Severna Evropa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severna Evropa
Zemlje severne Evrope
Površina1.258.100 km²
Teritorije
Države
  • Island, Finska, Norveška, Danska, Švedksa

Severna Evropa je geografska regija koja obuhvata 11,9% ukupne površine Evrope, odnosno 1.258.100 km². Na ovom prostoru živi oko 23,9 miliona stanovnika, što čini 3,4% ukupne evropske populacije.[1]

Zahvata Skandinavsko poluostrvo, poluostrvo Jiland i ostrvo Island.

Fizičko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Odlike[uredi | uredi izvor]

Satelitski snimak Severne Evrope

Izuzimajući Island, područje severne Evrope je deo najstarijeg kopna Evrope. Takozvani Finsko-skandinavski ili Baltički štit.

U središnjem delu štit je ulegnut gde je Baltičko more, a izdiže se na zapadnom delu Skandinavskog poluostrva gde su Skandinavske planine, koje se pružaju u dužini od 1700 km. Istočne padine tih planina stepenasto prelaze u bregovit i nizijski reljef prosečen dolinama brojnih reka i jezerskim kotlinama. Uz Baltičko more prostiru se priobalne nizije.

U prošlosti je radom lednika ceo prostor uravnjen, snižen i izbrazdan ledničkim dolinama, kojima se sada reke spuštaju ka morima. Morski zalivi, koji su potopljene doline nekadašnjih lednika, sada su karakteristika za severni deo Skandinavskog poluostrva i nazivamo ih fjordovi. Ovi zalivi su dugački sa strmim obalama.

Planinski platoi, ogoljene planinske visoravni nazivaju se fjeldovi. Ova regija ima dosta jezera.

Island se razlikuje od ostalog dela severne Evrope. Nastao je vulkanskom aktivnošću i na njemu se nalazi veliki broj aktivnih i ugašenih vulkana. Uzevši u obzir geografsku širinu i nadmorsku visinu, ostrvo je većim delom godine pod ledom i zato se za Island još kaže i da je „ostrvo leda i vatre”.

U srednjoj i južnoj Švedskoj nalaze se plodne nizije.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je oštra kontinentalna, uz obale okeanska, subpolarna i na krajnjem severu polarna.

Severna Evropa je po geografskoj širini od 55° do 71°. Po tome vidimo da krajnji severni delovi ulaze u hladni toplotni pojas. U tim regijama se tokom godine smenjuju polarni dan i polarna noć.

Ovu klimu ublažava uticaj Golfske struje. Topla morska voda, koja se kreće duž zapadnih obala Skandinavskog poluostrva, greje vode Norveškog mora i vazduh iznad njega, kao i južne obale Islanda.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Skandinavske planine imaju veliku količinu padavina, snega i leda koji se u toku proleća i leta otapaju, tako da veliki broj reka ima odgovarajuću količinu vode tokom cele godine i reke imaju veliki energetski potencijal koji je dobro iskorišćen. Električna energija se dobija uglavnom u hidroelektranama, a Norveška je uspela da svih 100% električne energije dobije ovim putem.

Ovu regiju odlikuju hiljade finskih i švedskih ledničkih jezera i kratke slapovite švedske i norveške reke.

Flora[uredi | uredi izvor]

Pored hidroenergije, najveće prirodno bogatstvo ovog dela Evrope su šume. Prirodna vegetacija četinarskih šuma (tajgi) je sačuvana. Na Islandu i u Danskoj šume zauzimaju manju površinu nego na Skandinavskom poluostrvu.

Takođe, tu su listopadne šume u Danskoj, zatim četinarske šume u Švedskoj, koje pokrivaju više od polovine istoimene države.

Obradivih površina je malo, sa izuzetkom Danske, u kojoj je više od pola obradivih površina.

