Finale UEFA Lige šampiona 2007.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige šampiona 2007.
Zvaničan poster za finalnu utakmicu
DogađajUEFA Liga šampiona 2006/07.
Datum23. maj 2007. (2007-05-23)
StadionOlimpijski stadion, Grčka Atina
Igrač utakmiceItalija Filipo Inzagi (Milan)[1]
SudijaNjemačka Herbert Fandel
Posećenost63 000[1]
VremeDelimično oblačno 24°C, 46% vlažnost vazduha[2]

Finale UEFA Lige šampiona 2007. je bila fudbalska utakmica odigrana na Olimpijskom stadionu u Atini, Grčka, 23. maja 2007, koja je odlučivala o tome koji će fudbalski klub pobediti u takmičenju Lige šampiona za sezonu 2006/07. Utakmica je odigrana između italijanskog kluba Milana i engleskog kluba Liverpula; istoimeni timovi igrali su i u finalu ovog takmičenja 2005. godine. Milan je ostvario pobedu rezultatom 2–1, nakon dva gola koja je postigao Filipo Inzagi.

Milan je poslednji put trijumfovao u ovom takmičenju 2003. godine, dok je Liverpul to ostvario 2005. godine, upravo pobedivši Milan u finalnoj utakmici. Liverpul i Milan započeli su takmičenje UEFA Lige šampiona 2006/07 u trećem kolu kvalifikacija;oba tima su uspela da se kvalifikuju u grupnu fazu, a zatim i da osvoje prva mesta u svojim grupama. Na putu do finala, i Liverpul i Milan eliminisali su mnoge prethodne pobednike ovog takmičenja. Milan je najpre eliminisao Crvenu zvezdu, šampiona iz 1991, zatim je eliminisao Seltik, šampiona iz 1967, Bajern Minhen, četvorostrukog šampiona, kao i Mančester junajted, pobednika ovog takmičenja 1968. i 1999. godine. Liverpul je eliminisao Barselonu, branioca titule, kao i PSV Ajndhoven, pobednika iz 1988. Liverpul je u polufinalu eliminisao Čelsi po drugi put u prethodne tri godine.

Neposredno pred utakmicu postojali su određeni problemi sa ulaznicama, zbog toga što je ogroman broj navijača ušao na stadion sa falsifikovanim ulaznicama. Portparol UEFE je nakon utakmice optužio Liverpul navodeći da „Liverpul ima najgore navijače u Evropi“, ali je ovu izjavu kasnije demantovao Mišel Platini, predsednik UEFE.

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Trideset dva tima koja je trebalo da učestvuju u Ligi šampiona 2006/07 kvalifikovala su se u grupnu fazu na nekoliko načina. Određeni broj timova morao je da prođe tri kruga kvalifikacija, dok su preostali timovi izborili direktan plasman na osnovu rezultata koji su postigli u svojim domaćim fudbalskim šampionatima prethodne godine.[3][4] Liverpul i Milan su takmičenje započeli iz trećeg kvalifikacionog kruga. Liverpul je to pravo obezbedio tako što je zauzeo treću poziciju u Premijer ligi u sezoni 2005/06, dok je Milan to pravo ostvario tako što je zauzeo 3. poziciju u italijanskoj Seriji A u sezoni 2005/06[5].

Milan je prvenstvenu sezonu 2005/06 zapravo završio na drugoj poziciji, ali mu je naknadno odPristupljeno 30. bodova jer je sudskim postupkom utvrđeno da su zvaničnici kluba učestvovali u malverzacijama vezanim za rezultate utakmica[5][6]. Prvostepena presuda, koja je ukinuta nakon podnošenja žalbe, onemogućavala je Milan da u sezoni 2006/07 učestvuje u Ligi šampiona[6].

