Žena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Detalj Botičelijeve slike Rođenje Venere (oko 1485)
Slika žene na Pioniru 11 koji je 1973. godine poslat u svemir.

Žena je odraslo ljudsko biće ženskog pola (tj. osoba koja produkuje ženske polne ćelije). Radi produženja vrste, žena upražnjava polne odnose sa muškarcem, odnosno sa mužjakom ljudskog bića.

Termin žena je obično rezervisana za odraslu osobu, dok se termin devojka (ili devojčica, u deminutivu) obično koristi za žensko dete ili adolescenta. U pogledu pola, žena može biti i osoba čiji se pol razlikuje od njenog rodnog identiteta,[1] ili čije polne karakteristike se ne podudaraju sa tipičnim pojmovima muškarca ili žene (interseksualnost).

U srpskom jeziku, pojam žena se takođe koristi u značenju supruga („moja žena”).

Razvoj i etimologija[uredi | uredi izvor]

Odrastanje žene period je u životu svake žene iz kojega ona prelazi iz deteta u odraslu osobu, barem na telesni način. Žena taj period započinje menstruacijom. Mnoge kulture,[2] kao npr. u judaizmu, imaju posebnu ceremoniju zvanu bat-micva.

Izraz žena se koristiti uopšteno u bilo kojem dobu njenog života, ili konkretnije kada se želi naznačiti doba i razlučiti od mlade žene, devojke ili cure. U današnjem vremenu, izraz devojka se takođe koristi i za neudanu ženu. Feministkinje su se tokom 1970-ih strogo usprotivile tom nazivu te upotreba izraza devojka kod odrasle osobe može značiti uvredu. Zanimljiva je i situacija da latinski izraz femina, otkud je i sam feministički pokret dobio naziv, znači ona koja je sisana (od latinskoga korena felo = sisati), stoga su se i oko samog naziva pokreta vodile polemike.

U nekim oblicima izraz devojka se može odnositi i na odraslu ženu u svakodnevnim situacijama (kao npr. devojačka večer) i među starijim ženama. U ovom slučaju, izraz devojka može se uporediti s izrazom dečko za muškarca. Ipak, i među liberalnim kulturama, reč devojka često se smatra uvredljivim ako se koristi kod starijih žena.

Osim već navedenih izraza, u širokoj upotrebi je i reč ženstvenost, što označava žensku osobu s karakterističnim ženskim ponašanjem.

Biološki simbol[uredi | uredi izvor]

Simbol Venere, ideala ženske lepote.[3]

Simbol za planetu i boginju Veneru ili Afroditu kod Grka je znak koji se isto tako koristi u biologiji za ženski pol.[4] To je stilizovana reprezentacija ručnog ogledala boginje Venere, ili apstraktni simbol za boginju: krug sa malim jednakostraničnim krstom ispod njega. Simbol Venere isto tako predstavlja ženstvenost, a u drevnoj alhemiji je označavao bakar. Alhemičari su konstruisali simbol od kruga (koji predstavlja duh) iznad jednakostraničnog krsta (koji predstavlja materiju).

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Ženstvenost je razdoblje u životu ljudske žene nakon što je prošla kroz detinjstvo i adolescenciju, uglavnom oko uzrasta od 18 godina.

Reč žena se može generalno koristiti, za označavanje bilo koje ženske osobe ili specifično, može se odnositi na odraslu žensku osobu u kontrastu sa „devojčicom”. U engleskom jeziku je reč girl originalno označavala „mladu osobu bilo kog pola”;[5] tek početkom 16. veka počela je da znači specifično „žensko” dete.[6] Termin devojka se ponekad kolokvijalno koristi za oslovljavanje mlade ili neudate žene. Tokom ranih 1970-ih, feministkinje su dovodile u pitanje takvu upotrebu, jer upotreba ove reči za potpuno odrasle žene može imati uvredljive konotacije. Konkretno, raniji zajednički izrazi kao što je „kancelarijska devojka” više nisu u širokoj upotrebi. Nasuprot tome, u određenim kulturama koje povezuju porodičnu čast sa ženskom nevinošću, reč devojka (ili njen ekvivalent na drugim jezicima) se još uvek koristi za neudatu ženu; u tom smislu ona se koristi na način koji je približno analogan manje ili više zastareloj engleskoj reči maid ili maiden.

Postoje različite reči koje se odnose na svojstvo postojanja kao žena. Termin „ženstvenost” označava samo stanje postojanja žene, koja je prošla menarhu (prvi menstrualni ciklus); „feminitet” se odnosi na skup tipičnih ženskih kvaliteta vezanih za određeni stav prema rodnoj ulozi; „ženstvo” je poput „feminiteta”, ali se obično povezuje sa drugačijim pogledom na rodne uloge; „femalnost” je opšti termin, ali se često koristi kao skraćenica za „ljudsku femalnost”; „preslica” (engl. distaff) je arhaični pridev koji proizilazi iz konvencionalne uloge žene kao prelje, koji se sada koristi samo kao namerni arhaizam.

