Trešnja
Trešnja | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Podrod: | |
Vrste | |
Vidi tekst |
Trešnja (Prunus subg. Cerasus), ranije crešnja/črešnja (od lat. cerasia) je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voće. Najčešće je visoka oko 20 m. U Evropi se sve ređe može naći u prirodi pa je ova vrsta drveća danas ugrožena. Trešnja je pripitomljena i ima veliki značaj u voćarskoj proizvodnji.
Izgled i građa[uredi | uredi izvor]
Trešnja može dostići visinu od 30 do 32 metra, a prečnik stabla može biti 50 ili više cm. Kora je svijetlo do tamnosmeđa sa karakterističnim horizontalnim linijama, koje vremenom sve više debljaju i na tim mjestima se javljaju pukotine. Ispočetka, dok je drvo još mlado, linije se skoro i ne primjećuju, da bi s vremenom i kora zadebljala, a linije prelaze iu pukotine. Kora može i da se ljušti u horizontalne trake. Listovi su eliptičnog, odnosno više jajastog oblika, na obodu su testerasti, dugi oko 10, a široki oko 5 cm i peraste su nervature. Imaju karakteristične crvenkasto-smeđe žlijezde na peteljci, u blizini liske. Cvijet je bijele boje i nalazi se na dugoj peteljci. Pupovi su elipsoidni i zašiljeni, tamnosmeđe su boje i prekriveni sa više ljuspi. Cvjetovi se javljaju u velikom broju i gusto su raspoređeni i grupisani. Karakteristika cijele potfamilije, pa i trešnje, je građa cvijeta, koji ima jedan oplodni listić. U plodniku ima dva sjemena zametka, od kojih se često samo jedan razvija u sjeme[1]. Plod je tipična monokarpna koštunica, loptast je i ima tamnocrvenu, ružičastu ili žutu boju. Prečnik mu je oko 1 cm, a u kulturnih sorti može biti krupniji. Plod trešnje je izuzetno mesnat i slatkog je ukusa.
Životni uslovi[uredi | uredi izvor]
Na Balkanu se javlja u mezofilnim šumama u prirodi. Heliofitna je vrsta i zahtijeva puno svjetlosti na staništu. Uspijeva na suvljem, osunčanom zemljištu, ali više joj odgovaraju bogata i umjereno vlažna tla[2].
Rasprostranjenost i značaj[uredi | uredi izvor]
Trešnja je široko rasprostranjena u srednjem i zapadnom dijelu Evrope, na Balkanu, Apeninskom i sjevernom dijelu Pirinejskog poluostrva. Ima je i na Mediteranu, ali se rjeđe sreće. U najjužnijim dijelovima Evrope raste na nešto većim nadmorskim visinama. U Aziji se može naći na Kavkazu, Krimu i dijelovima Male Azije[2]. Trešnja ima veliki značaj kao poljoprivredna biljka, jer je pripitomljena i jedna je od najzastupljenijih biljaka u voćarstvu, zbog svojih ukusnih plodova, koji se koriste u svježem i prerađenom stanju. Danas je vještačkom selekcijom i oplemenjivanjem stvoren veliki broj sorti trešanja koji su vrlo česte voćarske kulture u cijelom svijetu. Brojni su razlozi: ne zahtijeva posebnu konstrukciju prilikom uzgoja, nije zahtjevna ni u pogledu rezidbe, a otporna je na mnoge bolesti i štetnike[3]. Trešnja je poznata još iz praistorije, kad su za nju znali ljudi iz bronzanog doba, tačnije 2000 godina p. n. e. U 8. vijeku p. n. e. trešnja je već bila pripitomljena i ljudi su koristili njene plodove. Smatra se da su prve trešnje gajene na teritoriji Male Azije i Grčke. Pored toga što se koriste u ljudskoj ishrani, plodove trešnje jedu i životinje i na taj način doprinose razmnožavanju trešnje u prirodi.
