Frejzer Stodart

С Википедије, слободне енциклопедије
James Fraser Stoddart
Lični podaci
Datum rođenja(1942-05-24)24. мај 1942.(80 год.)
Mesto rođenjaEdinburg, Škotska, UK
PrebivališteUK, US
DržavljanstvoBritansko
Naučni rad
PoljeSupramolekularna hemija
InstitucijaKvins univerzitet (1967–70)
Univerzitet u Šefildu (1970–1990)
Univerzitet u Birmingemu (1990–1997)
Univerzitet u Kaliforniji, Los Anđeles (1997–2008)
Nortvestern univerzitet (2008– )
UčeniciDejvid Li[1]
Poznat poMehanički vezane molekulske arhitekture (MIMA)

NagradeNobelova nagrada za hemiju (2016)[2]
Званични веб-сајт
stoddart.northwestern.edu
stoddart.northwestern.edu
Kristalna struktura rotaksana sa ciklobis(parakvat-p-fenilen) makrociklom koju je Stodart sa saradnicima objavio u Eur. J. Org. Chem. 1998, 2565–2571.
Kristalna struktura katenana sa ciklobis(parakvat-p-fenilen) makrociklom koju je Stodart sa saradnicima objavio u Chem. Commun., 1991, 634–639.
Kristalna struktura molekularnih boromejskih prstenova koju je Stodart sa saradnicima objavio u Science 2004, 304, 1308–1312.

Ser Džejms Frejzer Stodart (rođen 24. maja 1942,[3]) je Škotski hemičar, koji je član upravnog odbora, profesor hemije i rukovodilac Stodartove mehanostereohemijske grupe u Departmanu za hemiju Nortvestern univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama.[4] On je radio u oblastima supramolekularne hemije i nonotehnologije. Stodart je razvio visoko efikasne sinteze mehanički vezanih molekularnih arhitektura, kao što su molekularni boromejski prstenovi, katenani i rotaksani koristeći procese molekularnog prepoznavanja i molekularnog samostalnog sklapanja. On je demonstrirao da se te topologije mogu primeniti kao molekularni prekidači i motorni molekuli.[5] Njegova grupa je čak primenila te strukture u proizvodnji nanoelektronskih uređaja i nanoelektromehaničkih sistema (NEMS).[6] Za svoje doprinose je nagrađen brojnim priznanjima uključujući Kralj Fejsalovu međunarodnu nagradu za nauku 2007. godine.[7][8] On je podelio Nobelovu nagradu za hemiju sa Benom Feringom i Žan-Pjer Sovaž‎‎om 2016. godine za rad na dizajnu i sintezi molekularnih mašina.[2][9][10][11][12]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „2009 winner of the RSC Merck Award”. Royal Society of Chemistry. Приступљено 06. 10. 2016. 
  2. ^ а б Staff (05. 10. 2016). „The Nobel Prize in Chemistry 2016”. Nobel Foundation. Приступљено 05. 10. 2016. 
  3. ^ STODDART, Sir (James) Fraser. Who's Who. 1997 (online Oxford University Press изд.). A & C Black, an imprint of Bloomsbury Publishing plc.  (потребна претплата)
  4. ^ „Nanotechnology Star Fraser Stoddart to Join Northwestern”. NewsCenter. Northwestern University. 16. 08. 2007. 
  5. ^ A. Coskun, M. Banaszak, R. D. Astumian, J. F. Stoddart, B. A. Grzybowski, Chem. Soc. Rev., 2012, 41, 19–30
  6. ^ A. Coskun, J. M. Spruell, G. Barin, W. R. Dichtel, A. H. Flood, Y. Y. Botros, J. F. Stoddart. Chem. Soc. Rev., 2012, 41 (14), 4827–59.
  7. ^ „Stoddart Wins King Faisal International Prize”. Chemical & Engineering News. 85 (12): 71. 17. 03. 2007. Приступљено 26. 05. 2016. 
  8. ^ „Fraser Stoddart is awarded the 2007 King Faisal International Prize for Science”. California NanoSystems Institute. 17. 01. 2007. Архивирано из оригинала на датум 10. 02. 2007. Приступљено 12. 10. 2016. 
  9. ^ Chang, Kenneth; Chan, Sewell (05. 10. 2016). „3 Makers of ‘World’s Smallest Machines’ Awarded Nobel Prize in Chemistry”. New York Times. Приступљено 05. 10. 2016. 
  10. ^ Davis, Nicola; Sample, Ian (05. 10. 2016). „live”. the Guardian. Приступљено 05. 10. 2016. 
  11. ^ The Nobel Prize in Chemistry 2016
  12. ^ Van Noorden, Richard; Castelvecchi, Davide (2016). „World’s tiniest machines win chemistry Nobel”. Nature. London: Springer Nature. doi:10.1038/nature.2016.20734. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]