Menarha, početak menstruacija, javlja se u proseku pri uzrastu 12—13. Mnoge kulture imaju obred prolaznosti da simbolizuju devojčino odrastanje, kao što je konfirmacija u nekim granama hrišćanstva,[7] bat-micva u judaizamu, ili čak samo običajna specijalna proslava određenog rođendana (generalno između 12. i 21. godine), kao što je kinseanjera u Latinskoj Americi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najranije žene čije su imena poznata kroz arheologiju uključuju:

  • Nejthotep (c. 3200. p. n. e.), žena Narmera i prva kraljica drevnog Egipta.[8][9]
  • Merneit (c. 3000. p. n. e.), supruga i regent drevnog Egipta tokom Prve dinastije. Moguće je da je ona i sama bila vladar Egipta.[10][11]
  • Merit Ptah (c. 2700. p. n. e.), takođe je živela u Egiptu i najraniji je poznati ženski lekar i naučnik.[12]
  • Pesešet (c. 2600. p. n. e.), lekar u starom Egiptu.[13][14]
  • Puabi (c. 2600. p. n. e.), ili Šubad – kraljica Ura čija grobnica je otkrivena sa mnoštvom skupih artefakata. Druge poznate presargonske kraljice Ura (kraljevske supruge) su Ašusikildigir, Ninbanda, i Gansamanu.[15]
  • Kubaba (circa 2500. p. n. e.), gostioničarka iz Kiša koju je izabralo Nipursko sveštenstvo da postane hegemonijski vladar Sumera, i u kasnijim godinama je obožavana kao boginja „Kubaba”.
  • Tašlultum (c. 2400. p. n. e.), Akadska kraljica, žena Sargona Akadskig i majka Enheduana.[16][17]
  • Baranamtara (c. 2384. p. n. e.), prominentna i uticajna kraljica, žena Lugalande iz Lagaša. Druge poznate presargonske kraljice prve Lagoške dinastije su Menbara-abzu, Ašumeren, Ninkilisug, Dimtur, i Šagšag, a i imena nekoliko princeza je isto tako poznato.
  • Enheduana (c. 2285. p. n. e.),[18][19] visoka sveštenica hrama Boga Meseca u sumerskom gradu-državi u Uru i verovatno prvi poznati pesnik i prvi imenovani autor bilo kojeg pola.[20]
  • Šibtu (c. 1775. p. n. e.), supruga kralja Zimri-Lime i kraljica sirijskog grada-države Mari. Tokom odsustva svog muža, ona je vladala kao regent Marija i imala je široku administrativnu moć kao kraljica.[21]

Sociološki status žena kroz istoriju[uredi | uredi izvor]

Tkalja iz Bangladeša

U brojnim praistorijskim kulturama, uloga žena bila je u obradi zemlje i pripitomljavanju životinja, dok bi muškarci lovili divljač.

S nastankom patrijarhalnog društva, primarni zadatak žena bio je odgajanje dece, a muškarac je bio zadužen za izdržavanje porodice. U patrijarhalnom društvu, porodica u kojoj žena nije radila bio je primer dobrostojeće porodice. Žena je radila samo ako je to bilo neophodno za preživljavanje porodice. U samom društvu, žene nisu imale pravo glasa, obrazovanje im je bilo ograničeno na čitanje i pisanje, ručne radove, i gajenje dece, a same one su smatrane nesposobnim da se staraju same o sebi.

U 19. veku, dolazi do nastanka feminizma, čiji je najistaknutiji predstavnik bila Klara Cetkin. Feministkinje su zahtevale potpunu jednakost žena i muškaraca. Najveća prepreka tom pokretu bile su (i još uvek su) predrasude koje su stvarane vekovima i koje su stvarale nejednakost. Feministkinje su zahtevale da se odbaci ideal žene domaćice. Međutim, tek će kraj Prvog svetskog rata doneti ozbiljnije promene u statusu žene u društvu. Kako su svi muškarci bili na frontu, žene su morale da preuzmu poslove koje su ti muškarci ostavili otišavši u rat. U fabrikama, naročito fabrikama oružja, radnički redovi su se sastojali od žena. Žene su varile, lile, i pravile topove i municiju. Takođe je ogroman broj žena otišao na front kao medicinsko osoblje, gde su radile kao bolničarke i negovale ranjenike. Nakon završetka rata, mnoge od njih su odbile da se vrate u ulogu domaćice, a i samo društvo u mnogim zemljama je počelo da menja tvrdokorne patrijarhalne stavove.