Kultivari[uredi | uredi izvor]
Sledeće kultivare je Kraljevsko hortikulturno društvo nagradilo Nagradom za zasluge u vrtu:
|
|
Proizvodnja[uredi | uredi izvor]
|
|
Godine 2014, svetska produkcija slatkih trešanja je bila 2,25 miliona tona, pri čemu je Turska proizvela 20% ukupne količine. Drugi veći proizvođači slatikih trešanja su bili Sjedinjene Države i Iran. Svetska produkcija kiselih trešanja je 2014. iznosila 1,36 miliona tona, a vodeći proizvođači su bili Rusija, Ukrajina, Turska i Poljska.
Evropa[uredi | uredi izvor]
Najveći komercijalni voćnjaci trešnje u Evropi su u Turskoj, Italiji, Španiji i drugim zemljama mediteranskog regiona, i u manjoj meri u Baltičkim zemljama i južnoj Skandinaviji.
U Francuskoj od 1920-ih, prve trešnje sezone prispevaju u aprilu/maju iz regiona Sere (Istočni Pirineji),[29] gde lokalni proizvođači šalju, po tradiciji od 1932, prvu gajbu trešanja predsedniku republike.[30]
Severna Amerika[uredi | uredi izvor]
U Sjedinjenim Državama, najveći deo slatkih trešanja se uzgaja u Vašingtonu, Kaliforniji, Oregonu, Viskonsinu, i Mičigenu.[31] Značajne sorte trešnje su Bing, Alster, Rejnir, Bruks, Tuleri, King, i Svithart.[32] Oregon i Mičigen proizvode svetlo obojene Rojal An (Napoleon; alternativno Kvin An) trešnje za proces marašino trešnje. Većina kiselih trešanja (koje se isto tako nazivaju tart) uzgaja se u Mičigenu, kome slede Juta, Njujork, i Vašington.[31] Neke od sorti su Nanking i Evans. Travers Siti u Mičigenu se naziva „svetskom prestonicom trešanja”,[33] i u njenu se održava Nacionalni festival trešanja i pravi najveća pita od trešanja na svetu. Specifični region severnog Mičigena poznat po produkciji tart trešanja se naziva „Travers Bej” regionom.
Većina sorti trešnje ima zahtev za hlađenjem od 800 ili više sati, što znači da bi izašle iz dormantnog stanja, procvetale i formirale plod, zimska sezona mora da ima najmanje 800 sati sa temperaturama ispod 45 °F (7 °C). Sorte „male hladnoće” koje zahtevaju 300 sati ili manje su Mini Rojal i Rojal Li, kojima je neophodno unakrsno oprašivanje, dok se sorta Rojal Krimzon samooprašuje.[34] Ovi varijeteti obuhvataju širok opseg uzgojnih uslova u SAD. Sorte „male hladnoće” uzgajaju kalifornijski proizvođači trešanja, pri čemu je Kalifornija drugi po veličini proizvođač slatkih trešanja u SAD.[35]
Domaće i uvezene sorte trešanja dobro uspevaju u kanadskim provincijama Ontario i Britanska Kolumbija, gde se godišnji festival trešanja održava već sedam decenija u Okanaganskoj dolini u gradu Osojus.[36] Osim Okanagena, drugi regioni uzgoja trešanja u Britanskoj Kolumbiji su Similkaminska dolina i Kutenejska dolina, pri čemu ova tri regiona zajedno proizvedu 5,5 miliona kg godišnje ili 60% ukupne kanadske produkcije.[37] Sorte slatkih trešanja u Britanskoj Kolumbiji su Rejnir, Van, Čilan, Lapins, Svithart, Skina, Stakato, Kristalina i Bing.
