Solin

Koordinate: 43° 32′ 32″ S; 16° 29′ 31″ I / 43.54225488345492° S; 16.49196319411562° I / 43.54225488345492; 16.49196319411562
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Solin
Pogled na Solin iz Salone
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaSplitsko-dalmatinska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.20.212
Aglomeracija (2011.)23.926
Geografske karakteristike
Koordinate43° 32′ 32″ S; 16° 29′ 31″ I / 43.54225488345492° S; 16.49196319411562° I / 43.54225488345492; 16.49196319411562
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Solin na karti Hrvatske
Solin
Solin
Solin na karti Hrvatske
Ostali podaci
GradonačelnikBlaženko Boban (HDZ)
Poštanski broj21210
Pozivni broj(0)21
Registarska oznakaST
Veb-sajt
solin.hr
Solin, ostaci Rimske prošlosti

Solin je grad u Hrvatskoj u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Solin se nalazi u središnjoj Dalmaciji u neposrednoj blizini Splita, severoistočno, dok jasno vidljive granice i nema zbog širenja oba grada. Ipak, Solin nije splitsko predgrađe, jer je Solin samostalan grad.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Solin.

Solin je prvobitno postojao pod imenom Salona i bio je grčka kolonija osnovana u 3. veku p. n. e., a zatim i rimska. O salonitanskoj prošlosti postoji mnogo podataka i mogle bi se ispisati stranice, no da se shvati veličina Salone, dovoljno je reći nekoliko činjenica. Salona je bila upola velika kao najveći tadašnji grad Konstantinopolis. Bila je središte provinicije Ilirik, a kasnije i nadbiskupsko središte ovih krajeva. Salona je pala pod navalom Slovena i Avara u 7. veku, no još nije precizirana godina njenog pada zbog različitih dokaza. Još i dan danas traju iskopavanja nekad veličanstvenog grada, koji je bio značajan i u starohrvatskoj i starohrišćanskoj istoriji. On se navodi kao mesto prvih pokrštavanja Hrvata pa se reka Jadro koja protiče Solinom navodi kao „hrvatski Jordan“, u Crkvi Sv. Petra i Mojsija je krunisan hrvatski kralj Zvonimir, a kraljica Jelena Slavna je podigla dve crkve, od kojih jedna još uvek postoji iako je nekoliko puta uništena, ali svaki put obnovljena, i najstarije je marijansko svetilište, i mesto posete pape Jovana Pavla II 4. oktobra 1998. godine.

Značaj Salone je upravo to što većina Salone nije pod Solinom kao što je to slučaj u drugim gradovima te se još mnogo toga nalazi pod zemljom samo zbog nedostatka svesti ljudi i novca. No, nedavno je pokrenuta ideja da se Salona stavi pod zaštitu UNESKO-a, u nadi da će se tako sačuvati zaboravljeno nacionalno blago. Tu je i manastirište sačuvano pod nazivom Manastirine.[1][2]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, grad Solin je imao 23.926 stanovnika, od čega u samom Solinu 20.212.

Grad Solin[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[3]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
1.878 2.169 2.203 2.302 2.862 3.710 4.017 5.515 4.402 4.520 6.298 11.984 13.980 15.410 19.011 20.212

Napomena: Nastao iz stare opštine Solin. U 1981. sadrži deo podataka za opštinu Klis. Od 1857. do 1971. deo podataka sadržan je u gradu Splitu.

Solin (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[3]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
866 1.739 1.054 1.235 1.599 2.110 2.396 3.289 1.971 1.954 3.588 9.137 11.176 12.575 15.850 20.212

Napomena: Iskazuje se kao samostalno naselje od 1981. nastalo izdvajanjem iz naselja Split (grad Split), u samostalno naselje. Do 1931. takođe je iskazivano kao samostalno naselje. Od 1948. do 1971. iskazivano kao deo naselja Split (grad Split). U 1991. smanjeno izdvajanjem dela naselja u samostalno naselje Blaca, za koje i sadrži podatke u 1869, 1921. i 1931, kao i za deo područja naselja Klis (opština Klis), koji je samo u 1981. pripadao naselju Solin, dok je ranije to područje pripadalo naselju Klis (opština Klis). Takođe je u 1991. smanjeno za deo područja naselja koji je pripojen naselju Vranjic, a za koji sadrži podatke u 1857. i od 1880. do 1961.

Solin je svoj nagli procvat počeo pre nekih 10 godina i od tada nezaustavljivo raste, zgrade i kuće se neprestano grade na svakom slobodnom mestu, ljudi se neprekidno doseljavaju zbog svih pogodnosti koje pruža mali grad u razvoju u neposrednoj blizini regionalnog središta. Tako se u Solinu neprestano beleži porast stanovništva što imigracijom, što porastom nataliteta. To je dovelo i do prebukiranosti osnovnih škola zbog čega se očekuje skoro dovršenje nove škole u posebno „procvetalom“ kvartu „Priko vode.“

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Solin je imalo 12.575 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
11.864 94,34%
Srbi
  
301 2,39%
Jugosloveni
  
80 0,63%
Muslimani
  
56 0,44%
Slovenci
  
16 0,12%
Crnogorci
  
6 0,04%
Makedonci
  
5 0,03%
Mađari
  
4 0,03%
Rusi
  
3 0,02%
Česi
  
3 0,02%
Albanci
  
2 0,01%
Italijani
  
2 0,01%
Poljaci
  
2 0,01%
Rusini
  
2 0,01%
Austrijanci
  
1 0,00%
Bugari
  
1 0,00%
Turci
  
1 0,00%
ostali
  
2 0,01%
neopredeljeni
  
64 0,50%
region. opr.
  
