Pređi na sadržaj

Pasjane

Koordinate: 42° 24′ 25″ S; 21° 29′ 44″ I / 42.4069° S; 21.4956° I / 42.4069; 21.4956
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pasjane
Pasjane
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaGnjilane
Geografske karakteristike
Koordinate42° 24′ 25″ S; 21° 29′ 44″ I / 42.4069° S; 21.4956° I / 42.4069; 21.4956
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina532 m
Pasjane na karti Srbije
Pasjane
Pasjane
Pasjane na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj38266
Registarska oznakaGL

Pasjane (alb. Pasjani ili Pasjan) je naselje u opštini Gnjilane, Kosovo i Metohija, Republika Srbija.

Ovde se nalazi osnovna škola „Miladin Popović“.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Po zakonima samoproglašene Republike Kosovo naselje se nalazi u sastavu opštine Parteš.

Selo Pasjane smešteno je u Gornjoj Moravi, na drumu koji iz Gnjilana vodi u Preševo. Pasjane je naselje u opštini Gnjilane na Kosovu i Metohiji. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Pasjane površine 1.527 ha. Selo je pre 20 godina imalo 2.600 stanovnika, a sada ima oko 1.000 stanovnika. Poznato od starina, prvi put je pomenuto u darovnoj povelji kneginje Milice hilandarskom pigru Sv. Vasilija, a zatim u jednom zapisu iz 17. veka kao peti konak na putu iz Novog Pazara u Carigrad (pominje Пасїань). Tokom svoje duge istorije selo je preživljavalo teške trenutke, kao i ostala sela koja su pala pod tursku vlast. Bilo je velikih pritiska od strane Turaka i Arnauta da tadašnji žitelji promene veru, ali je uprkos tome ostalo naseljeno srpskim pravoslavnim življem. Jednobrodna crkva „Svetog Preobraženja“[1] podignuta je trudom meštana 1861. godine i tokom turske vladavine više puta je rušena, paljena i obnavljana. Zidno slikarstvo u tehnici „al seko“ i ikonostas potiču iz 19. veka. U crkvi je bilo sačuvano nekoliko starijih ikona iz 17. i 18. veka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U turskom katastarskom popisu — defteru iz 1455. godine pominje se pod imenom Pasjan i navodi se da u selu ima 94 domaćinstva sa srpskim stanovništvom, na čelu sa popom.[2]

Miloš Milojević je u 19.veku od Zlatka Kusčanina(ili Kuščevića) dobio nekoliko svadbenih pesama i od Smiljane Pavičević je dobio jednu žetelačku pesmu("Šetala se, džanum, dilber-Stana"). Zapisao ih je učitelj Zafir Popović iz Gnjilana. U knjizi "Pesme i običaji ukupnog naroda srpskog, knjiga 2, pesme svatovske" selo Pasjane se pominje pod imenom "Posijane"

U selu je 1900. godine proslavljena školska slava Sv. Sava. Nakon liturgije u crkvi koju je obavio pop Trajko Antić, litija sa narodom došla je u srpsku školu. Domaćin školske slave (kum) bio je meštanin Ilija Bojić. Svetosavsku besedu izgovorio je učitelj Ilija Popović. Tokom ručka svirale su gajde.[3]

Sestre Danica i Ljubica Janković su u svojoj knjizi "Narodne igre, 6.knjiga" objavile nekoliko igara(kola, ora) sa tekstom pesama iz Pasjana.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Naselje ima srpsku etničku većinu.