Takmičenje u tekućoj sezoni Lige šampiona koncipirano je tako što je formirano osam grupa po četiri tima. Igralo se po dvokružnom poen sistemu, što znači da je svaki tim igrao utakmice sa preostala tri tima iz grupe kako na domaćem tako i na gostujućem terenu .[7] U eliminacionim fazama (izuzev finala) igrale su se po dve utakmice, što znači da je svaka ekipa igrala i na domaćem i na gostujućem terenu. Takođe je važilo i pravilo koje se odnosi na veći broj postignutih golova na gostujućem terenu. U slučaju da je nakon dve utakmice rezultat između dve ekipe bio izjednačen, pobednik je odlučivan nakon produžetaka, a zatim (ukoliko je za tim postojala potreba) i nakon izvođenja jedanaesteraca[8] .

Milan Faza takmičenja Liverpul
Protivnik Rezultat Utakmice Kvalifikacije Protivnik Rezultat Utakmice
Srbija Crvena zvezda 3–1 1–0 kod kuće; 2–1 u gostima Treće kolo kvalifikacija[9] Izrael Makabi Haifa 3–2 2–1 kod kuće; 1–1 u gostima
Tim U P N I DG PG GR B
Italija Milan 6 3 1 2 8 4 +4 10
Francuska Lil 6 2 3 1 8 5 +3 9
Grčka AEK 6 2 2 2 6 9 −3 8
Belgija Anderleht 6 0 4 2 7 11 −4 4
Grupna faza[10][11]
Tim U P N I DG PG GR B
Engleska Liverpul 6 4 1 1 11 5 +6 13
Holandija PSV Ajndhoven 6 3 1 2 6 6 0 10
Francuska Bordo 6 2 1 3 6 7 −1 7
Turska Galatasaraj 6 1 1 4 7 12 −5 4
Protivnik Rezultat Utakmice Eliminaciona faza Protivnik Rezultat Utakmice
Škotska Seltik 1–0 0–0 u gostima; 1–0 (np) kod kuće Osmina finala[12] Španija Barselona 2–2 (gg) 2–1 u gostima; 0–1 kod kuće
Njemačka Bajern Minhen 4–2 2–2 kod kuće; 2–0 u gostima Četvrtfinale[13] Holandija PSV Ajndhoven 4–0 3–0 u gostima; 1–0 kod kuće
Engleska Mančester junajted 5–3 2–3 u gostima; 3–0 kod kuće Polufinale[14] Engleska Čelsi 1–1 (4–1 p) 0–1 u gostima; 1–0 kod kuće

Problemi pre utakmice[uredi | uredi izvor]

Za finalnu utakmicu Lige šampiona 2006/07 štampano je 63.800 ulaznica, a od toga je samo 9.000 ulaznica bilo namenjeno za prodaju. Od preostalog broja ulaznica, UEFA je podelila po 17.000 svakom timu koji je učestvovao u finalu, a 20.800 ulaznica bilo je rezervisano za članove UEFE i predstavnike sponzora kompletnog takmičenja.[15][16] Ovaj način raspodele ulaznica doveo je do određenih problema pre samog početka utakmice.[17] Dok su se redovi navijača ispred stadiona sve više povećavali, grčka policija je izdala saopštenje u kome se navodi da je stadion ispunjen do poslednjeg mesta, što je dovelo do ozbiljnog negodovanja nekoliko hiljada navijača sa validnim ulaznicama, koji su čekali u redovima ispred stadiona.[18] Istovremeno, policija je zatvorila sve ulazne kapije na stadionu, kako bi se izbegao nasilan ulazak navijača koji su čekali isprec stadiona.[19]

Navijači Liverpula su pokušali da na nasilan način uđu na stadion, tako da je grčka policija bila primorana da upotrebi suzavac i gumene metke, kako bi onemogućila ulazak navijača na stadion[18]. Vilijam Gejlard, portparol UEFE, optužio je navijače Liverpula za stvaranje problema, navodeći da „navijači Milana nisu imali iste probleme, jer se nisu ponašali na isti način kao navijači Liverpula .[20]“ U izveštaju UEFE, izdatom neposredno posle utakmice, navijači Liverpula su okarakterisani kao „najgori navijači u Evropi“, dok je Gejlard naročito istakao: „Kakvi su to navijači koji kradu ulaznice iz dečjih ruku kao i iz ruku svojih istomišljenika[21]?“ Međutim, Mišel Platini, predsednik UEFE, kasnije je demantovaoda je bilo koji znvaničnik UEFE izjavio da Liverpul ima najgore navijače u Evropi[22]

