Ivan Kovačič Efenka
ivan kovačič | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 28. januar 1921. | ||||||
Mesto rođenja | Dolenji Podboršt, kod N. Mesta, Kraljevina SHS | ||||||
Datum smrti | 14. novembar 1963.42 god.) ( | ||||||
Mesto smrti | Ljubljana,SR Slovenija, SFR Jugoslavija | ||||||
Profesija | pekar | ||||||
Delovanje | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | ||||||
Čin | potpukovnik u rezervi | ||||||
U toku NOB | komandant 14. divizije NOVJ | ||||||
Heroj | |||||||
Narodni heroj od | 21. jula 1953. | ||||||
Odlikovanja |
|
Ivan Kovačič Efenka (Dolenji Podboršt, kod N. Mesta, 28. januar 1921 — Ljubljana, 14. novembar 1963), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 28. januara 1921. godine u selu Dolenji Podboršt kod Novog Mesta. Posle završene osnovne škole, učio je pekarski zanat i tim poslom se bavio do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije.
Posle okupacije zemlje, odmah se uključio u Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije i brzo postao zapaženi aktivista Osvobodilne fronte, obavljajući razne poslove, od skupljanja priloga, obaveštajnog rada do kurirskih poslova.
Početkom januara 1942. godine, Kovačič je stupio u partizane, gde je vršio dužnost kurira i povremeno učestvovao u borbama oko Novog Mesta i Žužemberka. Posle mnogih borbi, prvobitno je bio politički komesar čete u Prvom bataljonu Zapadnodolenjskog partizanskog odreda, a ubrzo i komandir čete s kojom je izvodio više uspešnih akcija. S četom se istakao u akciji rušenja voza kod Ribnice, u Kočevju, kao i u uništavanju italijanske kolone u Zagradecu, gde je ubijeno oko 80 italijanskih fašista.
Kada je formirana brigada „Tone Tomšič“, vršio je dužnost komandira čete, učestvujući u borbama u Roškoj ofanzivi i u Jelenovom Žlebu. U borbi za Mirnu, porušio je železničku prugu i učestvovao u borbama protiv belogardista kod Senica, Mokrog Polja, u Suhoj Krajini kod Ambrusa. Komandant bataljona Kovačič je postao aprila 1943. godine, a već jula iste godine zamenik komandanta Tomšičeve brigade. U tom svojstvu učestvovao je u borbama kod Ajdovca, Sela u Notranjskoj, kod Lašča i Kočevja.
Komandant „Tomšičeve brigade“ postao je decembra 1943. godine i s Četrnaestom divizijom NOVJ, u čijem je sastavu bila i ova brigada, išao je preko Hrvatske u Štajersku, učestvujući u borbama kod Senovog u Vojniku, za Lindek, Bele Vode i Črnivec kod Kamnika. Kovačič se istakao u svim borbama. Poseban podvig učinio je u proboju divizije iz Paškog Kozjaka na Pohorju. Okružena snažnim neprijateljskim obručem, divizija je bila u veoma teškoj situaciji. Kovačič je došao u štab divizije i zatražio da mu se dozvoli da s četiri bataljona izvrši proboj. Posle dobivanja dozvole, Kovačič je na čelu svojih bataljona, u snažnom i dobro promišljenom jurišu, razbio neprijateljski obruč i tako omogućio proboj i izvlačenje cele divizije iz ove kritične situacije.
Kovačič je, jula 1944. godine, postao zamenik komandanta Četrnaeste divizije, a već idućeg meseca primio je dužnost zamenika komandanta Četvrte operativne zone. I u ovom periodu Efenka se istakao u borbama za Šmartno, Ribnicu na Pohorju, Oplotnicu, Paški Kozjak, Konjišku Goru i ostalo. Januara 1945. godine postavljen je za komandanta Četrnaeste divizije, nakon čega je učestvovao u svim akcijama jedinice kod Šent Andraža, Vojnika, Dravograda, u Koruškoj blizu Klagenfurta, učestvujući u legendarnom maršu ove divizije kroz Štajersku i Korušku.
Posle oslobođenja, Kovačič je prešao u civilnu službu i neprekidno je biran za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Slovenije i Saveznoj narodnoj skupštini. Od kraja rata do smrti živeo je u Celju.
Umro je 14. novembra 1963. godine u Ljubljani.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih domaćih i stranih odlikovanja među kojima su poljski Partizanski krst i Češki krst. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 21. jula 1953. godine.
Danas jedna osnovna škola u Celju nosi njegovo ime, a u krugu škole nalazi se i njegovo poprsje.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.