Danas u mnogim zemljama sveta žene su dosta izjednačene sa muškarcima, a sociološka svest društva se polako menja. Sve je više žena koje aktivno učestvuju u društvenom, ekonomskom i političkom životu jedne zemlje. Neke zemlje imaju žene na mestu predsednika ili drugih bitnih političkih položaja. Međutim, još uvek postoji diskriminacija žena, čak i u najnaprednijim društvima, počev od nasilja u porodici do nejednakih materijalnih prihoda za obavljanje istog posla. S druge strane, u primitivnijim društvima mnoga ljudska prava žena se krše, počev od potpune potčinjenosti muškarcu da odlučuje o njenoj sudbini i životu, bilo da se radi o mužu ili ocu, bratu, preko blagonaklonog gledanja na ubistva žena sa njihove strane zbog kršenja nekog od patrijarhalnih zakona, do fizičkog sakaćenja (ablacija) koje je još uvek prisutno u nekim afričkim zemljama.[22]

Nasilje nad ženama[uredi | uredi izvor]

Specifični oblici nasilja koji pogađaju žene uključuju sakaćenje ženskih genitalija, trgovinu seksom, prisilnu prostituciju, prisilni brak, silovanje, seksualno uznemiravanje, ubistva iz časti, bacanje kiseline i nasilje u vezi sa mirazom. Vlade mogu biti saučesnici u nasilju nad ženama, na primer kada se kamenovanje koristi kao zakonska kazna, uglavnom za žene optužene za preljubu.[23]

Deklaracija UN o eliminaciji nasilja nad ženama definiše „nasilje nad ženama“ kao:[24]

svaki čin rodno zasnovanog nasilja koji dovodi do, ili bi mogao da dovede do fizičke, seksualne ili mentalne povrede ili patnje za žene, uključujući pretnje takvim radnjama, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo da se dešava u javnom ili privatnom životu.

Ona identifikuje tri oblika takvog nasilja: ono koje se dešava u porodici, ono koje se dešava unutar opšte zajednice i ono koje vrši ili odobrava država . Takođe se navodi da je „nasilje nad ženama manifestacija istorijski nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena".[25]

Nasilje nad ženama ostaje široko rasprostranjen problem, podstaknut, posebno van Zapada, patrijarhalnim društvenim vrednostima, nedostatkom adekvatnih zakona i nedostatkom sprovođenja postojećih zakona. Društvene norme koje postoje u mnogim delovima sveta ometaju napredak ka zaštiti žena od nasilja. Na primer, prema istraživanjima UNICEF-a, procenat žena od 15 do 49 godina koje smatraju da je muž opravdano da udari ili tuče svoju ženu pod određenim okolnostima je čak 90% u Avganistanu i Jordanu, 87% u Maliju, 86 % u Gvineji i Istočnom Timoru, 81 % u Laosu i 80 % u Centralnoafričkoj Republici.[26] Istraživanje iz 2010. koje je sproveo istraživački centar Pev otkrilo je da kamenovanje kao kaznu za preljubu podržava 82% ispitanika u Egiptu i Pakistanu, 70% u Jordanu, 56% u Nigeriji i 42% u Indoneziji.[27]

Bilo je i mnogo oblika nasilja nad ženama koji su preovlađivali istorijski, posebno spaljivanje veštica, žrtvovanje udovica (kao što je sati) i vezivanje nogu. Gonjenje žena optuženih za veštičarenje ima dugu tradiciju; na primer, tokom ranog modernog perioda (između 15. i 18. veka), suđenja vešticama bila su uobičajena u Evropi i u evropskim kolonijama u Severnoj Americi. Danas postoje regioni u svetu (kao što su delovi podsaharske Afrike, ruralna severna Indija i Papua Nova Gvineja) gde mnogi ljudi veruju u veštičarenje, a žene optužene da su veštice su izložene ozbiljnom nasilju.[28][29][30] Pored toga, postoje i zemlje koje imaju krivično zakonodavstvo protiv bavljenja veštičarenjem. U Saudijskoj Arabiji vještičarenje ostaje zločin za koji se kažnjava smrtnom kaznom, a 2011. u Saudijskoj Arabiji je odrubljena glavu ženi zbog 'vračanja i čarobnjaštva'.[31][32]

Takođe je slučaj da su određeni oblici nasilja nad ženama tek poslednjih decenija prepoznati kao krivična dela i nisu univerzalno zabranjeni, jer ih mnoge zemlje i dalje dozvoljavaju. Ovo je posebno slučaj sa silovanjem u braku.[33][34] U zapadnom svetu postoji trend ka obezbeđivanju rodne ravnopravnosti u braku i krivičnom gonjenju nasilja u porodici, ali u mnogim delovima sveta žene i dalje gube značajna zakonska prava prilikom sklapanja braka.[35]

