Logor Uzamnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Logor Uzamnica je bio logor za interniranje koji su 1992. godine osnovale snage JNA u kojima su tokom rata u BiH bili smešteni bošnjački civilni zarobljenici.

Mnogi Bošnjaci koji nisu ubijeni u višegradskim masakrima bili su zatočeni na raznim lokacijama u gradu, uključujući kasarnu bivše JNA i skladište u Uzamnici, pet kilometara od Višegrada. Neki od ovih zatočenika držani su na ovom mestu više od dve godine. Neki srpski vojnici silovali su žene i tukli nesrpske civile. [1]

Logor[uredi | uredi izvor]

Zatvorenici zatočeni u Uzamnici bili su podvrgnuti nehumanim uslovima. Mnogi su redovno bili premlaćivani. Srpskim paravojnim formacijama je takođe bilo dozvoljeno da uđu u logor kako bi po volji tukli i mučili zatvorenike. Kao rezultat ovih napada, mnoge žrtve su zadobile teške i trajne povrede. Mnogi zatvorenici su korišćeni za projekte prinudnog rada. [2] Prema rečima preživelih koje je intervjuisao Ed Vulijami, jedina hrana za zatvorenike bila je svinjetina, koja je zabranjena u islamu. [3]

Presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)[uredi | uredi izvor]

Milan Lukić, oglašen je krivim po 10 tačaka za zločine protiv čovečnosti i devet tačaka za kršenje zakona ratovanja zbog navodne umešanosti u zločine, uključujući ubistvo, mučenje, progon, pljačku i uništavanje imovine, i osuđen je na doživotni zatvor . 20. jula 2009. godine. [4]

Sudsko veće proglasilo je Sredoja Lukića krivim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i osudilo ga na 30 godina zatvora. [5]

Što se tiče logora Uzamnica, dokazi su pokazali da su i Milan Lukić i Sredoje Lukić bili oportunistički posetioci logora, iako je Sredoje Lukić dolazio ređe u logor od Milana Lukića. U logoru su i Milan Lukić i Sredoje Lukić žestoko i više puta udarali zatočenike šakama, pendrecima, motkama i kundacima. Nekoliko žrtava je svedočilo pred Pretresnim većem o ovim brutalnim premlaćivanjima i teškim i trajnim povredama koje su zadobili i patnjama koje su pretrpeli. [6]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]