Uljma

Koordinate: 45° 02′ 29″ S; 21° 09′ 14″ I / 45.041367° S; 21.153863° I / 45.041367; 21.153863
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Uljma
Pravoslavna crkva u selu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradVršac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3.269
 — gustina51/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 02′ 29″ S; 21° 09′ 14″ I / 45.041367° S; 21.153863° I / 45.041367; 21.153863
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina89 m
Površina63,2 km2
Uljma na karti Srbije
Uljma
Uljma
Uljma na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26330
Pozivni broj013
Registarska oznaka
Centar Uljme

Uljma je naselje u gradu Vršac, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 3269 stanovnika. Do 1965. godine je ovo naselje sedište Opštine Uljma koju su činila naseljena mesta: Vlajkovac, Zagajica, Izbište, Orešac, Parta, Potporanj, Ritiševo, Uljma i Šušara. Posle ukidanja statusa opštine u celini pripojena teritorija opštini Vršac.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime mesta se pojavljuje se pri kraju Turske vladavine (1713), sa 12 domova. Godine 1911. naziv mesta Homokseil, a 1922. godine Uljma.

Uljma je 1716. godine pripojena vršačkom dištritu temišvarskog Banata i imala je 20 kuća a 1722. godine stanovnici sela Izbište su zbog oskudice vode hteli da se preseli u Uljmu. U jesen 1739. godine, 300 Turaka je silom od stanovništva otelo obrok.

Posle toga je Uljma novim prelaskom brojno ojačala. 1746-1749. godine uzela je opština u zakup poljsko dobro „Malo Nikolinci” 1749. godine popisano je 81 kuća. Od 1750. godine bio je ovdašnji sveštenik prota palanačkog protopreziterata.

Godine 1773. dodeljena je Uljma ilirskoj, a 1776. godine nemačko-banatskoj graničarskoj regimenti. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Ulma" pripada Vršačkom okrugu i distriktu. Selo je bilo militarskog statusa a stanovnici Srbi.[1] Godine 1778. sazidana je bogomolja i započelo je vođenje crkvenih matrikula 1782. godine popisano je 1579. godine pravoslavnih stanovnika. A već 1827. godine bilo je 2773 stanovnika, od kojih rimokatolika 31, pravoslavnih 2233, reformata 5, evangelista 4.

Uljma je dodeljena srpskom bataljonu 1838. god. a 1845. srpskoj regimenti. Godine 1846. bilo je tri sveštenika na 2303 stanovnika pravoslavne veroispovesti. Iste godine opština je imala poštu.

Godine 1854-1758. podignuta je današnja srpska crkva. Osvećenje je obavio episkop Emilijan Kengelac 13. maja 1858. godine.[2] Godine 1854. pripadala je Uljma, Izbištanskoj kompaniji i brojala je 2602 duše.

Godine 1873. pripojena je tamiškom komitatu. 1884. godine Jaša Tomić i Lazar Nančić priredili su u ovome mestu protestni zbor protiv,, Veliko-kikindskog srpskog programa ", koji je rasturen od mađarskog husar.

Dana 8. decembra 1894. otvorena je železnička stanica.

Kada je umro Sava Beljin meštanin ostavio je svo svoje imanje vredno 80.000 k "na dobrotvorne celji". Od kamata na tu glavnicu izdavala se 1900. godine jedna đačka stipendija u iznosu 600 k, a ostatkom je raspolagala crkva uljmanska.[3]

Uljma je brojala 1869. god. ― 2734 stanovnika, 1880. g. ― 2923 stanovnika, 1890. g. ― 3364 stanovnika, 1900. g. ― 3571, a 1910. g. ― 3878 duša

Broj stanovnika Uljme je poslednjih dvadesetak godina u opadanju. U selu se beleži negativan prirodni priraštaj što znači da više ljudi u toku godine umre nego što se dece rodi. Muškaraca ima više (1812) nego žena (1786). Prosečna starost muškaraca je 37 godina a žena 39,4 godine. Najveći broj domaćinstava ima jednog do dva člana (211 domaćinstva ima jednog a 249 domaćinstava ima dva člana). Prosečan broj članova u jednom domaćinstvu je nešto više od tri (3,3).

Najveći procenat stanovnika (83,01%) se izjašnjavaju kao Srbi (2987), Rumuna je 11,11% (ili 400 ljudi), Mađara 0,63% (23), Hrvata 0,27% (10 ljudi), Roma 0,27% (10) dok je nepoznato 3,25% ili 117 stanovnika.

Veliki broj ljudi je na privremenom radu u inostranstvu, najčešće u zemljama Evropske unije. Obrazovna struktura stanovništva je dosta nepovoljna. Najveći broj ljudi ima završenu samo osnovnu školu, dok je manji broj sa srednjom stručnom spremom. Samo 2% stanovništva ima visoku stručnu spremu tj. završen fakultet.

Privreda Uljme

Osnovna privredna delatnost stanovništva Uljme je zemljoradnja. Najveće površine 4.926,7 ha su pod oranicama a ima dosta i livada, pašnjaka kao i vinograda (ukupno 852,3 ha). Najviše se seju kukuruz, pšenica i šećerna repa, a od životinja se najviše gaje svinje, goveda, ovce i živina.