Seksualno nasilje nad ženama uveliko raste tokom rata i oružanih sukoba, tokom vojne okupacije ili etničkih sukoba; najčešće u vidu ratnog silovanja i seksualnog ropstva. U Kolumbiji je oružani sukob takođe doveo do povećanog seksualnog nasilja nad ženama.[36] Najnoviji slučaj bio je seksualni džihad koji je izvršio ISIL, gde je 5000-7000 jezidskih i hrišćanskih devojaka i dece prodato u seksualno ropstvo tokom genocida i silovanja jezidskih i hrišćanskih žena, od kojih su neke skočile u smrt sa planine Sindžar, kako je opisano u izjavi svedoka.[37]

Zakoni i politike o nasilju nad ženama razlikuju se u zavisnosti od nadležnosti. U Evropskoj uniji seksualno uznemiravanje i trgovina ljudima podležu direktivama.[38][39]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Ženski reproduktivni sistem.[40]

Biološki, žene normalno imaju ženske polne organe. Ženski polni organi deo su reproduktivnog sistema i primarno služe za razvijanje zametka (embriona) u telu žene, a sekundarno za privlačenje mužjaka, konkretno muškarca. U jajnicima sazrevaju jajne ćelije, koje u procesu oplodnje spermatozoidima daju zametak. Grana medicine koja se bavi ženskim polnim sistemom zove se ginekologija. Materica je organ koji štiti i pomaže u razvoju zametka. Nakon prve menstruacije, žene postaju spremne za trudnoću. Žene dosežu menopauzu (prestanak menstruacije) u kasnim četrdesetim ili ranim pedesetim godinama svog života.[41][42] Tada jajnici prestaju proizvoditi estrogen i žene ne mogu više zatrudneti. Ženske grudi evoluirale su iz mlečne žlijezde, a primarna im je uloga dojenje malog deteta. Za razliku od većine drugih sisara, ljudski životni vek obično traje mnogo godina nakon menopauze.[43] Mnoge žene postaju bake i doprinose brizi o unucima i drugim članovima porodice.[44] Mnogi biolozi veruju da je produženi ljudski životni vek evolucijski vođen selekcijom srodnika, iako su predložene i druge teorije.[45][46][47][48]

Žene boluju većinom od istih bolesti kao i muškarci, iako su neke bolesti specifične isključivo za žene. Kod bolesti koje su svojstvene i muškarcima i ženama, simptomi su isti ili vrlo slični, ali lečenje i odgovor na lekove često je odraz individualne varijabilnosti.

U proseku se rađa više muške dece od ženske (odnos je izračunat na približno 105:100). Iako se rađa manje žena nego muškaraca (odnos je oko 1:1,05), veća je verovatnoća da će novorođene devojčice doživeti svoj prvi rođendan nego dečaci, a žene obično imaju duži životni vek od šest do osam godina, iako u nekim oblastima polno zasnovana diskriminacija žena smanjila je očekivani životni vek žena na niži ili jednak životnom veku muškaraca. Od ukupne ljudske populacije 2015. godine na 100 žena dolazilo je 101,8 muškaraca.[49] Razlike u očekivanom životnom veku delom su posledica inherentnih bioloških prednosti, ali takođe odražavaju razlike u ponašanju između muškaraca i žena. Jaz se u nekim razvijenim zemljama donekle smanjuje, verovatno zbog povećanog pušenja među ženama i smanjenja stope kardiovaskularnih bolesti među muškarcima. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da je „važno napomenuti da dodatne godine života za žene ne žive uvek u dobrom zdravlju“.[50][51]

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Trudna žena

Zdravlje žena se odnosi na zdravstvena pitanja specifična za ljudsku žensku anatomiju. Postoje bolesti koje prvenstveno utiču na žene, kao što je lupus. Isto tako, postoje za pol vezana oboljenja koja se češće ili isključivo javljaju kod žena, e.g, rak dojke, rak grlića materice, ili rak jajnika. Žene i muškarci mogu da imaju različite simptome bolesti i mogu da imaju različite reakcije na medicinske tretmane. Ovu oblast medicinskog istraživanja izučava rodna medicina.[52]

Pitanjem zdravlja žena su se bavile mnoge feministkinje, a posebno oblašću reproduktivnog zdravlja. Zdravlje žena je pozicionirano u okviru šireg tela znanja koje navodi, između ostalog, Svetska zdravstvena organizacija, koja naglašava značaj pola kao socijalne determinante zdravlja.[53]

