Obrad Vučurović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
obrad vučurović
Lični podaci
Datum rođenja(1922-04-01)1. april 1922.
Mesto rođenjaKrivošije, Kraljevina SHS
Datum smrti18. septembar 2013.(2013-09-18) (91 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Profesijavojno lice
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411987.
Čingeneral-major

Odlikovanja
Orden jugoslovenske zvezde
Orden jugoslovenske zvezde
Orden rada sa crvenom zastavom Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom
Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem
Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Partizanska spomenica 1941.

Obrad Vučurović (Krivošije, 1. april 1922Beograd, 18. septembar 2013) je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major avijacije JNA i srpski raketni inženjer. Bio je vodeća ličnost u razvoju raketne tehnike u Vojnotehničkom institutu (VTI) u Beogradu za Jugoslovensku kopnenu vojsku.[1][2]

Raketa „Vulkan” jedna od prvih raketa Obrada Vučurovića za protivvazduhoplovnu odbranu

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. aprila 1922. godine u selu Zvečava plemena i oblasti Krivošije. Osnovnu školu završio je 1933, a gimnaziju 1941. godine. Njegovo dalje školovanje bilo je prekinuto okupacijom Kraljevine Jugoslavije. Zatim je 13. jula 1941. otišao u partizane. Rat je započeo kao običan borac, potom napredovao kao komandir voda, preko oficira Odeljenja za zaštitu naroda (OZN) u Komandi područja do pomoćnika načelnika Ozne za Herceg Novi. Ratni put je završio kao major Ozne, 15. maja 1945. godine.

Po oslobođenju Jugoslavije, ostao je u službi u organima bezbednosti, kao oficir Uprave državne bezbednosti (UDB), a potom prebačen u profesionalnu vojnu službu Jugoslovenske narodne armije (JNA). U međuvremenu je upisao studije mašinstva na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, na kome je diplomirao 1953. godine, da bi kasnije doktorirao tehničke nauke. Između ostalog, studirao je i kod učenika Vernera fon Brauna, koji su predavali kao gostujući profesori u Zagrebu. Jedan od njegovih nastavnika postao je šef Vazduhoplovnog centra u Štutgartu. Pavle Savić, šef Jugoslovenskog programa nuklearnih istraživanja, preporučio je Obrada Vučurovića njegovim nadređenima za odlazak u Pariz na dva kursa. Tamo je studirao tehničke nauke iz oblasti vezanih za naoružanje i nuklearnu tehnologiju. U Parizu je stekao znanja o raketnim trendovima na zapadu i nekim od savremenih osnova raketne tehnologije.

Po povratku je služio kao oficir JNA u garnizonima Cetinje, Kotor, Zagreb i Beograd, dok nije dobio stalno mesto načelnika Raketnog odeljenja u Vojnotehničkom institutu (VTI) u Beogradu i postao direktor Sektora za zajednički razvoj kopnenih snaga u VTI (1981—1987).[3] Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. i velikog broja visokih jugoslovenskih odlikovanja za svoja brojna naučna i vojna dostignuća, među kojima su — Orden jugoslovenske zvezde sa zlatnim vencem, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom, Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom i Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima. Po činu je stigao do ranga general-majora JNA, u koji je vanredno unapređen 22. decembra 1987. godine i u kojem je penzionisan 31. decembra 1987.

U Jugoslaviji razvoj vojne raketne tehnologije seže do dela Obrada Vučurovića. Početkom 1960-ih bio je uključen u razvoj jugoslovenske rakete zemlja-vazduh na tečni pogon pod nazivom R-25 Vulkan (eng. Volcano), koja je mogla da leti do 25 km. Vojska Jugoslavije je navodno kupila 6 komada japanske istraživačke rakete Kapa (raketa) zajedno sa lansirnom rampom i radarom koji je korišćen kao osnova istraživanja za domaće protivvazdušne rakete. U tajnosti japanska raketa služila je kao predmet proučavanja domaćeg vojnog razvoja. Po uzoru na Kapu (raketu), Obrad Vučurović je uspeo da napravi pojačivač Vulkana u vojnom pogonu Petrinja (Vogošća) u Sarajevu. Zajedno sa Vladimirom Ajvazom razvio je motor drugog stepena Vulkana na bazi tečne rakete u vazduhoplovnom preduzeću „SOKO” u Mostaru. Kupovinom Kape, Jugoslavija je dobila i novu osnovnu formulu za raketna goriva. Kasnije je fabrika SPS Vitez proizvodila gotove blokove bezdimnog čvrstog goriva od hemijskih sirovina dopremanih iz „ZORKE” (Šabac) i Vitkovića (Goražde), što je doprinelo daljem razvoju motora R-262.

Obrad Vučurović je imao prestižno mesto u hijerarhiji generala Jugoslovenske narodne armije zbog svog inženjerskog znanja o potpuno novim tehnologijama u raketnoj konstrukciji. Bio je odgovoran ne samo za razvoj sistema naoružanja, već i za serijsku proizvodnju vojno-industrijskog kompleksa. Zaslugom Obrada Vučurovića, neke od velikih fabrika naoružanja izgrađenih u Jugoslaviji dostigle su visoke tehnološke i kvalitetne standarde za vojne proizvode, koje neke fabrike više nisu mogle da održavaju nakon raspada zemlje.