Pod ledenim pokrivačem[uredi | uredi izvor]

U Skandinavskim planinama postoje lednici ukupne površine oko 5000 km². To je samo delić ledenog pokrivača iz ledenog doba. Za vreme ledenog doba nivo mora je bio 120 m niži od današnjeg. Voda je bila zarobljena u velikom ledenom pokrivaču pod kojim su bili severni delovi Amerike i Evroazije, uključujući i Severnu Evropu.

Društveno-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

  Severna Evropa

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U ovoj regiji živi oko 23,9 miliona stanovnika, što čini 3,4% evropskog stanovništva.[1]

Stanovništvo čini germanska rasa ljudi, koji vode poreklo od starih Vikinga (Islanđani, Danci, Šveđani i Norvežani), kao i Farani (stanovnici Farskih ostrva) i ugro-finska grupa naroda, mongolskog porekla (Finci).

Jezici skandinavskih naroda su slični: Šveđani, Norvežani i Danci se mogu sporazumevati bez prevodioca.

Na istoku Skandinavije žive Finci, a na krajnjem severu Sami (tzv. Laponci), koji pripadaju ugro-finskoj grupi uralske porodice naroda. Sami su narod koji naseljava oblast Laponiju, koja obuhvata krajnji sever Norveške, Švedske i Finske.

Stanovništvo Severne Evrope raspoređeno je uglavnom južnije od 60′N, a severnije (u jugozapadnoj i severnoj Norveškoj, istočnoj Švedskoj i zapadnoj Finskoj) samo duž morskih obala, zbog golfske struje.

Narodi[uredi | uredi izvor]

Severnu Evropu nastanjuju sledeći narodi.

Ostale manjine čine podgrupe Kvensi, Tornedalci, Šumski Finci, Ingermanlandijci i Kolski Norvežani.

Religija[uredi | uredi izvor]

Svi narodi Severne Evrope su većinom protestanti.

Životni standard[uredi | uredi izvor]

Stanovnici imaju veoma visok životni standard, čak najviši u celoj Evropi, koji počiva ne samo na prirodnim bogatstvima zemlje nego i na njihovoj velikoj radinosti i kulturi. Deca imaju odlične uslove za razvoj, a nastava i knjige u osnovnoj školi su besplatne. Žene su ravnopravnije sa muškarcima nego bilo gde u svetu. Svi stanovnici imaju kvalitetno i jeftino zdravstvo, dečji dodatak, nadoknade za bolovanje i pomoć za nezaposlene. Većina Šveđana prestaje da radi sa 65 godina i odlazi u penziju. Od sume koju mesečno dobijaju na ime penzije oni mogu pristojno da žive. Takvu sigurnost država obezbeđuje visokim porezima (svi zaposleni skoro jednu trećinu svojih zarada daju za porez).

Ekonomsko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Prirodni resursi[uredi | uredi izvor]

Vodeni resursi[uredi | uredi izvor]

Zapadni vetrovi sa Atlantika donose Skandinavskim planinama velike količine vlage.

Niz padine planina teku mnogobrojne reke. Reke imaju kratak tok, velike padove, obilje vode i uglavnom nisu plovne.

Reke pružaju velike mogućnosti za proizvodnju električne energije (imaju veliki hidroenergetski potencijal). Na njima su podignute brojne hidroelektrane, pa su zemlje Severne Evrope po proizvodnji električne energije po stanovniku u samom svetskom vrhu. U Norveškoj, na primer, hidroelektrane proizvedu svu električnu energiju potrebnu toj zemlji.

Nekadašnji pokretni led erodirao je podlogu i izdubio kotline u kojima su danas mnogobrojna jezera, naročito u Finskoj i Švedskoj. Finska je zemlja sa najviše jezera na svetu.