Nutritivna vrednost[uredi | uredi izvor]
|
|
Sirove slatke trešnje sadrže 82% vode, 16% ugljenih hidrata, 1% proteina, i zanemarljive količine masti (tabela). Kao sirovo voće, slatke trešnje pružaju mali hranljivi sadržaj po serviranju od 100 g, i jedino dijetetska vlakna i vitamin C su prisutni u umerenim količinama, dok drugi vitamini i dijetarni minerali svaki doprinosi sa manje od 10% dnevno potrebnih količina (DV) po serviranju, respektivno (tabela).[38]
U poređenju sa slatkim trešnjama, sirove kisele trešnje sadrže 50% više vitamina C po serviranju od 100 g (12% DV) i oko 20 puta više vitamina A (8% DV), posebno beta-karotena (tabela).[39]
Druge upotrebe[uredi | uredi izvor]
Drvo trešnje je cenjeno zbog njegove bogate boje i ravnih zrna u proizvodnji finog nameštaja, posebno radnih i trpezarijskih stolovi, i stolice.[40][41]
Trešnja u tradiciji i mitologiji[uredi | uredi izvor]
Kora trešnje je osnovni materijal koji se koristi za pravljenje lila tokom obreda pod nazivom Lilanje ili Paljenje petrovdanskih lila. Ovo je običaj koji je vekovima prisutan kod stočarskog stanovništva na području zapadne Srbije. Vezan je za praznik Petrovdan posvećen Svetim Apostolima Petru i Pavlu, koji se proslavlja 12. jula.[42] Ovaj narodni običaj se kod Srba, osim na Petrovdan, upražnjava i pred Velike poklade, uoči Ivanjdana, Spasovdana i Đurđevdana. Sličan običaj prisutan je kod svih Slovenskih naroda, ali i kod mnogih drugih.[43]
Da bi se napravile lile kora trešnje se trakasto oljušti, savije kružno poput "vetrenjače" i pričvrsti na vrh leskovog štapa dužine oko 1 metar. Da bi bila spremna za upotrebu, odnosno lako zapaljiva, ovako napravljena lila suši se nekoliko dana. Centralni događaj svetkovine je paljenje lila i praćen je nizom običaja.[42]
Godine 2017, na predlog Centra za kulturu „Vuk Karadžić” iz Loznice, običaj paljenja petrovdanskih lila ili lilanje uvršten je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[42]
Vrste[uredi | uredi izvor]
- Prunus apetala (Siebold & Zucc.) Franch. & Sav.
- Prunus avium (L.) L.
- Prunus campanulata Maxim.
- Prunus canescens Bois.
- Prunus caroliniana Aiton
- Prunus cerasoides D. Don.
- Prunus cerasus L.
- Prunus × cistena Koehne
- Prunus cornuta (Wall. ex Royle) Steud.
- Prunus cuthbertii Small
- Prunus cyclamina Koehne
- Prunus dawyckensis Sealy
- Prunus dielsiana C.K. Schneid.
- Prunus emarginata (Douglas ex Hook.) Walp.
- Prunus eminens Beck – nem. mittlere Weichsel
- Prunus fruticosa Pall.
- Prunus gondouinii (Poit. & Turpin) Rehder
- Prunus grayana Maxim.
- Prunus humilis Bunge
- Prunus ilicifolia (Nutt. ex Hook. & Arn.) Walp.
- Prunus incisa Thunb.
- Prunus jamasakura Siebold ex Koidz.
- Prunus japonica Thunb.
- Prunus laurocerasus L.
- Prunus lyonii (Eastw.) Sarg.
- Prunus maackii Rupr.
- Prunus mahaleb L.
- Prunus maximowiczii Rupr.
- Prunus mume (Siebold & Zucc.)
- Prunus myrtifolia (L.) Urb.
- Prunus napaulensis (Ser.) Steud.
- Prunus nipponica Matsum.
- Prunus occidentalis Sw.
- Prunus padus L.
- Prunus pensylvanica L.f.
- Prunus pleuradenia Griseb.
- Prunus prostrata Labill.
- Prunus pseudocerasus Lindl.
- Prunus pumila L.
- Prunus rufa Wall ex Hook.f.
- Prunus salicifolia Kunth. (=P. serotina)
- Prunus sargentii Rehder
- Prunus serotina Ehrh.
- Prunus serrula Franch.
- Prunus serrulata Lindl.
- Prunus speciosa (Koidz.) Ingram
- Prunus ssiori Schmidt
- Prunus stipulacea Maxim.
- Prunus subhirtella Miq.
- Prunus takesimensis Nakai
- Prunus tomentosa Thunb.
- Prunus verecunda (Koidz.) Koehne
- Prunus virginiana L.
- Prunus × yedoensis Matsum.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kojić M. 2003. Botanika. Bard-fin: Beograd.
