Muzej romske kulture u Beogradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muzej romske kulture
Muzej romske kulture u Beogradu
Osnivanje2009.
LokacijaBeograd
 Srbija
Koordinate44° 29′ 53″ S; 20° 10′ 37″ I / 44.498° S; 20.177° I / 44.498; 20.177
KolekcijaSpomenici romske pismenosti
DirektorDragoljub Acković
Prevozautobusi 16, 23, 25 (do muzeja)
tramvaji 3, 12; autobusi 25, 25P, 27, 32, 65, 66, 74, 77, 79; trolejbus 40 (do galerije)
AdresaHusinjskih rudara 31a (muzej)
Ruzveltova 41-43 (galerija)

Muzej romske kulture u Beogradu je prvi romski muzej u jugoistočnoj Evropi, dok se inače tekovine romske kulture najčešće prikazuju kao stalne postavke u muzejima drugog tipa.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Muzej romske kulture otvoren je 21. oktobra 2009. godine, pod pokroviteljstvom Grada Beograda, u prizemlju zgrade u Ruzveltovoj ulici 41-43 u Beogradu,[1] na prostoru od ukupno 72 m2.[2]

Osnivač muzeja je Roma community centar "8. april".[3] Muzej je započeo rad otvaranjem izložbe „Alav e Romengo” („Reč Roma”[4]), autora Dragoljuba Ackovića, na kojoj je posetiocima bilo dostupno oko 100.000 dokumenata iz romske kulture kao i kopije originalnih knjiga.[5]

Godine 2011. muzej se iz Ruzveltove preselio u veći prostor u ulici Husinskih rudara 31a na na Karaburmi (beogradska opština Palilula). Novi prostor je donacija organizacije „Srpska pravoslavna sloga”, a u opremanju je učestvovao i grad Beograd. Zauzima površinu od 180 m2,[2] a nekadašnji prostor je postao Galerija Roma art (Roma Art Galery).[5]

U Muzeju su izloženi eksponati materijalne i duhovne kulture Roma, a u Galeriji svoja dela izlažu likovni umetnici Romi iz Srbije i sveta.[5]

Muzejska postavka[uredi | uredi izvor]

Posetiocima Muzeja predstavljena je stalna postavka “Materijalna kultura Roma u Srbiji”[4] - pisana kultura Roma, običaji, istorija stradanja u holokaustu i druge činjenice iz istorije i kulture Roma.[6]

Muzejske kolekcije[uredi | uredi izvor]

Eksponati za Muzej sakupljani su decenijama, a poslednjih godina i otkupljivani. Pored stalne postavke, u deset računara pohranjeno je oko 150 hiljada dokumenata romske kulture, što je preduslov za stvaranje virtuelnog muzeja, koji bi omogućio da svako ko želi da sazna o bilo kom elementu te kulture može to da učini iz bilo kod dela sveta.[2]

U Muzeju je, između ostalog, izloženo:

  • dvadesetak rečnika romskog jezika iz različitih zemalja sveta,
  • jedan unikatan srpsko-romsko-nemački rečnik, čiji je autor Svetozar Simić, a koji je sastavljen 1942. godine za vreme Drugog svetskog rata u nemačkom koncentracionom logoru, što se vidi po logorskim pečatima na nekoliko mesta,
  • prva knjiga o Romima iz 1803. godine, čiji su pojedini delovi napisani na romskom jeziku, a čiji je autor Petar Aksibarković,
  • prva Biblija prevedena na romski jezik u Srbiji 1938. godine,
  • primerci lista „Romano lil”, koji je u Beogradu izlazio 1935. godine,
  • prvi tekst na romskom jeziku u svetu, objavljen 1537. godine u Engleskoj[1]

Ostale aktivnosti na promovisanju kulture Roma[uredi | uredi izvor]

Osim izložbe, u prostorijama muzeja se organizuju i predavanja iz oblasti romologije na kojima zainteresovani mogu bolje da se upoznaju sa romskom kulturom, istorijom i jezikom.[1]

Godine 2019, na inicijativu Muzeja romske kulture, romski praznik Tetkica Bibija je uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Mališ, B. (20. 10. 2009). „Sutra se otvara Muzej romske kulture”. Politika. Pristupljeno 26. 2. 2020. 
  2. ^ a b v „Muzej romske kulture u novom prostoru na Karaburmi”. Zvanična prezentacija. Grad Beograd. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  3. ^ „Prvi Muzej romske kulture u Jugoistočnoj Evropi od 21. oktobra u Beogradu”. eKapija. 17. 10. 2009. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  4. ^ a b „Romski muzej na Karaburmi”. SEECult. 21. 10. 2011. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  5. ^ a b v „Muzej Romske kulture slavi rođendan”. B92. 21. 10. 2012. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  6. ^ „Muzej romske kulture, Beograd”. Tamo daleko. Arhivirano iz originala 28. 11. 2020. g. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  7. ^ „Tetkica Bibija”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Ministarstvo kulture i informisanja RS i Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 27. 2. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]