Zlatiborski upravni okrug

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zlatiborski upravni okrug
Položaj
Država Srbija
RegionŠumadija i zapadna Srbija
Istorijske oblastiTarsko Podrinje, Stari Vlah, Polimlje, zapadni Pešter
Admin. centarUžice
Površina6.140 km2
Stanovništvo2022.[1]
 — broj st.254.659
 — gustina st.41,48 st./km2
Pozivni broj+381 (0)31, (0)33
Opštine i gradovi8
Arilje
Bajina Bašta
Kosjerić
Nova Varoš
Požega
Priboj
Prijepolje
Sjenica
Grad Užice
Čajetina
Broj naselja438
(11 gradskih i 427 seoskih)
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Zlatiborski upravni okrug se nalazi u zapadnom delu Republike Srbije i prostire se na 6142 km² i time čini najveći okrug u Srbiji. Obuhvata grad i opštine:

  1. Grad Užice - gradska naselja: Sevojno i Užice (sedište),
  2. Opština Bajina Bašta - sedište gradsko naselje Bajina Bašta,
  3. Opština Kosjerić - sedište gradsko naselje Kosjerić,
  4. Opština Požega - sedište gradsko naselje Požega,
  5. Opština Čajetina - sedište naselje Čajetina,
  6. Opština Arilje - sedište gradsko naselje Arilje,
  7. Opština Priboj - sedište gradsko naselje Priboj,
  8. Opština Nova Varoš - sedište gradsko naselje Nova Varoš,
  9. Opština Prijepolje - sedište gradsko naselje Prijepolje i
  10. Opština Sjenica - sedište gradsko naselje Sjenica.

Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u okrugu je živelo 254.659 stanovnika[1] Sedište okruga je Užice.

Spomenici kulture[uredi | uredi izvor]

Manastir Mileševa
Spomen-kompleks Kadinjača

Među najstarije kulturne spomenike u ovom regionu spada Bela crkva, u Karanu. Građena je između 1340. i 1342. godine i tada je oslikana. U gradu Užicu postoje dve crkve, obe stare i zanimljive: crkva Svetog Marka na Varoši sagrađena je pre 1828. godine, a crkva Svetog Đorđa, današnja saborna crkva u Užicu, građena je od 1842. do 1844. godine.

Nedaleko od Bajine Bašte nalazi se manastir Rača, iz 13. veka. Sagradio ga je Stefan Dragutin. Ovaj manastir je kroz svoju istoriju više puta bivao uništavan i nanovo obnavljan. Poslednji put (nakon Turaka i Austrougarske vojske), Raču su 1943. godine zapalili Bugari. Obnovljen je posle Drugog svetskog rata i danas se smatra, zbog lepote svojih ikonostasa, izuzetnim spomenikom srpske kulture. Zadužbina kralja Dragutina u ovom kraju je i crkva Svetog Ahilija u Arilju, po kojoj je Arilje dobilo ime.

Manastir Mileševa, podignut je 1218–1219. godine i nalazi se u blizini Prijepolja. Predstavlja zadužbinu kralja Vladislava, sina Stefana Prvovenčanog. Iako je i ovaj manastir više puta bio spaljivan, sačuvano je oko 100 kompozicija, fresaka pojedinačnih likova i fragmenata. Najpoznatija freska je "Beli anđeo", zaglavlje velikog broja srpskih knjiga i monografija.

Manastir Svetog Nikole iz 12. veka se nalazi u Banji kod Priboja, jedno vreme bio je sedište Dabrobosanske eparhije, u njegovoj blizini je otkrivena bogata riznica. U selu Mažiću se nalazi crkva Svetog Đorđa takođe iz 12. veka, u kome se nalazila jedna od najstarijih bolnica.

Danas od privrednih preduzeća u Užicu postoje: Valjaonica bakra i aluminijuma u Sevojnu, Metalski kombinat „Prvi Partizan“, Tekstilna industrija „Froteks“, Konfekcija „Kadinjača“, itd.

U Priboju je podignuta Fabrika automobila FAP, koja izvozi kamione i autobuse širom sveta, a združeno preduzeće FAP - FAMOS proizvodi privredna vozila. Danas je Priboj poznatiji po svojoj Banji koja ima izuzetan kvalitet vode, koja leči reumatske, kožne bolesti i sterilitet.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Teritorijalna podela Zlatiborskog upravnog okruga

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u Zlatiborskom okrugu ima 313.396 stanovnika. Razlika između nataliteta i mortaliteta u ovom okrugu je -582, pa je prirodni priraštaj -1,9 ‰. Najveći prirodni priraštaj je u opštini Sjenica i to 199 stanovnika (7.1‰ na opštinskom nivou), a najniži u Gradu Užicu -160 stanovnika (-1,9‰ na opštinskom nivou). Podaci o prirodnom priraštaju su iz 2004. godine.

Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
261.055 83,30%
Bošnjaci
  
40.225 12,84%
Muslimani
  
6.476 2,06%
Crnogorci
  
1.350 0,43%
Jugosloveni
  
645 0,21%
Romi
  
482 0,15%
Hrvati
  
233 0,07%
Makedonci
  
135 0,04%
Mađari
  
65 0,02%
Slovenci
  
57 0,02%
Rusini
  
51 0,02%
Albanci
  
43 0,01%
Goranci
  
23 0,01%
Bugari
  
18 0,01%
Slovaci
  
15 0,00%
Ukrajinci
  
15 0,00%
ostalo
  
2.508 0,80%


Najveća naselja[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)” (PDF). popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Starost i pol, podaci po naseljima — Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 05. 02. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]