Materinska smrtnost ili umiranje majki SZO definiše kao „smrt žene tokom trudnoće ili u roku od 42 dana od prestanka trudnoće, bez obzira na dužinu trajanja i mesto trudnoće, iz bilo kojeg uzroka koji se odnosi na ili otežava trudnoća ili njeno upravljanje, ali ne od slučajnih ili incidentnih uzroka.”[54] Oko 99% materinske smrtnosti se javlja u zemljama u razvoju. Više od polovine njih se javlja u Podsaharskoj Africi i skoro jedna trećina u južnoj Aziji. Glavni uzroci materinskog mortaliteta su teško krvarenje (uglavnom krvarenje nakon porođaja), infekcije (obično nakon porođaja), preeklampsija i eklampsija, nebezbedni abortus i komplikacije trudnoće usled malarije i HIV/AIDS.[55] Većina evropskih zemalja, Australija, kao i Japana i Singapur, veoma su bezbedni u pogledu porođaja, dok su podsaharske zemlje najopasnije.[56]

Odeća, moda i pravila oblačenja[uredi | uredi izvor]

Žene u različitim delovima sveta se oblače na različite načine, a na njihov izbor odeće utiču lokalna kultura, verska načela, tradicije, društvene norme i modni trendovi, između ostalih faktora. Različita društva imaju različite ideje o skromnosti. Međutim, u mnogim oblastima, izbor žena u pogledu oblačenja nije uvek slobodan, sa zakonima koji ograničavaju šta mogu ili ne smeju da nose. Ovo se posebno odnosi na islamsku odeću. Dok određene oblasti odnosno jurisdikcije zakonski predviđaju nošenje takve odeću (nošenje marame), druge zemlje zabranjuju ili ograničavaju nošenje određene odeće sa hidžabom (kao što je burka / pokrivanje lica) na javnim mestima (jedna takva zemlja je Francuska). Ovi zakoni – i one koje obavezuju i one koje zabranjuju određene delove odeće – veoma su kontroverzni.[57]

Religija[uredi | uredi izvor]

Pojedine verske doktrine imaju posebne odredbe koje se odnose na rodne uloge, društvenu i privatnu interakciju između polova, odgovarajuću odeću za žene i razna druga pitanja koja utiču na žene i njihov položaj u društvu.

U mnogim zemljama, ova verska učenja utiču na krivični zakon, ili porodični zakon (vidi šerijatski zakon, na primer). O odnosu vere, zakona i rodne ravnopravnosti raspravljale su međunarodne organizacije.[58]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Jednopolno obrazovanje je tradicionalno dominantno i još uvek je veoma relevantno. Univerzalno obrazovanje, što znači osnovno i srednje obrazovanje koje obezbeđuje država nezavisno od pola, još uvek nije globalna norma, čak i ako se pretpostavlja u većini razvijenih zemalja. U nekim zapadnim zemljama žene su nadmašile muškarce na mnogim nivoima obrazovanja. Na primer, u Sjedinjenim Državama 2005/2006. godine žene su stekle 62% diploma, 58% diploma bačelor, 60% magistarskih i 50% doktorata.[59][60]

Rodni jaz u obrazovanju u zemljama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) smanjen je u poslednjih 30 godina. Mlađe žene danas imaju mnogo veću vjerovatnoću da su završile tercijarnu kvalifikaciju: u 19 od 30 zemalja OECD-a, više nego dvostruko više žena starosti od 25 do 34 godine završilo je tercijarno obrazovanje nego žena od 55 do 64 godine. U 21 od 27 zemalja OECD-a sa uporedivim podacima, broj žena koje diplomiraju na univerzitetskim programima jednak je ili je veći od broja muškaraca. Devojčice od 15 godina imaju tendenciju da pokazuju mnogo veća očekivanja od svoje karijere nego dečaci istog uzrasta.[61] Dok žene čine više od polovine diplomacauniverziteta u nekoliko zemalja OECD-a, one dobijaju samo 30% tercijarnih diploma stečenih u oblasti nauke i inženjerstva, a žene čine samo 25% do 35% istraživača u većini zemalja OECD-a.[62]

Pismenost[uredi | uredi izvor]

Svetska pismenost je niža za žene nego za muškarce. CIA World Factbook predstavlja procenu iz 2010. koja pokazuje da je 80% žena pismeno, u poređenju sa 88,6% muškaraca (starih 15 i više godina). Stope pismenosti su najniže u južnoj i zapadnoj Aziji i u delovima podsaharske Afrike.[63]

U politici[uredi | uredi izvor]

