Troickaja
Troickaja Troickaя | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Krimski rejon |
Osnovan | 1865. |
Stara imena | Psebedahovskaja (do 1867) |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2010. | 6.786 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 08′ 08″ S; 38° 07′ 28″ I / 45.135653° S; 38.124333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 8 m |
Površina | 9,62 [1] km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353360 |
Pozivni broj | +7 86131 |
OKATO kod | 03 225 822 001 |
OKTMO kod | 03 625 422 101 |
Troickaja (rus. Троицкая) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Krimskom rejonu.
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, stanica je imala 6.786 stanovnika.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Stanica Troickaja se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine na samom severu Zakubanjske naplavne ravnice. Leži na levoj obali reke Kubanj, na nadmorskoj visini od 8 metara. Stanica leži na oko 25 km severoistočno od rejonskog centra, grada Krimska, odnosno na oko 75 kilometara zapadno od pokrajinske prestonice Krasnodara.
Kroz naselje prolazi magistralni drum i pruga koji povezuju Krimsk i Slavjansk na Kubanu.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Savremeno naselje osnovano je 1865. godine kao stanica Psebedahovskaja, a svega dve godine kasnije, 1867, dobija sadašnje ime.[2]
U decembru 1964. u stanici je sa radom počela fabrika joda, prvi i jedini industrijski objekat tog tipa na tlu Rusije. istovremeno su u bližoj okolini otkrivena značajnija ležišta nafte i prirodnog gasa.
Demografija
[uredi | uredi izvor]Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 6.786 stanovnika.
2002. | 2010. |
---|---|
6.396[3] | 6.786[4] |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Karta stanicы Troickaя”.
- ^ Азаренкова А. С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н. С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 240. — 395 с.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.