UEFA je pretrpela brojne kritike zbog toga što nije uspela da implementira proverene procedure za proveru validnosti ulaznica, kao i zbog nedovoljnih mera bezbednosti u odnosu na predviđeni broj navijača na stadionu. Tom Hiks, jedan od dvojice vlasnika Liverpula, oštro je kritikovao zvaničnike UEFE, ocenivši njenu odluku da svakom klubu dodeli po 17.000 ulaznica za njihove navijače „bolesnom“. Hiks se u svojoj izjavi posebno osvrnuo na portparola UEFE, ističući da je Gejlard pokušao da svoju krivicu svali na navijače Liverpula, kako bi na taj način prikrio sopstvene greške[17]. Sajmon Gas, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Grčkoj, istakao je da je „očigledno da su postojale određene greške u sistemu koje su dovele do toga da falsifikovane ulaznice postanu validne; UEFA u budućnosti mora da obrati naročitu pažnju na ovaj deo organizacionog sistema, kako se ovakvi događaji više ne bi ponavljali.“[23]

Lopta kojom se igrala utakmica[uredi | uredi izvor]

Adidas“, kompanija koja obezbeđuje sportske rekvizite za sve međunarodne sportske događaje u organizaciji FIFE, UEFE i Međunarodnog olimpijskog komiteta, predstavila je 9. marta 2007. potpuno novu fudbalsku loptu kojom će se igrati finalna utakmica Lige šampiona 2007. Dizajn nove lopte u velikoj meri je zasnovan na široko prepoznatljivom „zvezdanom logou“ Lige šampiona, a pritom je kompletna lopta bila plavo–bele boje, koje su predstavljale boje koje se nalaze na grčkoj zastavi.[24]

Pregled utakmice[uredi | uredi izvor]

U finalnoj utakmici Lige šampiona 2007. učestvovala su dvojica od trojice najboljih strelaca u tekućem takmičenju. Fudbaler Milana, Kaka, zauzimao je vodeću poziciju na listi strelaca sa 10 postignutih golova, dok je napadač Liverpula, Piter Krauč, delio 3. poziciju sa 6 postignutih golova.[25]

Fudbaleri Milana odabrali su da na utakmici nose kompletno belu sportsku opremu, iako su žrebom bili određeni kao formalno „domaći tim“. Smatrali su da im ova kombinacija sportske opreme donosi sreću (ital. maglia fortunata), jer su u ovakvoj kombinaciji sportske opreme osvojili ovo takmičenje već pet puta .[26] Sve ovo je značilo da će fudbaleri Liverpula utakmicu odigrati u svojoj tradicionalnoj sportskoj opremi, koja se sastojala od crvene majce, crvenog šorca i crvenih čarapa. Svaku od pet titula u ovom takmičenju fudbaleri Liverpula su osvojili igrajuću u opisanoj kombinaciji, a dve od tih pet titula usledile su nakon utakmica sa italijanskim timovima koji su igrali u kompletno beloj sportskoj opremi[27] .

Trener Milana, Karlo Ančeloti, za ovu utakmicu je odabrao najstariju startnu postavu u istoriji finalnih utakmica Lige šampiona, sa prosečnom starošću od 31 godine i 34 dana. Paolo Maldini je postao najstariji igrač koji je igrao u finalnoj utakmici Lige šampiona. Imao je 38 godina i 331 dan .[28] Za Liverpul su u finalnoj utakmici igrala i petorica igrača koji su učestvovali i u finalu 2005. godine. To su bili: Šabi Alonso, Džejmi Karager, Stiv Finan, Stiven Džerard i Jon Arne Rise[29].