Žene su nedovoljno zastupljene u vladi u većini zemalja. U januaru 2019, svetski prosek žena u nacionalnim skupštinama bio je 24,3%.[64] Biračko pravo je građansko pravo glasa, a ženski pokreti za pravo glasa imaju dugu hronologiju . Na primer, pravo glasa žena u Sjedinjenim Državama je postignuto postepeno, prvo na državnom i lokalnom nivou krajem 19. i početkom 20. veka, zatim 1920. godine kada su žene u SAD dobile opšte pravo glasa usvajanjem Devetnaestog amandmana na Sjedinjene Države. Ustav . Neke zapadne zemlje su sporo dozvoljavale ženama da glasaju, posebno Švajcarska, gde su žene stekle pravo glasa na saveznim izborima 1971. godine, a u kantonu Apencell Ineroden žene su dobile pravo da glasaju o lokalnim pitanjima tek 1991. godine, kada je kanton je na to natjerao Federalni vrhovni sud Švajcarske;[65][66] i Lihtenštajn, 1984. godine, putem referenduma o pravu glasa za žene.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deana F. Morrow; Messinger, Lori, ur. (2006). Sexual Orientation and Gender Expression in Social Work Practice. str. 8. ISBN 978-0-231-50186-6. 
  2. ^ „BBC — Religions — Christianity: Confirmation”. Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  3. ^ Fadul, Jose A. of Theory & Practice in Psychotherapy & Counseling. Encyclopedia. str. 337. 
  4. ^ Fadul, str. 337. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFFadul (help)
  5. ^ Used in Middle English from c. 1300, meaning 'a child of either sex, a young person'. Its derivation is uncertain, perhaps from an Old English word which has not survived: another theory is that it developed from Old English 'gyrela', meaning 'dress, apparel': or was a diminutive form of a borrowing from another West Germanic Language. (Middle Low German has Gör, Göre, meaning 'girl or small child'.) "girl, n.". OED Online. September 2013. Oxford University Press. 13 September 2013
  6. ^ By late 14th century a distinction was arising between female children, often called 'gay girls' – and male, or 'knave girls' -: a1375 William of Palerne (1867) l. 816 ' Whan þe gaye gerles were in-to þe gardin come, Faire floures þei founde.' ('When the gay girls came into the garden, Fair flowers they found.') By the 16th century the unsupported word had begun to mean specifically a female: 1546 J. Heywood Dialogue Prouerbes Eng. Tongue i. x. sig. D, 'The boy thy husbande, and thou the gyrle his wyfe.' The usage meaning 'child of either sex' survived much longer in Irish English. "girl, n.". OED Online. September 2013. Oxford University Press. 13 September 2013
  7. ^ „BBC — Religions — Christianity: Confirmation”. Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  8. ^ Dodson & Hilton 2004
  9. ^ J. Tyldesley, Chronicle of the Queens of Egypt, 2006, Thames & Hudson.
  10. ^ Wilkinson 2001, str. 74
  11. ^ Dodson & Hilton 2004, str. 140
  12. ^ Merit-Ptah at the University of Alabama.
  13. ^ Prioreschi 1996, str. 334
  14. ^ Lois N. Magner, A History of Medicine, Marcel Dekker 1992, p. 28.
  15. ^ Tetlow 2004, str. 221 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFTetlow2004 (help)
  16. ^ Tetlow, Elisabeth Meier (2004). Women, Crime, and Punishment in Ancient Law and Society: The ancient Near East. Continuum International Publishing Group. ISBN 978-0-8264-1628-5. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  17. ^ Roaf, Michael (1992). Mesopotamia and the ancient Near East. Stonehenge Press. ISBN 978-0-86706-681-4. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  18. ^ Kurinsky, Samuel. „Jewish Women Through The Ages — The Proto-Jewess En Hedu'Anna, Priestess, Poet, Scientist”. Hebrew History Federation. Arhivirano iz originala 10. 09. 2015. g. Pristupljeno 20. 10. 2018. 
  19. ^ Bergman, Jennifer (19. 7. 2001). „Windows to the Universe”. www.nestanet.org. National Earth Science Teachers Association. 
  20. ^ Adovasio, Soffer & Page 2007, str. 278–279
  21. ^ Tetlow, Elisabeth Meier. Women, Crime, and Punishment in Ancient Law and Society: The ancient Near East. Continuum International Publishing Group. str. 84. ISBN 978-0-8264-1628-5. 
  22. ^ Mujer y derechos humanos, Pristupljeno 11. 4. 2013.
  23. ^ Batha, Emma (28. 9. 2013). „Special report: The punishment was death by stoning. The crime? Having a mobile phone”. The Independent. Pristupljeno 13. 5. 2021. 
  24. ^ „A/RES/48/104. Declaration on the Elimination of Violence against Women”. Un.org. Pristupljeno 2014-04-19. 