Kao pionir razvoja jugoslovenskih raketa, njegova najveća dostignuća jesu razvoj rakete R-262 i jugoslovenskog višecevnog raketnog sistema M-87 Orkan.[4]

Preminuo je 18. septembra 2013. godine u Beogradu. Ispraćen je na Novom groblju u Beogradu, a sahranjen u rodnom mestu.

Projektovanje raketa i raketnih sistema[uredi | uredi izvor]

R-25 Vulkan[uredi | uredi izvor]

R-25 Vulkan je bila raketa zemlja-vazduh čiji je razvoj započeo 1958. godine, a Obrad Vučurović bio je angažovan kao glavni inženjer.

M-63 Plamen[uredi | uredi izvor]

M-63 Plamen je razvijen 1963. godine kao višecevni raketni bacač kalibra 128 mm sa Obradom Vučurovićem kao rukovodiocem projekta i glavnim inženjerom razvoja.

M-77 Oganj[uredi | uredi izvor]

Razvoj samohodnog višecevnog raketnog bacača M-77 Oganj započeo je 1968. godine prof. Obrad Vučurević, koji je vodio razvoj i rukovodio konstrukcijom i proizvodnjom M-77 Oganj.

M-87 Orkan i M-96 Orkan II[uredi | uredi izvor]

M-87 Orkan je samohodni višecevni raketni bacač kalibra 262 mm. Razvoj je započet u okviru projekta KOL-15 1978. godine. Obrad Vučurović je za KOL-15 imao značajnu finansijsku podršku kako iz Jugoslavije, tako i iz Iraka. Razvijene su nove rakete, lanseri i vozila. Profesor je praktično sve komponente dizajnirao uz pomoć svojih inženjera prema njegovim planovima, ne obraćajući mnogo pažnje na troškove jer je cilj bio da se dobije najbolji višecevni raketni sistem u datom trenutku. Vozilo je takođe specijalno napravljeno u konfiguraciji 8x8 od strane FAP-a iz Priboja. U Zapadnoj Nemačkoj je kupljena nova oprema od kompanije „Lifild” za procese valjanja kao i cilindrične prese za formiranje komora raketnih motora u fabrici u Petrinji. SPS Vitez je uvezao novu opremu za ekstruziju 160 kg mev dvobaznog bezdimnog čvrstog goriva (NGR 375) za komoru raketnog motora. Ukupno je u Jugoslaviji preko 100 fabrika metalske, hemijske i automobilske industrije, telekomunikacija i elektronike u SR Sloveniji, SR Bosni i Hercegovini i SR Srbiji radilo na pojedinačnim komponentama sistema naoružanja KOL-15 i Orkan. Završna montaža na vozila obavljena je u fabrici „Bratstvo” u Novom Travniku, dok su kompletne rakete sa detonatorima i gorivom finalizovane u Petrinji–Unisu (Vogošća). Posebne nove legure bile su potrebne pri izboru legura čelika i aluminijuma da bi izdržale pritiske novog raketnog motora. Konkretno, cevi lansera morale su da zadovolje najviše zahteve. Za njih su čelici visokih performansi proizvedeni u čeličani „Ravna” u Sloveniji, a gotove cevi su dalje prerađivane u Petrinji–Unis BiH. Tokom početnih testiranja razvijeno je nekoliko verzija i ispaljeno je više od 500 projektila. Pored vojnih poligona Prevlaka i Luštica, bio je korišćen i poligon Krivolak u tadašnjoj SR Makedoniji, gde su testirani i sistemi naoružanja. Poslednji testovi za izvoznog kupca obavljeni su u Iraku. Problem sa testovima bila je upotreba kasetne municije u raketama. Nije ih bilo moguće koristiti na Prevlaci i Luštici preko Jadranskog mora da bi se videlo njihovo raspoređivanje eksplozije, jer je bilo potrebno čvrsto tle. U Krivolaku je trebalo prethodno evakuisati nekoliko sela i svu stoku, pošto je podmunicija koja se često testirala pokrivala veću površinu od planiranog područja. Orkan M-87 je javno predstavljen 18. decembra 1987. Nakon isporuke u Irak 1990. godine u 0. seriji, proizvodnja je prekinuta 1991. godine. Pored Iraka, Turska je koristila Orkan M-87 kao osnovu za svoj artiljerijski raketni sistem TOROS nakon ilegalno pribavljenih lansera i nacrta od muslimana u Bosni tokom rata. Krajem 1990-ih godina razvijena je modifikacija M-96 Orkan II na bazi vozila ZIL-135 koja se koristila kao deo 9K52 Luna-M.