Šumski resursi[uredi | uredi izvor]

Svojim krajnjim severnim delom, Severna Evropa zalazi u zonu tundre. Najvećim delom prostire se u umerenom pojasu, u prirodnoj zoni tajge, koja ka jugu prelazi u zonu mešovitih listopadnih šuma. Oko 43% ukupne površine Skandinavije pokrivaju šume. Finska i Švedska spadaju u zemlje sveta koje su najpokrivenije šumama. Šumski pokrivač Severne Evrope je stabilan. Ne smanjuje se zahvaljujući planinskom pošumljavanju, ali ga ugrožavaju kisele kiše (naročito u Norveškoj) koje donose vetrovi sa prostora zapadnoevropskih zemalja i Nemačke.

Zemljišni resursi[uredi | uredi izvor]

Prirodni uslovi pogoduju stočarstvu, koje donosi čak 90% prihoda od poljoprivrede.

U celini gledano, zemlje Severne Evrope oskudevaju u zemljišnim resursima. Najveći deo zemljišta pokrivaju šume, a znatan udeo ima i neplodno zemljište tundre. Obradivo zemljište zauzima samo mali deo teritorije Severne Evrope. Izuzetak je Danska, sa 55% teritorije na kojoj se nalazi obradivo zemljište. Plodno zemljište je njen glavni prirodni resurs.

Morski resursi[uredi | uredi izvor]

Severni Atlantik je bogat ribom. Najveći prirodni značaj imaju: bakalar, haringa i skuša. Međutim, zbog sve većeg broja ribarskih flota došlo je do prekomernog lova, pa se količina tih riba znatno smanjila. Sve je veći udeo ribe koja se uzgaja u morskim ribnjacima (na primer losos). Norveška, Island i Danska su glavne ribarske zemlje Severne Evrope. Po ulovu ribe (preračunato po glavi stanovnika) te zemlje su prve u svetu.

Geotermalni resursi[uredi | uredi izvor]

Geotermalna elektrana na Islandu

Zbog vulkanske aktivnosti na Islandu su vrele, podzemne vode blizu površine Zemlje (440 m - 2400 m). Pomoću veštačkih bušotina vrela voda se dovodi na površinu, a onda i u stanove u Rejkjaviku. Ta toplota iz Zemljine unutrašnjosti pretvara se u električnu energiju u posebnim elektranama koje se nazivaju geotermalne elektrane. Ogromne količine podzemne vrele vode su pravo prirodno bogatstvo – geotermalni resurs Islanda.

Mineralni resursi[uredi | uredi izvor]

Severna Evropa nema mnogo čvrstih goriva, ali zato poseduje velike rezerve nafte i prirodnog gasa koje leže ispod dna Severnog mora. Osim nafte i gasa, Severna Evropa poseduje znatne rezerve ruda metala i nemetala. Na prvom mestu su rude gvožđa i cink-olovne rude (Švedska). Poseban značaj ima ruda titana (Norveška), koji se koristi u tehnici i radioaktivnog urana (Švedska), koji se koristi kao gorivo u nuklearnim elektranama.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Skandinavske zemlje imaju vidan udeo u svetskoj privredi. One vade gvozdenu rudu, proizvode rezanu građu, celulozu i novinski papir više nego Nemačka, Velika Britanija i Francuska zajedno. Na sličan način mogla bi se uporediti i proizvodnja čelika i električne energije, kao i veličina morske flote. Nekada izvoznice sirovina i poluproizvoda, zemlje Severne Evrope danas iznose na svetsko tržište kvalitetne, poznate industrijske proizvode: mašine, vozila, brodove, mobilne telefone, hemijske proizvode i dr. U 19. veku su ubrajane među siromašne evropske zemlje, danas spadaju u grupu visokorazvijenih industrijskih zemalja.

Države[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Severna Evropa - geografske pregled” (PDF). Pristupljeno 8. januar 2018. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Sitarica, Rada; Tadić, Milutin (2016). Geografija 6, za 6. razred osnovne škole, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  • „Severna Evropa”. Shtreber. Pristupljeno 7. januar 2018.