Broj stanovnika na popisima:

[4][5]

Popis po nacionalnoj pripadnosti[uredi | uredi izvor]

Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi*
  
973 99,99%
ostali
  
1 0,01%
Ukupno: 974
  • Srbi su delimično bojkotovali popis pa tačan broj nije poznat

Poreklo stanovništvo po rodovima[uredi | uredi izvor]

Podaci iz 1929. godine[7]:

Srpski rodovi:

  • Divinci (6 kuća, slava sv. Arhanđeo), starosedeoci. Za vreme neke „davnašnje bitke“ mnogo se njihovih domova iselilo u Šumadiji. Imaju prezime Jović i Paunović.
  • Kostići (8 k., Mitrovdan), vrlo stari doseljenici iz okoline Kosovske Mitrovice. Kostići su stariji od albanskog doseljavanja u Gornju Moravu.
  • Šošići (2 k., sv. Nikola). Starinom iz Prilepa. Prilikom seobe krenulo je njih četiri brata, pa se jedan zadržao u Pasjanu, a ostala tri brata otišla u Austrougarskoj.
  • Rajčići (1 k., sv. Arhanđeo) su starinom od Kragujevca. Iseljeni u prvoj polovini XVII veka u Belanovce kod Kumanova, docnije zbog albanskog zuluma pređu u Gornju Moravu. Malo su živeli u Đelekaru kod Vitine, pa opet zbog zuluma prešli u Pasjane oko 1770. godine.
  • Bugarci (2 k., sv. Nikola) su starinom iz Štipa, tadašnjeg Turskog carstva, a današnje Makedonije. Oni su zbog pritisaka bili prinuđeni da napuste Štip i nasele se u Pasjanu oko 1860. godine.
  • Kamiševići (9 k., sv. Đorđe Alimpije). Starinom su iz roda Kamiševića, čija im je starina u Donjoj Šipašnici. Nisu bili „mirni“ pa su zbog toga zapadali u krv i postajali sluge, da bi dobili zaštitu jačih gospodara. Živeli su u Petrovcu i Donjem Kuscu, a oko 1810. godine su se zadržali u Pasjanu kao sluge u Amit-spahijinih iz Gnjilana.
  • Živkovići (2 k., sv. Nikola), preseljeni iz Koretišta oko 1810. godine.
  • Lipovčani (6 k., sv. Vrači); preseljeni iz Lipovice oko 1810. godine kad su im se rođaci „poturčili“. Oni su se kako pričaju, još u Lipovici zajedno sa Divincima i Kostićima iz Pasjana, „kad je nekad bila ovde bitka“, borili s Turcima i pošto su Turci ponovo oosvojili zemlju. Doskoro su čuvali i neku „dugačku istoriju"
  • Mandžukevići (5 k., sv. Nikola). Starinom od Kragujevca. Do oko 1830. godine su živeli u Gornjem Livoču, pa su kao sluge prešli u Pasjane.
  • Rajkovići (1 k., sv. Vrači); preseljen iz Lipovice oko 1830. god. na imanje Albanaca iz Podgrađa. U ¨Lipovici im Albanci „zauzeli“ imanje, a kažu da su bili bogati kao gospodari Džinići.
  • Simebojkovići (5 k., sv. Vrači); preseljeni od zuluma iz Lipovice oko 1830. godine za sluge u Pasjanu na imanju Albanaca iz Podgrađa.
  • Karafiljci (3 k., sv. Nikola); preseljeni iz Lipovice oko 1830. godine kao sluge. Prezime im je po nekoj Babi Karafiljki.
  • Drndarci (4 k., sv. Nikola); preseljeni iz Lipovice oko 1830. godine.
  • Bojići (8 k., sv. Nikola). Starinom su iz Mozgova kod Gnjilana. Živeli su u Zebnicu i Paralovu. a oko 1830. godine prešli u Pasjane za sluge u Sulejman-spaijinih, docnije u prištevačkih begova. Nešto imanje su kupili još za vreme Turaka. U Mozgovu su se prezivali Vulin, a u Pasjanu im je dato novo prezime po nekoj njihovoj babi Boji.
  • Gudžurci (4 k., sv. Arhanđeo), doseljeni oko 1830. godine iz Robovca kao sluge.
  • Gužvići (5 k., sv. Nikola); preseljeni iz Binača oko 1830. godine za sluge u Džinića.
  • Matropazovići (11 k., sv. Arhanđeo); preseljeni oko 1830. godine iz Požaranja za sluge. Prezime im je po nekom predku Pavi, koji je govorio kao matrapaz.
