Nova Srbija (politička stranka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nova Srbija
SkraćenicaNS
PredsednikVelimir Ilić
OsnivačVelimir Ilić
KoalicijaNacionalni centar
Osnovana1998.
Prethodnikdeo Srpskog pokreta obnove
SedišteKneza Miloša 3, Čačak
 Srbija
Broj članova  (april 2015.)95.000[1]
Ideologijapopulizam,
monarhizam,
konzervativizam,
hrišćanska demokratija,
decentralizacija,
proevropeizam
Politička pozicijadesni centar
Religijapravoslavlje
SlavaSv. Simeon Mirotočivi
Narodna skupština
0 / 250
Veb-sajt
www.nova-srbija.org

Nova Srbija (skraćeno NS) je politička stranka desnice u Srbiji. Nastala je 1998. izdvajanjem iz Srpskog pokreta obnove, a njen osnivač i trenutni predsednik je Velimir Ilić.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Predsednik stranke Velimir Ilić

Nova Srbija je nastala izdvajanjem iz Srpskog pokreta obnove. Lider Nove Srbije Velimir Ilić je do kraja 1997. godine bio potpredsednik Srpskog pokreta obnove. Posle Draškovićevog približavanja Miloševiću i njegovoj Socijalističkoj partiji Srbije, Ilić je napustio ovu stranku i sa delom radikalnijeg krila SPO-a formirao Novu Srbiju.

Obračuni pripadnika ove dve stranke, istovetnog programa postajali su, kako je Drašković postajao bliži Miloševiću, a Ilić sve jači i jači, gotovo redovni i po pravilu fizički. Na mitingu protiv Miloševićevog režima na Preobraženje 2000. godine, pošto je Drašković svoje učešće uslovio time da Velimir Ilić ne govori na skupu, došlo je do fizičkog obračuna članova ove dve stranke pred velikom masom okupljenih demonstranata[traži se izvor]

Samostalni izlazak na izbore, van najšire, do tada viđene opozicione koalicije DOS, Draškovićev SPO platio je zanemarljivim brojem glasova i nedobijanjem ni jednog poslaničkog mesta[traži se izvor]. Velimir Ilić, pak, bio je jedan od heroja demonstracija 5. oktobra 2000. godine. koje su Miloševića i njegov režim zbacili sa vlasti, pošto nije priznao poraz na izborima. Ipak, ni on nije ušao u novu vladu Zorana Đinđića, uglavnom zbog neslaganja oko njenog sastava[traži se izvor].

Na parlamentarnim izborima u Srbiji 28. decembra 2003, Nova Srbija je osvojila 7,7% glasova (22 od 250 poslaničkih mesta) u koaliciji sa Srpskim pokretom obnove (jedina monarhistička koalicija). Novoj Srbiji je koalicionim ugovorom pripalo 9 poslaničkih mesta. Mada su obe stranke ušle u Vladu Srbije, zajednički poslanički klub se veoma brzo raspao, kada je SPO pokušao da formira svoj samostalni poslanički klub, a većina njegovih poslanika odlučila da ostane uz Ilićevu Novu Srbiju.

Na parlamentarnim izborima 2007. Nova Srbija je u koaliciji sa Demokratskom strankom Srbije osvojila 47 poslaničkih mesta i ponovo je bila deo koalicije stranaka koje su formirale vladu Republike Srbije 15. maja 2007. Vlada Demokratske stranke, G17+ Demokratske stranke Srbije i Nove Srbije je potrajala samo 10 meseci, zbog neslaganja oko načina borbe za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije nakon proglašenja nezavisnosti i pristupanju Evropskoj uniji.

Posle parlamentarnih izbora 2008. koalicija DSS-NS se našla opoziciji, osvojivši 30 mandata.

U leto 2010. NS napušta narodnjačku koaliciju sa DSS-om i otpočinje saradnju sa Nikolićevom Srpskom naprednom strankom.

