Brnča Nemanjić
Brnča Nemanjić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1253. |
Mesto rođenja | Srpsko kraljevstvo |
Datum smrti | poslije 1264. |
Mesto smrti | Srpsko kraljevstvo |
Grob | manastir Gradac |
Porodica | |
Roditelji | Stefan Uroš I Jelena |
Dinastija | Nemanjići |
Brnča (stsl. Брьнча ; oko 1253. — poslije 1264) bila je srpska princeza, ćerka srpskog kralja Stefana Uroša I i kraljice Jelene. Njena braća su bila Stefan, Stefan Dragutin i Stefan Milutin.
Njen najstariji prikaz je kada je imala oko 12 godina,[1] na fresci sahrane kraljice Ane Dandolo iz 1264.[2] godine u manastiru Sopoćani (zadužbina njenog oca). Na fresci je prikazana sa niskom krunom i odjećom zatvorenom do grla, slična muškoj odjeći, ukrašena biserima na pervazima,[3] iako je njen izgled anahronistički. Brnča je prikazana i na fresci u priprati manastira Visoki Dečani iz oko 1345. godine, pored kasnijih pripadnika porodice Nemaći, sa Simeonom Urošem i Teodorom.[4] Nalazi se i na fresci porodičnog stabla Nemanjića u Visokim Dečanima,[5] koja datira iz oko 1350. godine, jednim od najznačajnijih prikaza porodičnog stabla Nemanjića.[6] Nije se udavala[7] i postala je monahinja.[4] Sahranjena je u manastiru Gradac (zadužbini njene majke) i njega grobnica se nalazi pored sarkofaga njene majke.[8]
Na srpskoslovenskom (starosrpskom) njeno ime, pronađeno je u Visokim Dečanima na fresci porodičnog stabla, bilo je BRЬNČA. Njeno ime različito zapisivano kao Brnča, Brnjača,[9] Brnjča,[10] Bereniče,[3] Prnjača[10] i Prnča[11] i bilo je neuobičajeno.[12] O njenom imenu naročito je pisao D. Kostić, navodeći mnoge etimološke sličnosti i praveći dosta kombinacija. Primjetio je sličnost sa mjestom Brnjaci i slovenskog muškog imena Prnjak, ali je uključivao i mogućnost izvođenja iz imena Veronika.[10] M. Purković je naveo da je ime deminutiv od imena Bernarde ili Bernardine.[10] Ranije se smatralo da je Brnjača bio nadimak njene majke (imenovana tako zbog glavnog posjeda njene feudalne države, Brnjak).[13]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Purković 1956.
- ^ Vranjski Glasnik 1970, str. 265.
- ^ a b Vasić 1979, str. 37.
- ^ a b Blagojević & Petković 1989.
- ^ Ćirković & Mihaljčić 1999, str. 256.
- ^ Đurić 1978.
- ^ Stevanović 2004, Kandić 1982
- ^ Strizović 2004, str. 126.
- ^ Purković 1956, str. 31, Blagojević & Petković 1989, str. 227, Stevanović 2004
- ^ a b v g Purković 1956, str. 31.
- ^ Blagojević & Petković 1989, str. 227.
- ^ Purković 1956, str. 31, Ćirković & Mihaljčić 1999, str. 256
- ^ Srećković, Pantelija (1888). Istorija srpskoga naroda: Vreme kraljevstva i carstva (1159—1367). Kraljevsko-srpska drž. štamparija.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Srećković, Pantelija (1888). Istorija srpskoga naroda: Vreme kraljevstva i carstva (1159—1367). Kraljevsko-srpska drž. štamparija.
- Knjige
- Blagojević, Miloš; Petković, Sreten (1989). Srbija u doba Nemanjića: od kneževine do carstva: 1168-1371: ilustrovana hronika. TRZ "VAJAT".
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka. Knowledge.
- Đurić, Vojislav J. (1978). „Loza Nemanjića u starom srpskom slikarstvu”. Zograf (8).
- Kandić, Olivera M. (1982). Manastir Gradac. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture.
- Purković, Miodrag (1956). Princeze iz kuće Nemanjića. Avala.
- Stevanović, Miladin (2004). Kraljica Jelena Anžujska. Knjiga-komerc.
- Strizović, Đorđe (2004). Prošlost koja živi. Dositej.
- Časopisi
- Vranjski Glasnik. 6. 1970. str. 265.
- Vasić, Pavle (1979). „Srpska narodna nošnja u srednjem veku”. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. 43: 23—56.