U različitim privrednim delatnostima radi 1204 stanovnika. Poljoprivredom se bavi 664 stanovnika, u industriji radi 257, u trgovini i turizmu 75, u obrazovanju 28, u zdravstvu i socijalnoj zaštiti 45 itd.

Sport[uredi | uredi izvor]

Istorija uljmanskog šaha

Šahovsko seme koje je na ovim prostorima uspešno posejao prvi srpski velemajstor Bora Kostić našlo je pogodno tle u Uljmi, gde sredinom dvadesetog veka niče veliki šahovski klub. Na inicijativu mladog nastavnika srpskog i ruskog jezika Vladislava Šljivića i studenata Mila Grnčarskog i Vladimira Stojanova 5. februara 1956. godine osnovan je uljmanski šah klub. Klub je ubrzo postao stecište đaka, studenata i zemljoradnika i važio kao značajna vaspitna institucija. Finansiranje kluba u početnom periodu agilni sekretar Vladislav Šljivić rešio je na originalan način; članovi kluba su sa traktorskom prikolicom sakupljali kukuruz po selu u vidu dobrovoljnog priloga i tim sredstvima opremali klub sa inventarom i šahovskim rekvizitima.

Neumorni Šljivić davao je i poseban doprinos budžetu kluba tako što je svirao svojom harmonikom po seoskim igrankama a sav prihod išao je klubu. Klub je svakim danom imao sve više članova i u svoje redove primao već afirmisane ali i anonimne šahiste iz Vršca i okolnih sela. Željni veće afirmacije u šahu iz Vršca dolaze mladići Aleksandar Zlatičanin, Slobodan Tubić, Dragan Lučić, Dragan Krudulj, Herbert Komarica, Ratomir Grozdanić, a kasnije i braća Slobodan i Vladimir Simić, braća Dragan i Rajko Bukvić, Đura Grubišić i drugi. Iz okolnih sela članovi uljmanskig šah kluba u dužem periodu bili su i Milorad Kapelan i Dušan Galonja (Vlajkovac), Zoran Radivojević (kasnije Nalović) (Potporanj), Milivoj Popov (Zagajica), Stevan Božić, Dušica Čejić i Vesna Veljić (Pavliš). Boje uljmanskog šaha branili su i Milorad Knežević — velemajstor iz Beograda, majstor Dragoljub Baretić (Novi Sad), Dušan Bućan (Novi Sad), Jožef Balaš — Piri (Subotica). Šah-klub iz Uljme je u periodu od dvadesetak godina zasenio Vršački šah klub po mnogo boljom organizovanošću i pojedinačnim i ekipnim rezultatima. U tom periodu uljmanski šah klub bio je standardan član vojvođanske lige kao jedino selo. Najslavniji član kluba iz Uljme bio je svakako velemajstor Bora Kostić koji je u svojim poznim godinama predvodio uljmanske šahiste.

Od šahista koji su živeli ili su rođeni u Uljmi najpoznatiji su bili Vladislav Šljivić, Dušan Nikolin, Zoran Popov, Ivan Ivkov, Petar Nacić, Ljubomir Đorđev, Jugoslav Grnčarski, Zlatko Nikolin. Najpoznatiji šahista ponikao u Uljmi je internacionalni majstor Zorica Nikolin, dvostruka prvakinja Jugoslavije i višestruka olimpijska reprezentativka.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Uljma živi 2716 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,2 godina (37,0 kod muškaraca i 39,4 kod žena). U naselju ima 1089 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,30.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 3.775
1953. 3.933
1961. 4.237
1971. 4.391
1981. 4.115
1991. 3.961 3.713
2002. 3.598 3.923
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
2.987 83,01%
Rumuni
  
400 11,11%
Mađari
  
23 0,63%
Hrvati
  
10 0,27%
Romi
  
10 0,27%
Makedonci
  
022 0%
Bugari
  
8 0,22%
Nemci
  
6 0,16%
Muslimani
  
6 0,16%
Slovaci
  
2 0,05%
Česi
  
1 0,02%
Crnogorci
  
1 0,02%
Slovenci
  
1 0,02%
Rusi
  
1 0,02%
Jugosloveni
  
1 0,02%
nepoznato
  
117 3,25%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1858. godine
  3. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik oblasnog odbora Komesar oblasne samouprave, objavljeno 1927. „Napredak Pančevo“
  • Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928 g.*
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Felix Milecker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928 g.
  • A delibláti homok hőmérséklet ingadozása-u.a. (Mathem. És természtud. Ertes. 1903)
  • Délmagyar. őskori régisiségi leletei; Milecker Felix Temesvár 1891.
  • Der europäische Flugsand J. 1873.
  • Popović, Dušan J. (1963). Srbi u Vojvodini. knj. 3: Oo Temišvarskog sabora 1790 do Blagoveštenskog sabora 1861. Novi Sad: Matica srpska. 
  • Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium. 
  • Lazo M. Kostić, Srpska Vojvodina i njene manjine, Novi Sad, 1999.
  • Drago Njegovan, Prisajedinjenje Vojvodine Srbiji, Novi Sad, 2004.
  • Dejan Mikavica, Srpska Vojvodina u Habsburškoj Monarhiji 1690-1920, Novi Sad, 2005.
  • Vasilije Krestić, Iz prošlosti Srema, Bačke i Banata, Beograd, 2003.
  • Letopis Period 1812–2009. g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009)Banat(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Uljmi, nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani: [1]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]