Prvo poluvreme[uredi | uredi izvor]

Oba tima su utakmicu započela prilično bojažljivo, tako da je u prvih nekoliko minuta načinjen veoma veliki broj faulova. Prvi značajniji napad ka golu protivnika dogodio se u 9. minutu, kada je Džermejn Penant pretrčao Mareka Jankulovskog i našao se ispred golmana Milana, ali je njegov nedovoljno jak šut Dida odbranio. Neposredno nakon toga fudbaleri Milana su uzvratili, ali asistencija Pirla prema Inzagiju nije bila dovoljno precizna; Pepe Reina je u 17. minutu odbranio šut Kake. U sledećih nekoliko minuta Jon Arne Rise i Šabi Alonso su sa velike udaljenosti šutirali prema golu Milana, dok su Masimo Odo i Marek Jankulovski stvarali velike probleme po bokovima fudbalerima Liverpula. U 35. minutu Penant je još jednom pretrčao nekoliko fudbalera Milana nakon što je oduzeo loptu Paolo Maldiniju, ali je u nastavku napada šut Kajta izblokiran.

Za razliku od prethodne utakmice iz 2005. godine, u prvom poluvremenu ove utakmice viđen je samo jedan gol, a taj gol je postigao Filipo Inzagi. Gol je postignut u 45. minutu, nakon slobodnog udarca koji je izveo Pirlo. Lopta se odbila od ramena Inzagija i „prevarila“ golmana Liverpula.[29] Usporeni snimak napada kasnije je pokazao da je lopta pogodila Inzagija u ruku, ali glavni sudija taj događaj nije okarakterisao kao igranje rukom .[30] Inzagi je kasnije izjavio „da je postojala namera da se lopta od njega odbije, ali da on ni u kom slučaju nije nameravao da loptu dotakne rukom“[31] .

Drugo poluvreme[uredi | uredi izvor]

Fudbaleri Milana proslavljaju pobedu u finalnoj utakmici

Na samom početku drugog poluvremena Liverpul je igrao veoma ofanzivno, tako da je posed lopte u potpunosti bio na njegovoj strani. U 62. minutu Liverpul je stvorio najbolju priliku na utakmici do tog trenutka. Stiven Džerard, kapiten Liverpula, iskoristio je grešku Đenara Gatuza i našao se ispred golmana Dide, ali nije imao snage da uputi dovoljno jak šut ka golu, tako da je golman Milana ostao nesavladan. Nastojeći da njegov tim što pre izjednači rezultat, trener Liverpula Rafael Benitez izvršio je izmenu koja je umnogome uticala na konačan rezultat utakmice[29]. Iz igre je izašao Havijer Maskerano, a u igru je ušao Piter Krauč. Međutim, uloga Maskerana je bila da striktno markira Kaku, tako da je njegovim izlaskom iz igre Kaka dobio mnogo više slobodnog prostora na terenu.

Fudbaleri Milana su u 82. minutu iskoristili tu prednost jer je Filipo Inzagi, izbegavši ofsajd poziviju nakon veoma preciznog dodavanja od strane Kake, uspeo da postigne svoj drugi gol na utakmici i da dovede Milan u vođstvo od 2–0. Dirk Kajt je u 89. minutu postigao gol za Liverpul, nakon što je Ager odbio glvom loptu izvedenu iz kornera. Međutim, rezultat se do kraja utakmice nije menjao, tako da su fudbaleri Milana pobedili rezultatom 2–1[29].

