Tioperamid

С Википедије, слободне енциклопедије
Tioperamid
IUPAC ime
N-Cikloheksil-4-(1H-imidazol-4-il)piperidin-1-karbotioamid
Identifikatori
CAS broj106243-16-7 ДаY
ATC kodnone
PubChemCID 3035905
IUPHAR/BPS1267
ChemSpider2300031 ДаY
ChEMBLCHEMBL260374 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC15H24N4S
Molarna masa292,44 g/mol
  • S=C(N2CCC(c1cncn1)CC2)NC3CCCCC3
  • InChI=1S/C15H24N4S/c20-15(18-13-4-2-1-3-5-13)19-8-6-12(7-9-19)14-10-16-11-17-14/h10-13H,1-9H2,(H,16,17)(H,18,20) ДаY
  • Key:QKDDJDBFONZGBW-UHFFFAOYSA-N ДаY

Tioperamid je potentan i selektivan antagonist histaminskog H3 receptora, koji ima sposobnost prolaza kroz krvno-moždanu barijeru.

Tioperamid je korišten u ranim ekperimentima sa H3 receptorom.[1] Utvrđeno je da je tioperamid antagonist histaminskih autoreceptora, koji detektuju prisustvo histamina. Tioperamid pojačava aktivnost histaminergičkih neurona putem blokiranja autoreceptora, čime se sprečava detekcija histamina neuronima. Posledica toga je da neuroni otpuštaju više histamina.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Schwartz, Jean-Charles. The histamine H3 receptor: from discovery to clincial trials with pitolisant. BPJ 2011 May . doi:10.1111/j.1476-5381.2011.01286.x.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ). Abstract

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]