Nova Varoš

Koordinate: 43° 27′ 37″ S; 19° 48′ 55″ I / 43.46026° S; 19.81539° I / 43.46026; 19.81539
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nova Varoš
Nova Varoš
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaNova Varoš
Stanovništvo
 — 2022.7.542
Geografske karakteristike
Koordinate43° 27′ 37″ S; 19° 48′ 55″ I / 43.46026° S; 19.81539° I / 43.46026; 19.81539
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1.111 m
Nova Varoš na karti Srbije
Nova Varoš
Nova Varoš
Nova Varoš na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31320
Pozivni broj033
Registarska oznakaNV

Nova Varoš je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 7.542 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nova Varoš
Nova Varoš - panorama grada

Smeštena je na sredini magistralnog puta BeogradBar, na nadmorskoj visini od 1.000 m. Nad njom se izdiže planina Zlatar, duga 22 km i široka 12 km, sa najvišim vrhom od 1.627 m. Sama novovaroška opština obuhvata površinu od 584 km² u kojoj živi preko 16.000 stanovnika.

Kod naselja Kokin Brod, 11 kilometara severno od Nove Varoši ka Čajetini, podignuta je nasipna brana (hidrocentrala) i tako je u dolini Uvca stvoreno Zlatarsko jezero (ili jezero Kokin Brod), dugačko 30 kilometara, sa akumulacijom od preko 400 miliona kubnih metara vode.

Struju uvačkog elektro-sistema nazvan „Limske hidroelektrane“ proizvode hidrocentrale „Uvac“, „Kokin Brod“, „Bistrica“ i „Potpeć“, tako da proizvedu godišnje oko 800 miliona kilovat-časova električne energije. U opštini posluje oko 100 preduzeća i 450 radnji, a zaposleno je 5.500 stanovnika.

Poljoprivredu karakteriše razvijeno stočarstvo, proizvodnja mlečnih proizvoda, od kojih je najpoznatiji čuveni zlatarski sir. Značajni poljoprivredni potencijali postoje u razvoju voćarstva, pčelarstva i otkupu i preradi šumskih plodova. Poljoprivrednu površinu čini 57,10% ukupne površine opštine, a šumskom zemljištu pripada 33,85%.

Za razvoj turizma u Novoj Varoši i njenoj okolini postoje dobri preduslovi, koji se ogledaju u lepotama i drugim prirodnim vrednostima planine Zlatar i akumulacionih jezera.

Jedna od izuzetnih prirodnih retkosti je beloglavi sup, čije je stanište u kanjonu reke Uvac.

Kulturno-istorijske spomenike predstavljaju: crkve - brvnare po selima, zgrada stare škole u Radoinji, crkva i džamija u Novoj Varoši i drugi belezi i znamenja. Oni svedoče o životu ljudi ovog kraja kroz vekove i o prisustvu Kelta, Rimljana, Slovena i drugih naroda na ovim prostorima.

Ovde se nalazi OŠ „Živko Ljujić” Nova Varoš. Postoji Zavičajni muzej u Novoj Varoši otvoren 2012. godine.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nova Varoš je nastala u sredinom 16. veka. Vezuje se za ime Skender-paše Đenovljanina. Kad je Skender-paša, putujući iz Bosne za Carigrad (1530), zastao sa pratnjom na zaravni u podnožju planine Zlatar i oduševljen lepotama ovog šumovitog predela i opojnim mirisom borovine, naredio je pri polasku da se tu podigne kasaba. Ubrzo je niklo naselja na mestu današnje Nove Varoši. Nazvano je Skender-pašina Palanka. Kad je naraslo do blizu 2.000 kuća, „buknu požar i sprži palaku do temelja“ (Evlija Čelebija). Većina stanovnika je ostala tu i podigla novu kasabu koju nazvaše Jeni Kasaba, što na srpskom znači Nova Varoš.