- ^ a b Photoforest, Multimedijalni atlas drveća i grmlja Republike Srpske
- ^ Brzica K. 1978. Praktično voćarstvo za svakoga. NIRO „Glas": Banja Luka.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Accolade' (d) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Amanogawa' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus × subhirtella 'Autumnalis' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus × subhirtella 'Autumnalis Rosea' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus padus 'Colorata' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kanzan' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kiku-shidare-zakura' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kursar' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus cerasus 'Morello' (C) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus × incam 'Okamé' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Pandora' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus pendula 'Pendula Rosea' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus pendula 'Pendula Rubra' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Pink Perfection' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus avium 'Plena' (d) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus × cistena AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus sargentii AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus serrula AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Shirofugen' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Shirotae' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Shogetsu'”. Arhivirano iz originala na datum 06. 06. 2013. Pristupljeno 29. 5. 2013.
- ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Spire'”. Arhivirano iz originala na datum 06. 06. 2013. Pristupljeno 29. 5. 2013.
- ^ „RHS Plant Selector Prunus avium 'Stella' (F) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Ukon'”. Arhivirano iz originala na datum 17. 05. 2013. Pristupljeno 29. 5. 2013.
- ^ a b „Crops/Regions/Production of Cherries by Countries (from pick lists)”. UN Food & Agriculture Organization, FAOSTAT, Statistics Division. 2014. Arhivirano iz originala na datum 11. 5. 2017. Pristupljeno 12. 9. 2017.
- ^ Cardenas, Fabricio (24. 8. 2014). „Premières cerises de Céret et d'ailleurs” [First cherries from Céret and elsewhere]. Vieux papiers des Pyrénées-Orientales (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala na datum 27. 6. 2015.
- ^ Cardenas, Fabricio (1. 6. 2014). „Des cerises de Céret pour le président de la République en 1932” [Ceret cherries for the President of the Republic in 1932]. Vieux papiers des Pyrénées-Orientales (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala na datum 26. 10. 2014.
- ^ a b Cherry Production (PDF) (Izveštaj). National Agricultural Statistics Service, USDA. 23. 6. 2011. ISSN 1948-9072. Arhivirano iz originala (PDF) na datum 6. 4. 2012. Pristupljeno 6. 10. 2011.
- ^ „Cherry Varieties”. Arhivirano iz originala na datum 08. 12. 2014. Pristupljeno 24. 10. 2014.
- ^ „Traverse City- Cherry Capital”. Michigan History. Pristupljeno 27. 3. 2018.
- ^ Lazaneo, Vincent (21. 1. 2011). „New cherry tree varieties thrive in mild climate”. San Diego Tribune (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 6. 2018.
- ^ „Cherry”. fruitandnuteducation.ucdavis.edu (na jeziku: engleski). Department of Plant Sciences, University of California, College of Agricultural & Environmental Sciences. Pristupljeno 6. 6. 2018.
- ^ „Cherry Fiesta 2017”. Osoyoos Festival Society. 2016. Arhivirano iz originala na datum 21. 11. 2016. Pristupljeno 6. 6. 2018.
- ^ „Cherries”. BC Ministry of Agriculture. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2. 2. 1999. Pristupljeno 28. 6. 2014.
- ^ „Nutrition facts, cherries, sweet, raw, 100 g”. US Department of Agriculture National Nutrient Database, Standard Reference 21. Nutritiondata.com. Arhivirano iz originala na datum 11. 02. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2013.
- ^ „Nutrition facts, cherries, sour, red, raw, 100 g”. US Department of Agriculture National Nutrient Database, Standard Reference 21. Nutritiondata.com. Arhivirano iz originala na datum 31. 03. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2013.
- ^ „Types of Ontario wood: Black cherry”. Queen's Printer for Ontario, Canada. 2016. Arhivirano iz originala na datum 25. 12. 2016. Pristupljeno 25. 12. 2016.
- ^ „Selecting wood furniture” (PDF). Utah State University. 1987. Arhivirano iz originala (PDF) na datum 25. 12. 2016. Pristupljeno 25. 12. 2016.
- ^ a b v „Paljenje petrovdanskih lila, lilanje”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 9. 8. 2019.
- ^ Grupa autora, Srpski mitološki rečnik, NOLIT, Beograd, 1970.g.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
„Cherry”. The American Cyclopædia. 1879.