  25. ^ United Nations General Assembly. „A/RES/48/104 – Declaration on the Elimination of Violence against Women — UN Documents: Gathering a body of global agreements”. UN Documents. Pristupljeno 2014-04-19. 
  26. ^ „Statistics by Area — Attitudes towards wife-beating — Statistical table”. Childinfo.org. Arhivirano iz originala 2014-07-04. g. Pristupljeno 2014-04-19. 
  27. ^ „Muslim Publics Divided on Hamas and Hezbollah”. Pew Research Center's Global Attitudes Project. Pewglobal.org. 2. 12. 2010. Pristupljeno 2014-04-19. 
  28. ^ Diwan, Mohammed A. (2004). „Conflict Between State Legal Norms and Norms Underlying Popular Beliefs: Witchcraft In Africa As A Case Study*”. Duke Journal of Comparative & International Law. 14: 351—387. Pristupljeno 11. 8. 2021. 
  29. ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2017-05-06. g. Pristupljeno 2014-01-08. 
  30. ^ „Woman burned alive for 'sorcery' in Papua New Guinea”. BBC News. 7. 2. 2013. 
  31. ^ „Saudi Arabia: Beheading for 'sorcery' shocking | Amnesty International”. Amnesty.org. Arhivirano iz originala 16. 02. 2015. g. Pristupljeno 2014-04-19. 
  32. ^ „Saudi woman beheaded for 'witchcraft and sorcery'. CNN.com. 14. 12. 2011. 
  33. ^ In 2006, the UN Secretary-General's In-depth study on all forms of violence against women found that (p. 113): "Marital rape may be prosecuted in at least 104 States. Of these, 32 have made marital rape a specific criminal offence, while the remaining 74 do not exempt marital rape from general rape provisions. Marital rape is not a prosecutable offence in at least 53 States. Four States criminalize marital rape only when the spouses are judicially separated. Four States are considering legislation that would allow marital rape to be prosecuted."
  34. ^ In England and Wales, marital rape was made illegal in 1991. The views of Sir Matthew Hale, a 17th-century jurist, published in The History of the Pleas of the Crown (1736), stated that a husband cannot be guilty of the rape of his wife because the wife "hath given up herself in this kind to her husband, which she cannot retract"; in England and Wales this would remain law for more than 250 years, until it was abolished by the Appellate Committee of the House of Lords, in the case of R v R in 1991.
  35. ^ For example, in Yemen, marriage regulations state that a wife must obey her husband and must not leave home without his permission. In Iraq husbands have a legal right to "punish" their wives. The criminal code states at Paragraph 41 that there is no crime if an act is committed while exercising a legal right; examples of legal rights include: "The punishment of a wife by her husband, the disciplining by parents and teachers of children under their authority within certain limits prescribed by law or by custom".„The Penal Code – With Amendments” (PDF). Iraqi Ministry of Justice. Arhivirano iz originala (PDF) 2012-10-21. g. Pristupljeno 2012-10-21.  In the Democratic Republic of Congo the Family Code states that the husband is the head of the household; the wife owes her obedience to her husband; a wife has to live with her husband wherever he chooses to live; and wives must have their husbands' authorization to bring a case in court or to initiate other legal proceedings.
  36. ^ „Colombian authorities fail to stop or punish sexual violence against women | Amnesty International”. Amnesty.org. Arhivirano iz originala 28. 03. 2014. g. Pristupljeno 2014-04-19. 
  37. ^ Ahmed, Havidar (14. 8. 2014). „The Yezidi Exodus, Girls Raped by ISIS Jump to their Death on Mount Shingal”. Rudaw Media Network. Pristupljeno 26. 8. 2014. 
  38. ^ Directive 2002/73/EC — equal treatment of 23 September 2002 amending Council Directive 76/207/EEC on the implementation of the principle of equal treatment for men and women as regards access to employment, vocational training and promotion, and working conditions
  39. ^ „Directive 2011/36/EU of the European Parliament and of the Council of 5 April 2011 on preventing and combating trafficking in human beings and protecting its victims, and replacing Council Framework Decision 2002/629/JH”. 
  40. ^ Mahadevan, Vishy; Ellis, Harold (2013). Clinical anatomy applied anatomy for students and junior doctors (13th izd.). Chichester, West Sussex, UK: Wiley-Blackwell. ISBN 9781118373767. 