Na parlamentarnim izborima 2012., u okviru koalicije Pokrenimo Srbiju, osvojila je 8 poslaničkih mandata i ušla u Vladu Republike Srbije. U koaliciji sa Srpskom naprednom strankom učestvovala je i na vanrednim parlamentarnim izborima 2014. i 2016. godine. Početkom 2017. godine napušta dotadašnju koaliciju sa vladajućom Srpskom naprednom strankom i prelazi u opoziciono delovanje.[2] Nakon raskida koalicionog sporazuma, stranku napuštaju istaknuti članovi: Dubravka Filipovski[3], Velimir Stanojević[4], što sve rezultira gubljenjem poslaničkog kluba i udruživanjem sa drugim opozicionim poslanicima u novi klub Za spas Srbije — Nova Srbija[5].

Na izborima za predsednika Srbije 2017. Nova Srbija podržala je predsedničkog kandidata Vuka Jeremića.[6]

Rezultati na parlamentarnim i predsedničkim izborima[uredi | uredi izvor]

Narodna skupština Republike Srbije
Izbori Koalicija # glasova % od važećih # poslanika Vlada
2000 DOS 2.404.758 64,09%
8 / 250
vladajući
(do avgusta 2001)
opozicija
(od avgusta 2001)
2003 sa SPO 293.082 7,66%
9 / 250
vladajući
2007 sa DSS-JS 667.615 16,55%
10 / 250
vladajući
2008 sa DSS 480.987 11,62%
9 / 250
opozicija
2012 Pokrenimo Srbiju 940.659 24,05%
8 / 250
vladajući
2014 sa SNS-SDPS-SPO-PS 1.736.920 48,35%
6 / 250
vladajući
2016 sa SNS-SDPS-PUPS-SPO
PS-SNP-PSS-SDSS-USS-NSS
1.823.147 48,25%
5 / 250
vladajući
(do januara 2017)
opozicija
(od januara 2017)
2020 sa NSP 7.873 0,24%
0 / 250
van parlamenta
Predsednik SR Jugoslavije
Izbori Kandidat # 1. krug — glasovi % # 2. krug — glasovi % Rezultat Detalji
2000 Vojislav Koštunica 1. 2.470.304 50,24 bez drugog kruga izabran kandidat koalicije DOS;
uvod u petooktobarsku revoluciju
Predsednik Republike Srbije
Izbori Kandidat # 1. krug — glasovi % # 2. krug — glasovi % Rezultat Detalji
2003 Velimir Ilić 3. 229.229 9,08% bez drugog kruga nije izabran[a]
2004 Dragan Maršićanin Pad4. 414.971 13,30 nije izabran kandidat vladajuće koalicije
2008 Velimir Ilić Rast3. 305.828 7,43 nije izabran
2012 Tomislav Nikolić Rast2. 979.216 25.05% Rast1. 1.552.063 49.54% izabran kandidat koalicije Pokrenimo Srbiju
2017 Vuk Jeremić Pad4. 206.676 5,65% bez drugog kruga nije izabran podrška nezavisnom kandidatu

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ rezultati proglašeni nevažećim zbog niske izlaznosti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Večernje novosti — 13. april 2015.
  2. ^ [„Velimir Ilić raskida koaliciju sa SNS | N1 Srbija[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 11. 02. 2017. g. Pristupljeno 08. 02. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Velimir Ilić raskida koaliciju sa SNS | N1 Srbija]
  3. ^ [„Filipovski napustila Novu Srbiju posle Ilićevih kritika SNS | N1 Srbija[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 11. 02. 2017. g. Pristupljeno 08. 02. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Filipovski napustila Novu Srbiju posle Ilićevih kritika SNS | N1 Srbija]
  4. ^ [„Velimir Stanojević napustio Novu Srbiju | N1 Srbija[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 02. 2017. g. Pristupljeno 08. 02. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Velimir Stanojević napustio Novu Srbiju | N1 Srbija]
  5. ^ [„Novi poslanički klub u Skupštini | N1 Srbija[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 02. 2017. g. Pristupljeno 08. 02. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Novi poslanički klub u Skupštini | N1 Srbija]
  6. ^ „Nova Srbija: Jeremić je naš kandidat” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. decembar 2017), Mondo, 19. februar 2017.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]