Sve življa trgovina stokom i njenim proizvodima, učinila je da se varoš, na raskrsnici važnih puteva, brzo razvijala. Administrativno, od 1776, bila je u sastavu novopazarskog sandžaka. Sredinom 19. veka Nova Varoš, prema zapisima ruskog konzula i putopisca Aleksandra Giljferdinga, imala je oko 300 kuća i oko 1.200 stanovnika, „što je bila realnija procena od one koju je izneo Elvija Čelebija, koji je inače sklon preterivanju, naveo da u Novoj Varoši ima čak. 2.000 kuća“.[2]

Početkom 19. veka (1809), grad su od Turaka oslobodili Karađorđevi ustanici. ali su ga istovremeno greškom i zapalili. Odlaskom Karađorđevih ustanika, Novu Varoš je, bežeći od turske odmazde, napustio veliki broj srpskog življa, iselivši se u Srbiju.

Posle više okršaja u Prvom i Drugom srpskom, a zatim i u Nevesinjskom ustanku 1875. godine (velika borba u susednom selu Radoinji), narod ovog kraja oslobodio se turskog ropstva pobedom u Prvom balkanskom ratu 1912. godine. Nova Varoš je tada imala 450 kuća i 2.909 stanovnika.

U vremenu od 1865. do 1902. godine, Nova Varoš je pripadala Novopazarskom sandžaku, a potom je od 1902. do 1912. godine bila u sastavu posebnog Sjeničkog sandžaka. Na početku Prvog balkanskog rata u jesen 1912. godine, Novu Varoš je oslobodila vojska Kraljevine Srbije.[3]

I u Prvom svetskom ratu novovaroški kraj dao je veliki doprinos pobedi protiv centralnih sila Austrougarske i Nemačke, a na Solunskom frontu i protiv Bugarske. Njihov zemljak, proslavljeni vojvoda Petar Bojović, rodom iz sela Miševići ispod planine Zlatar, komandovao je srpskom Prvom armijom.

Sokolsko društvo je osnovano 1924. kao prvo u bivšem Novopazarskom Sandžaku, sokolski dom je građen 1930-tih.[4]

Nova Varoš nije ostala po strani i u Narodnooslobodilačkom ratu 1941—1945. Narod ovog kraja svrstao se u velikom broju u jedinice narodnooslobodilačke vojske, u Zlatiborsku četu odnosno Treću proletersku sandžačku udarnu brigadu, a sama Nova Varoš je više od 70 puta bila čas okupirana, a čas ponovo oslobađana. Konačno je oslobođena 4. decembra 1944.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Zgrada stare opštine u Novoj Varoši

U naselju Nova Varoš živi 7252 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (39,9 kod muškaraca i 41,6 kod žena).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2011. godine), a u poslednja dva popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.781
1953. 2.179
1961. 3.200
1971. 5.718
1981. 8.565
1991. 10.424 10.405
2002. 10.335 10.462
2011. 8.795
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi
  
7.182 81,66%
Bošnjaci
  
788 8,96%
Muslimani
  
525 5,97%
Jugosloveni
  
33 0,37%
Crnogorci
  
18 0,20%
Hrvati
  
4 0,04%
Albanci
  
3 0,03%
Goranci
  
3 0,03%
Romi
  
3 0,03%
Rusi
  
3 0,03%
Mađari
  
2 0,02%
Makedonci
  
2 0,02%
Slovaci
  
2 0,02%
Slovenci
  
2 0,02%
Bugari
  
1 0,01%
Rumuni
  
1 0,01%
Ukrajinci
  
1 0,01%
ostali
  
9 0,10%
neizjašnjeni
  
136 1,54%
nepoznato
  
77 0,87%
ukupno: 8.795


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati Novovarošani[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kad ne rade kafići mladi idu u muzej („Politika”, 14. maj 2020)
  2. ^ Dr Slobodan Ristanović:Kroz Srbiju i Crnu Goru Beograd (2005), str. 245
  3. ^ Istorija srpskog naroda (knj. 6, sv. 1): Od Berlinskog kongresa do Ujedinjenja 1878-1918. Srpska književna zadruga. 1983. str. 189. 
  4. ^ "Politika", 26. april 1936.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]