Dobromirovo jevanđelje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dobromirovo jevanđelje

Dobromirovo jevanđelje je jedan od najstarijih sačuvanih ćiriličnih četvorojevanđelja, rukopis koji datira iz početka Ⅻ veka.

Sačuvani listovi čuvaju se u tri biblioteke: Ruska nacionalna biblioteka – bivša Javna biblioteka u Sankt Peterburgu (183 l.), sign LjnI 55; nalaze se u biblioteci manastira Svete Katarine na Sinaju (bibl. oznaka 43 (23 l.) i 7/N (9 l.), gde se, zapravo, ceo rukopis čuvao do druge polovine 9. veka. DDva lista se nalaze u Narodnoj biblioteci u Parizu, (sign. 65). To znači da je od Dobromirovog jevanđelja do sada pronađeno 217 pergamentnih listova, nazvanih po napomeni na strani 121 na kraju Jevanđelja po Luki da je rukopis napisao pop Dobromir, a dovršio drugi pisar. Ćirilična slova Dobromirovog jevanđelja po svom opštem utisku podsećaju na glagoljicu, a po jezičkim osobenostima pisana je u okviru Ohridske književne škole. Kodeksot e osobeno značaen po toa što pretstavuva premin od kanonskite staroslovenski tekstovi vo t.n. crkovnoslovenski.

To znači da je u Dobromirovom jevanđelju sada pronađeno 217 pergamentnih listova, nazvanih po napomeni na strani 121 na kraju jevanđelja po Luki da je rukopis napisao papa Dobromir, a dovršio drugi pisar. slova Dobromirovog jevanđelja po svom opštem utisku podsećaju na glagoljicu, a po jezičkim osobenostima pisana je u okviru Ohridske književne škole. Kodeks je posebno značajan po tome što predstavlja prelaz iz kanonskih staroslovenskih tekstova u crkvenoslovenski [1].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ B. Hristova, D. Karadžova, E. Uzunova. Beležki na bъlgarskite knižovnici H-HVIII vek. T.1. S., 2003, № 7.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]