  • Jancići (4 k., sv. Nikola), preseljeni iz Vlaštice za sluge.
  • Vranjci (6 k., sv. Nikola); preseljeni iz Velikog Ropotova od istoimenog roda oko 1850. godine kao sluge. Starinom su iz vranjskog okruga.
  • Gadalci (1 k., sv. Petka); preseljeni sa Vranjcima iz Velikog Ropotova iz roda Paunića za sluge.
  • Baljinci (10 k., sv. Petka); preseljeni iz Velikog Ropotova sa Gadalcima.
  • Moravci (4 k., sv. Đorđe); preseljeni iz Donje Morave oko 1850. godine kao sluge.
  • Adži-Perci (5 k., sv. Đorđe); preseljeni zbog zuluma iz Nosalja kao sluge oko 1850. godine.
  • Baštovanci (2 k., sv. Nikola). Oko 1810. godine iseljeni iz Donjeg Korminjana u Gnjilane, živeli i u Donjoj Budrizi: u Pasjanu prešli oko 1870. godine kao sluge.
  • Đorđijini (3 k., sv. Nikola), doseljeni oko 1870. godine iz Miganovca. Staro im je prezime Mutavdžijini.
  • Kazak (1 k., sv. Jovan). Starinom iz Donje Budrige, živeo u Vladovu, a oko 1890. godine prešao u Pasjane na kupljeno imanje.
  • Žegranovi (2 k., sv. Đorđe); preseljeni iz Žegre oko 1890. godine za sluge.
  • Krčkozini (2 k., sv. Vrači). Starinom iz Lipovice. I ranije su zbog zuluma napuštali imanje i preseljavali se u Pasjane i Vladovo, za sluge, pa se ponovo vraćali u Lipovici. Najzad nastanjeni u Pasjanu oko 1900. godine za sluge na imanju Albanaca iz Podgrađa. Prezime im je, kažu, došlo što su ih nekada uhvatili gde im je ukrađena koza „krčka“ u loncu.
  • Kerić (1 k., sv. Petka); preseljeni oko 1900. godine iz Vladova.
  • Cvetanci (1 k., sv. Todorica); preseljeni iz Žegre na kupljeno imanje 1911. godine.
  • Krstić (1 k., sv. Vrači); preseljeni iz Lipovice 1919. godine na kupljeno imanje.
  • Mančić (1 k.), doselio se 1925. godine iz vranjskog kraja.
  • Prezimena koja se javljaju u selu su: Aksić, Aleksić, Antanasković, Antić, Antonijević, Anđelković, Arsić, Bogdanović, Bojković, Bujić, Vasić, Gužvić, Denić, Dimitrijević, Đorić, Đorđević, Živić, Živković, Ilić, Ivanović, Ivković, Jancić, Jevtić, Jordanović, Jovanović, Jović, Kerić, Kitanović, Kostić, Lentić, Makić, Maksimović, Mandžuković, Marković, Matrapazović, Milenković, Mladenović, Nikolić, Ničić, Nojić, Notković, Paunović, Pavlović, Perić, Petković, Petrović, Rajčić, Ristić, Savić, Serafimović, Simijonović, Simić, Simonović, Stanković, Stević, Stojanović, Stojković, Tonić, Trajković, Filipović, Cvetković i Šošić.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crkva Sv. Preobraženja spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs (jezik: srpski)
  2. ^ Oblast Brankovića — Opširni katastarski popis iz 1455. godine, strana 183 i 184 (Orijentalni institut Sarajevo, Sarajevo 1972.)[1]
  3. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  4. ^ Popis stanovništva (po srpskim podacima) pop-stat.mashke.org (jezik: srpski) (jezik: albanski)
  5. ^ Popis stanovništva (po kosovskim podacima) pop-stat.mashke.org (jezik: albanski) (jezik: srpski)
  6. ^ Etnički sastav stanovništva Republike Kosov 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  7. ^ Atanasije Urošević — Gornja Morava i Izmornik, strana 203, 204 i 205 (Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 28) — Srpski etnografski zbornik (knjiga LI), Beograd 1935.)[2][3]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]