3-MeO-PCE

С Википедије, слободне енциклопедије

3-MeO-PCE
IUPAC ime
N-ethil-1-(3-metoksifenil)cikloheksan-1-amin
Pravni status
Pravni status
  • DE: NpSG
  • UK: Klasa B
  • Ilegalan u Švedskoj i Švajcarskoj
Identifikatori
CAS broj1364933-80-1 ДаY
PubChemCID 57461569
ChemSpider58191438
UNIIPX6CYK9I4H ДаY
Sinonimi3-MeO-PCE; Metoksieticiklidin
Hemijski podaci
FormulaC15H23NO
Molarna masa233,36 g·mol−1
  • CCNC1(CCCCC1)C2=CC(=CC=C2)OC
  • InChI=1S/C15H23NO/c1-3-16-15(10-5-4-6-11-15)13-8-7-9-14(12-13)17-2/h7-9,12,16H,3-6,10-11H2,1-2H3
  • Key:OFGOOZLOGUNDFS-UHFFFAOYSA-N

3-Metoksieticiklidin (3-MeO-PCE), takođe poznat kao metoksieticiklidin,[1] je disocijativni anestetik koji je kvalitativno sličan PCE i PCP[1] i prodat je na internetu kao dizajnirana droga.[2][3][4]

Dana 18. oktobra 2012. godine, Savetodavno veće za zloupotrebu lekova u Ujedinjenom Kraljevstvu objavilo je izveštaj o metoksetaminu, rekavši da je „štetnost metoksetamina srazmerna klasi B Zakona o zloupotrebi droga (1971)“, uprkos činjenici da zakon ne klasifikuje lekove na osnovu štetnosti. Izveštaj je dalje sugerisao da bi svi analozi metoksetamina takođe trebalo da postanu lekovi klase B i predložio opštu klauzulu koja pokriva postojeće i neistražene arilcikloheksamine, uključujući 3-MeO-PCE.[5]

Ovaj izveštaj je takođe opisao profil vezivanja metoksetamina za receptore i tri dodatna disocijativna sredstva 3-MeO-PCP, 4-MeO-PCP i 3-MeO-PCE, pokazujući da imaju značajan afinitet za PCP mesto NMDA receptora (NMDAR), a kasnije je i objavljen u detaljnijem obliku.[6]

Pravni status[уреди | уреди извор]

3-MeO-PCE je zabranjen u Švedskoj[7][8] i Švajcarskoj.[9]

Prema čileanskom Zakonu o drogama[10]] svi estri i etri PCE su ilegalni. Kako je 3-MeO-PCE etar PCE-a, on je stoga nezakonit.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Morris H, Wallach J (2014). „From PCP to MXE: a comprehensive review of the non-medical use of dissociative drugs”. Drug Testing and Analysis. 6 (7–8): 614—32. PMID 24678061. doi:10.1002/dta.1620. 
  2. ^ De Paoli G, Brandt SD, Wallach J, Archer RP, Pounder DJ (јун 2013). „From the street to the laboratory: analytical profiles of methoxetamine, 3-methoxyeticyclidine and 3-methoxyphencyclidine and their determination in three biological matrices”. Journal of Analytical Toxicology. 37 (5): 277—83. PMID 23552616. doi:10.1093/jat/bkt023Слободан приступ. 
  3. ^ Wallach J, Colestock T, Cicali B, Elliott SP, Kavanagh PV, Adejare A, et al. (август 2016). „Syntheses and analytical characterizations of N-alkyl-arylcyclohexylamines” (PDF). Drug Testing and Analysis. 8 (8): 801—15. PMID 26360516. S2CID 1599386. doi:10.1002/dta.1861. 
  4. ^ „3-MeO-PCE”. New Synthetic Drugs Database. Архивирано из оригинала 2016-07-29. г. Приступљено 2016-08-27. 
  5. ^ „Advisory Council on the Misuse of Drugs (ACMD) Methoxetamine report, 2012”. UK Home Office. 18. 10. 2012. 
  6. ^ Roth BL, Gibbons S, Arunotayanun W, Huang XP, Setola V, Treble R, Iversen L (март 2013). „The ketamine analogue methoxetamine and 3- and 4-methoxy analogues of phencyclidine are high affinity and selective ligands for the glutamate NMDA receptor”. PLOS ONE. 8 (3): e59334. Bibcode:2013PLoSO...859334R. PMC 3602154Слободан приступ. PMID 23527166. doi:10.1371/journal.pone.0059334Слободан приступ. 
  7. ^ „Elva nya ämnen klassas som narkotika eller hälsofarlig vara” (на језику: шведски). Folkhälsomyndigheten. 28. 6. 2018. 
  8. ^ Riksdagsförvaltningen. „Förordning (1992:1554) om kontroll av narkotika”. riksdagen.se (на језику: шведски). 
  9. ^ „Verordnung des EDI vom 30. Mai 2011 über die Verzeichnisse der Betäubungsmittel, psychotropen Stoffe, Vorläuferstoffe und Hilfschemikalien (Betäubungsmittelverzeichnisverordnung, BetmVV-EDI)” (на језику: немачки). Der Bundesrat. 
  10. ^ „SUSTITUYE LA LEY Nº 19.366, QUE SANCIONA EL TRAFICO ILICITO DE ESTUPEFACIENTES Y SUSTANCIAS SICOTROPICAS” (на језику: шпански). Bibloteca Del Congreso Nacional. 22. 10. 2015. Приступљено 6. 2. 2018.