21 0,16%
nepoznato
  
139 1,10%
ukupno: 12.575

Administracija i politika[uredi | uredi izvor]

Solin ima status grada i trenutno je 21. u Hrvatskoj po broju stanovnika.

Privreda[uredi | uredi izvor]

U Solinu se kao najvažnija nalazi fabrika cementa „Dalmacijacement“ koja čini osnovu solinske industrije. Njen cement je ugrađen i u auto-put Zagreb — Split, tj. u njene propratne elemente: nadvožnjake, tunele, mostove, pumpne stanice, stajališta, restorane... No, „Dalmacijacement“ ima i uspešan izvoz u sve zemlje Evrope, ponajviše susedne. U Solinu postoji još bezbroj manjih firmi sa uspešnim poslovanjem.

U neposrednoj blizini Solina se nalazi i fabrika Salonit u Vranjicu te vranjičko brodogradilište.

Ipak, većina građana je zaposlena u Splitu ili u velikim trgovačkim centrima u Solinu ili njegovim rubnim delovima.

Kultura i sport[uredi | uredi izvor]

U Solinu deluju mnogi ansambli i društva: mažoretkinje, gradska muzička grupa Zvonimir koja svira na svakoj svečanosti kako u Solinu tako i u Splitu, budući da je splitska muzička grupa tek nedavno osnovana, Vokalisti Salone koji su ove godine osvojili 1. mesto na Omiškom festivalu klapa i postigli mnoge druge nagrade. Tu su još i „pučki pivači“, brojne druge ženske i muške te mešovite klape, folklorno-umetničko društvo koje takođe dobija mnoge vredne nagrade. Uz sve te lokalne koncerte, u Solinu se održava i sad već tradicionalni međunarodni Ethno-Ambient koji ugošćuje muzičare sa svih kontinenata. Ove godine je u Solinu održan i prva međunarodna izložba karikatura.

Solinjani koji su upoznati sa statistikama mogu s pravom reći da nije Split, već Solin „najsportskiji grad na svitu“. U Solinu je čak 10% stanovništva registrovano u profesionalnim i amaterskim sportskim klubovima, što iznosi čak 2.000 stanovnika! Od najpoznatijih su ŽRK Lipovac, koji je već nekoliko godina u Prvoj hrvatskoj ligi i to pri samom vrhu, i to u svim uzrastima, od kadetkinja do seniorki. Uz njih je RK Solin koji je tek od 2005. u Prvoj hrvatskoj ligi. Od fudbalskih predstavnika Solin ima NK Solin koji je u Drugoj hrvatskoj ligi, iako je pre 3-4 godine igrao utakmicu za ulazak u 1. ligu i iako su u Solinu dobili 3:0 Marsoniju, na kraju ipak nisu uspeli zadržati prednost u uzvratnom meču. Ipak, jedan od najpoznatijih sportskih klubova je streljački Dalmacijacement koji je dao i daje mnoge prvake i prvakinje Hrvatske, ali i olimpijsku pobednicu, Vesnu Domazet (danas Vitez). Čelni čovek tog kluba, Siniša Vitez je selektor hrvatske streljačke reprezentacije s kojom je postigao mnogo uspeha. U Solinu djeluju i muški i ženski košarkaški klub, poznati šahovski klub DC Mravince, koji je bio prvak Hrvatske nekoliko puta. Sve je više mladih koji se uključuje u rad klubova i postiže značajne rezultate, a neki od njih postanu meta i velikih i moćnih klubova.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Osnovne škole[uredi | uredi izvor]

U Solinu se nalaze dve osmogodišnje osnovne škole: Don Lovre Katić na Bilankuši i Vjekoslav Parać u Sv. Kaju, zapadnom predgrađu Solina. Uz njih se nalaze i dve područne četvorogodišnje škole u Ninčevićima i Rupotini, nakon kojih učenici više razrede pohađaju u OŠ Don Lovre Katić. U izgradnji je i osmogodišnje škola u predelu Arapovac u Solinu. Završetak izgradnje se predviđa za oko dve godine.

Srednje škole[uredi | uredi izvor]

U Solinu nema srednjih škola, niti je u planu njihova izgradnja, najvjerovatnije zbog nepotrebnosti jer je vožnjom autobusom Split udaljen nekih 15-25 minuta.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mapa[uredi | uredi izvor]

Fotografije[uredi | uredi izvor]