Pređi na sadržaj

Rako Mugoša

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rako mugoša
Rako Mugoša
Lični podaci
Datum rođenja(1920-11-16)16. novembar 1920.
Mesto rođenjaLješkopolje, kod Podgorice, Kraljevstvo SHS
Datum smrti13. mart 1947.(1947-03-13) (26 god.)
Mesto smrtiCuce, kod Cetinja, NR Crna Gora, FNR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odnovembra 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19411947.
Činkapetan
Heroj
Narodni heroj od16. aprila 1947.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Rako Mugoša (Lješkopolje, kod Podgorice, 16. novembar 1920Cuce, kod Cetinja, 13. mart 1947), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, kapetan JA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. novembra 1920. godine u Lješkopolju, kod Podgorice, u seljačkoj porodici. Po završenoj osnovnoj školi, bavio se zemljoradnjom. Kao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), učestvovao je u brojnim akcijama koje je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) uoči rata organizovala i vodila u Podgorici i njenoj okolini.

Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine zatekla ga je kod kuće. Odmah se uključio u pripreme koje je KPJ vršila za ustanak. Po izbijanju Trinaestojulskog ustanka 1941. godine u Crnoj Gori, Rako je stupio u Goričku ustaničku četu, sa kojom je nekoliko dana boravio u Lješanskoj nahiji, a zatim je sa četom, u sastavu Lješkopoljskog ustaničkog bataljona, učestvovao u borbi na Veljem brdu. U drugoj polovini novembra 1941. godine, kao borac Zetskog bataljona (Lješkopoljsko-lješanska četa) Crnogorskog NOP odreda za operacije u Sandžaku, pošao je u Sandžak i 1. decembra iste godine učestvovao u bici kod Pljevalja. U toj borbi istakao se kao bombaš. Sa još dva druga bombaša omogućio je četi pristup okupatorskom vojnom logoru u Dolovima na periferiji Pljevalja, koji četa ipak nije mogla da osvoji i pored velikih žrtava (devet poginulih i 17 ranjenih).

Posle Pljevaljske bitke, ostao je u Sandžaku i kao borac Zetsko-podgoričke čete ušao je u sastav Prvog crnogorskog kombinovanog bataljona Crnogorsko-sandžačkog NOP odreda, u kome je ostao sve do rasformiranja tog odreda, početkom marta 1942. godine. Kao borac i kandidat za člana KPJ istakao se u svim borbama koje je njegova jedinica vodila u Sandžaku, a posebno u borbi protiv četnika Pavla Đurišića na planini Lisi, početkom februara 1942. godine.

Početkom marta 1942. godine, vratio se na teren Podgoričkog sreza u jeku žestokih borbi koje su partizanske jedinice vodile protiv okupatora i njegovih saradnika. Lješkopoljski NOP bataljon se u to vreme rasformirao i Rako je ušao u sastav novoformiranog kombinovanog Lješkopoljsko-lješansko-podgoričkog bataljona. Krajem istog meseca, na bazi pogrešne odluke rukovodstva, taj bataljon bio je rasformiran, a njegovo ljudstvo vraćeno u pozadinu, na teren koji su okupator i četnici već bili zauzeli. U datim uslovima, najveći broj boraca rasformiranog bataljona neminovno je pao u ruke neprijatelja, koji je više desetina boraca streljao. Rako Mugoša je bio među onima koji su ostali živi i koji su posle dva-tri meseca pušteni iz zatora.

Odmah po dolasku iz zatvora, Mugoša se uključio u politički život i bio jedan od najaktivnijih na terenu u održavanju veza sa partizanima—ilegalcima, naročito sa Dušanom Vukovićem i Milanom Raičkovićem. Između ostalih zadataka, održavao je vezu sa ilegalnim radnicima za Narodnooslobodilački pokret (NOP) u Podgorici i otuda iznosio propagandni i drugi materijal, izvodio pojedine aktiviste NOP-a i slično. Tada je, novembra 1942. godine, bio primljen u članstvo KPJ.

Godine 1943. KPJ ga je poslala u Petu proletersku crnogorsku udarnu brigadu, na dužnost zamenika političkog komesara čete u Četvrtom bataljonu. Tokom rata je bio pet puta ranjavan.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Kad je formirano Odeljenje za zaštitu naroda (OZN) za Crnu Goru, pošao je u organe bezbednosti, gde je učestvovao u borbi protiv ostataka kolaboratorskih snaga tokom prvih godina postojanja Nove Jugoslavije. Bio je jedan od kadrova koji su učestvovali u hvatanju Draže Mihailovića. Zajedno sa Veljkom Milatovićem i Mihailom Brajovićem, bio je odabran za pripremu konačne zasede Krsti Popoviću, saradniku italijanskih okupacionih vlasti tokom rata. Dana 13. marta 1947. godine, Rako Mugoša poginuo je u Cucama (Cetinjski srez), u pucnjavi koja je usledila tokom zasede.

Nosilac Partizanske spomenice 1941, Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije, 16. aprila 1947. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sl. list FNRJ 89/47” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 18. 10. 1947. str. 1281. 

Literatura[uredi | uredi izvor]