RS-120[uredi | uredi izvor]

U okviru projekta KOL15 1989. godine započeo je razvoj vojnog MRL RS-120 Uragan (eng. Hurricane) prečnika 380 mm takođe poznatog u poslednjoj fazi razvoja kao VERA (Velika raketa, eng. Large rocket) prečnika 400 mm sa 4 cevi i dometom od 120 km.[5] Tokom projekta testiran je osnovni motor rakete dometa 120 km i uključene su mnoge domaće fabrike.[6] Dok u Jugoslaviji proizvodnja kompletnog lansera nije počela, Irak je proizvodio rakete na bazi te tehnologije poznate kao Ababil-100 kasnije preimenovane sa novim gorivom u Al-Fat'h i montirane kao jednošinska lansirna platforma na kamion 8x8[7], dok Orkan M-87 bio poznat kao Ababil-50 u Iraku.[8] Današnja tehnologija dobijena kroz projekat VERA je osnova za novi napredni raketni sistem za višestruko lansiranje veoma dugog dometa, kalibra 400 mm, dometa 200 km, četvorostruki, sa raketama i sa sistemom za korekciju putanje zasnovanim na INS-u i fragmentovanom bojevom glavom koja sadrži volframove kuglice koja je u razvoju.[9] Bilo je planirano da se započne sa razvojem rakete dometa 350 km sa „Energoinvestom” iz Sarajeva kao glavnim investitorom, ali zbog rata u Jugoslaviji projekat nikada nije završen.

Drugi razvojni projekti[uredi | uredi izvor]

Pored navedenih raketnih sistema („Vulkan”, „Plamen”, „Oganj”, „Orkan”, „VERA”), profesor Obrad Vučurović je imao i niz drugih projektnih i naučnih radova i zadataka na kojima je radio. Neki od njih su rakete i projektili: „Svitac”, VBR-1, VBR-2, BR-10, PB-10, PB-20 i „Vulkan”.[5]

Kako je autor radio na vojnim projektima, većina od njegovih 85 stručnih i naučnih radova je objavljena interno. Neki od tih radova su:

  • „Problem napusne krtosti kod pancirnih čelika”;
  • „Razvoj i konstrukcija sferne Vjejove bombe”;
  • „Proračun i konstrukcija Fel-aparata”;
  • „Razvoj i konstrukcija uređaja za merenje trzaja”;
  • „Razvoj i konstrukcija uređaja za dinamičko balansiranje projektila”;
  • „Projekat rakete i višecevnih lansera za domete od 10 km („Plamen”), 20 km („Oganj”) i 50 km („Orkan”)" (uključujući i dokumentaciju za serijsku proizvodnju)”;
  • „Predprojekat rakete vazduh-zemlja 128 mm”;
  • „Konstrukcija rakete 57mm vazduh-vazduh i vazduh-zemlja”;
  • „Predprojekat rakete i višecevnog lansera 120 km”;
  • „Studija vođenog raketnog sistema zemlja-zemlja”;
  • „Projekat lakog lansera PB-10 i prenosnog lansera PB-20”;
  • „Predprojekat brodskog lansera VBR-10”;
  • „Predprojekat protivavionske vođene rakete „Vulkan””;
  • „Analiza raketne ili klasične artiljerije”;
  • „Analiza precizno vođenih projektila”;
  • „Analiza procesa razvoja sredstava ratne tehnike”;
  • „Analiza stanja i perspektive protivoklopnih nevođenih raketa i klasične artiljerije”;
  • „Tačnost merenja vetra i temperature metodom granata”;
  • „Istraživanje vanzemaljskog prostora sondažnim raketama”;
  • „Istraživanje i razvoj naoružanja i opreme za kopnenu vojsku”;
  • „Planiranje i programiranje naučno-istraživačkog rada u oblasti naoružanja i opreme u JNA”;
  • „Vojno-tehničke nauke u sistemu vojnih nauka”,
  • ”Raketna tehnika — izdanje Ministarstva odbrane (knjiga)”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Vremeplov (18. septembar 2014)”. www.rts.rs. Pristupljeno 2019-11-23. 
  2. ^ „VUČUROVIĆ dr OBRAD general-major (1922—2013) »” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-11-23. 
  3. ^ VUČUROVIĆ dr OBRAD general-major (1922—2013) »
  4. ^ Urosevic, Andrej; Stojsic, Vladimir; Sakovic, Danilo; Tomasevic, Marko. „Obrad Vucurovic, Rocket design elements, Launcher design problems, Biography and Textbooks, Weapon systems gallery”. www.vucurovic.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2013-04-01. g. Pristupljeno 2019-11-23. 
  5. ^ a b „Obrad Vucurovic, Rocket design elements, Launcher design problems, Biography and Textbooks, Weapon systems gallery”. Arhivirano iz originala 2013-04-01. g. Pristupljeno 2019-11-23. 
  6. ^ NASLOVNA 069:NASLOVNA.qxd.qxd
  7. ^ BBC News
  8. ^ Ababil-100 / Al Fat'h
  9. ^ https://www.yugoimport.com/sites/default/files/knjizica_za_cargo_dvd_jednostrana.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. septembar 2022) Šablon:Bare URL PDF