Nakon utakmice[uredi | uredi izvor]

Mišel Platini, predsednik UEFE, uručio je pehar Paolu Paldiniju, kapitenu Milana u počasnoj loži Olimpijskog stadiona u Atini. Platini je prilikom dodele priznanja igračima istakao da „je veoma prijatno iznanađen činjenicom da fudbaleri oba tima ponovo dobijaju priznanja u počasnoj loži stadijuma, odnosno među navijačima“. Prethodnih godina je bilo uobičajeno da igrači dobijaju priznanja na specijalno konstruisanom podijumu, postavljenom na centru igrališta. Ovo je bio prvi slučaj da pehar kapitenu pobedniče ekipe predaje predsednik UEFE koji je protiv njega igrao u prošlosti. Naime, u vreme kada je Platini igrao svoje poslednje utakmice za Juventus, Paolo Maldini, u to toba tinejdžer, tek je započinjao fudbalsku karijeru, igrajući prve utakmice za Milan.[27]

Detalji sa utakmice[uredi | uredi izvor]

Milan Italija2—1Liverpul Engleska
Inzagi Gol 45, 82 Izveštaj Kajt Gol 89
Gledalaca: 63.000[1]
Sudija: Njemačka Herbert Fandel[32]
Milan
Liverpul
MILAN:
G 1 Brazil Dida
O 44 Italija Masimo Odo
O 13 Italija Alesandro Nesta
O 3 Italija Paolo Maldini (c)
O 18 Češka Marek Jankulovski Žuti karton 54 Izašao iz igre — zamenjen 80
S 8 Italija Đenaro Gatuzo Žuti karton 40
S 21 Italija Andrea Pirlo
S 23 Italija Masimo Ambrozini
S 10 Holandija Klarens Sedorf Izašao iz igre — zamenjen 90+2
N 22 Brazil Kaka
N 9 Italija Filipo Inzagi Izašao iz igre — zamenjen 88
Izmene:
G 16 Australija Željko Kalać
O 2 Brazil Kafu
O 4 Gruzija Kaha Kaladze Ušao u igru 80
O 19 Italija Đuzepe Favali Ušao u igru 90+2
S 27 Brazil Seržinjo
S 32 Italija Kristijan Broki
N 11 Italija Alberto Đilardino Ušao u igru 88
Trener:
Italija Karlo Ančeloti
LIVERPUL:
G 25 Španija Hose Manuel Reina
O 3 Republika Irska Stiv Finan Izašao iz igre — zamenjen 88
O 23 Engleska Džejmi Karager Žuti karton 60
O 5 Danska Danijel Ager
O 6 Norveška Jon Arne Rise
S 14 Španija Šabi Alonso
S 20 Argentina Havijer Maskerano Žuti karton 58 Izašao iz igre — zamenjen 78
S 16 Engleska Džermejn Penant
S 32 Holandija Budevajn Zenden Izašao iz igre — zamenjen 59
S 8 Engleska Stiven Džerard (c)
N 18 Holandija Dirk Kajt
Izmene:
G 1 Poljska Jerži Dudek
O 2 Španija Alvaro Arbeloa Ušao u igru 88
O 4 Finska Sami Hipija
S 7 Australija Hari Kjuel Ušao u igru 59
S 11 Čile Mark Gonzalez
N 15 Engleska Piter Krauč Ušao u igru 78
N 17 Vels Krejg Belami
Trener:
Španija Rafael Benitez

Igrač utakmice:

Italija Filipo Inzagi[33]

Assistant referees:

Njemačka Carsten Kadach

Njemačka Volker Wezel

Fourth official:

Njemačka Florian Meyer

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „2. Finals” (PDF). UEFA Champions League Statistics Handbook 2016/17. Nyon, Switzerland: Union of European Football Associations. 2017. str. 3. Arhivirano (PDF) iz originala 12. 6. 2019. g. Pristupljeno 22. 4. 2017. 
  2. ^ „Tactical Line-ups – Final – Wednesday 23 May 2007” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 23. 5. 2007. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 11. 2015. g. Pristupljeno 12. 9. 2011. 
  3. ^ „Regulations of the UEFA Champions League 2006/07” (PDF). UEFA. 2006. str. 7—9: §§1.01—1.02 Entries for the competitions. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 3. 2007. g. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  4. ^ Regulations of the UEFA Champions League 2006/07, pp. 38: Annex 1a: Access List for the 2006/07 UEFA Club Competitions
  5. ^ a b „Milan to play in Champions League”. bbc.co.uk. 2. 8. 2006. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  6. ^ a b Hughes, Rob (30. 7. 2006). „Soccer: Europeans are facing tough calls: UEFA must rule on safety of teams and integrity of league”. International Herald Tribune. Arhivirano iz originala 8. 10. 2012. g. 
  7. ^ Regulations of the UEFA Champions League 2006/07, pp. 8–9: §§4.03-4.06: Group stage
  8. ^ Regulations of the UEFA Champions League 2006/07, pp. 9–10: §§4.07-4.10: First knock-out round / Quarter-finals / Semi-finals; §5.01: Away goals, extra time
  9. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: Third qualifying round”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  10. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: Group C”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  11. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: Group H”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  12. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: First knockout round”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  13. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: Quarter-finals”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  14. ^ „UEFA Champions League: Season 2006 - 2007: Semi-finals”. UEFA. Pristupljeno 16. 7. 2008. 
  15. ^ „The Stadium”. The FSF Champions League Final Guide to Athens. The Football Supporters' Federation. 2007. Arhivirano iz originala 27. 06. 2007. g. Pristupljeno 26. 7. 2007. 
  16. ^ „Deadline passes for ticket applications”. UEFA.com. 19. 5. 2007. Pristupljeno 26. 7. 2007. 
  17. ^ a b „Caborn & Platini hold Reds talks”. BBC Sport. 5. 6. 2007. Pristupljeno 5. 6. 2007. 
  18. ^ a b „LIVERPOOL FANS RETURN AFTER DEFEAT”. SportingLife. 24. 5. 2007. Arhivirano iz originala 30. 09. 2007. g. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  19. ^ „Uefa blame English fans for ticket chaos”. telegraph.co.uk. 24. 5. 2007. Arhivirano iz originala 21. 10. 2007. g. Pristupljeno 4. 9. 2007. 
  20. ^ „Uefa blames Reds fans for chaos”. BBC Sport. 24. 5. 2007. Pristupljeno 24. 5. 2007. 
  21. ^ „Liverpool are 'the worst fans in Europe' says Uefa report”. The Independent on Sunday. 4. 6. 2007. Arhivirano iz originala 04. 09. 2007. g. Pristupljeno 24. 5. 2007. 
  22. ^ „Uefa backtracks on Liverpool fans”. BBC Sport. 5. 6. 2007. Pristupljeno 29. 7. 2007. 
  23. ^ „Sports minister to quiz Platini over ticket debacle”. ESPN Soccernet. 24. 5. 2007. Arhivirano iz originala 02. 10. 2012. g. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  24. ^ „Match Ball”. Athens 2007. UEFA.com. 9. 3. 2007. Pristupljeno 27. 7. 2007. 
  25. ^ „UEFA Champions League - Top Scorers - 2006”. ESPN Soccernet. Arhivirano iz originala 28. 10. 2010. g. Pristupljeno 24. 4. 2008. 
  26. ^ „All white for Milan in Athens”. UEFA.com. 4. 5. 2007. Pristupljeno 27. 7. 2007. 
  27. ^ a b „Athens all set for Europe's finest”. UEFA.com. 23. 5. 2007. Pristupljeno 19. 8. 2007. 
  28. ^ Charlie Henderson (23. 5. 2007). „AC Milan 2-1 Liverpool: As it happened”. BBC Sport. Pristupljeno 23. 5. 2007. 
  29. ^ a b v g „Inzaghi inspires Milan to glory”. UEFA.com. 24. 5. 2007. Pristupljeno 19. 8. 2007. 
  30. ^ „Technocrat to blame for Athens anti-climax”. The Guardian. 26. 5. 2007. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  31. ^ „Deflected glory goes to Inzaghi with no comeback”. The Times. 24. 5. 2007. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  32. ^ „Fandel to keep order in Athens”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. 5. 2007. Arhivirano iz originala 4. 11. 2012. g. Pristupljeno 12. 9. 2011. 
  33. ^ „Statistics”. UEFA.com. 23. 5. 2007. Pristupljeno 19. 8. 2007.