  41. ^ „Menopause: Overview”. Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development. 2013-06-28. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  42. ^ „Menopause: Overview”. PubMedHealth. 29. 8. 2013. Arhivirano iz originala 10. 9. 2017. g. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  43. ^ Hawkes, K.; O’Connell, J. F.; Jones, N. G. Blurton; Alvarez, H.; Charnov, E. L. (1998-02-03). „Grandmothering, menopause, and the evolution of human life histories”. Proceedings of the National Academy of Sciences (na jeziku: engleski). 95 (3): 1336—1339. Bibcode:1998PNAS...95.1336H. ISSN 0027-8424. PMC 18762Slobodan pristup. PMID 9448332. doi:10.1073/pnas.95.3.1336Slobodan pristup. 
  44. ^ „Increasingly Indispensable Grandparents | YaleGlobal Online”. archive-yaleglobal.yale.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-07-28. 
  45. ^ Kaptijn, Ralf; Thomese, Fleur; van Tilburg, Theo G.; Liefbroer, Aart C. (decembar 2010). „How Grandparents Matter: Support for the Cooperative Breeding Hypothesis in a Contemporary Dutch Population”. Human Nature (na jeziku: engleski). 21 (4): 393—405. ISSN 1045-6767. PMC 2995872Slobodan pristup. PMID 21212819. doi:10.1007/s12110-010-9098-9. 
  46. ^ Peccei, Jocelyn Scott (2001-04-20). „Menopause: Adaptation or epiphenomenon?”. Evolutionary Anthropology: Issues, News, and Reviews. 10 (2): 43—57. ISSN 1060-1538. doi:10.1002/evan.1013. 
  47. ^ Kyriazis, Marios (2020-01-01). „Ageing Throughout History: The Evolution of Human Lifespan”. Journal of Molecular Evolution (na jeziku: engleski). 88 (1): 57—65. Bibcode:2020JMolE..88...57K. ISSN 1432-1432. PMID 31197416. doi:10.1007/s00239-019-09896-2. 
  48. ^ Blell, Mwenza (2017-09-29). „Grandmother Hypothesis, Grandmother Effect, and Residence Patterns”. The International Encyclopedia of Anthropology: 1—5. ISBN 9781118924396. doi:10.1002/9781118924396.wbiea2162. 
  49. ^ United Nations (2016). 2015 Demographic Yearbook (PDF) (na jeziku: engleski i francuski). New York. str. 60. ISBN 9789210511094. OCLC 1028121211. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 2. 2021. g. Pristupljeno 29. 7. 2022. 
  50. ^ „Why is life expectancy longer for women than it is for men?”. Scientific American. 30. 8. 2004. Arhivirano iz originala 15. 4. 2021. g. Pristupljeno 17. 10. 2009. 
  51. ^ „Female Life Expectancy”. World Health Organization. Arhivirano iz originala 25. 7. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2019.  Nevalidan unos |url-status=deviated (pomoć)
  52. ^ „Advancing the case for gender-based medicine — Horizon 2020 - European Commission”. Horizon 2020 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  53. ^ „Social determinants of health”. Arhivirano iz originala 24. 09. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018. 
  54. ^ „WHO | Maternal mortality ratio (per 100 000 live births)”. Who.int. Pristupljeno 19. 4. 2014. 
  55. ^ „WHO | Maternal mortality”. Who.int. Pristupljeno 19. 4. 2014. 
  56. ^ „The World Factbook”. Cia.gov. Arhivirano iz originala 18. 04. 2015. g. Pristupljeno 19. 4. 2014. 
  57. ^ „Women's right to choose their dress, free of coercion”. Amnesty International. 4. 3. 2011. Arhivirano iz originala 27. 9. 2013. g. Pristupljeno 8. 1. 2014. 
  58. ^ „United Nations News Centre — Harmful practices against women and girls can never be justified by religion – UN expert”. Un.org. 2013-10-29. Pristupljeno 2014-04-19. 
  59. ^ „Historical summary of faculty, students, degrees, and finances in degree-granting institutions: Selected years, 1869-70 through 2005-06”. Nces.ed.gov. Pristupljeno 2014-08-22. 
  60. ^ Eisenhart, A. Margaret; Finkel, Elizabeth (2001). Women (Still) Need Not Apply: The Gender and Science Reader. New York: Routledge. str. 13—23. 
  61. ^ Education Levels Rising in OECD Countries but Low Attainment Still Hampers Some, Organisation for Economic Co-operation and Development, Publication Date: 14 September 2004. Retrieved December 2006.
  62. ^ Women in Scientific Careers: Unleashing the Potential, Organisation for Economic Co-operation and Development Arhivirano 2007-02-10 na sajtu Wayback Machine, ISBN 92-64-02537-5, 2006. Retrieved December 2006.
  63. ^ „The World Factbook”. Cia.gov. Pristupljeno 2014-04-19. 
  64. ^ „Women in Parliaments: World and Regional Averages”. Ipu.org. 2011-02-14. Pristupljeno 2014-04-19. 
  65. ^ „The Long Way to Women's Right to Vote in Switzerland: a Chronology”. History-switzerland.geschichte-schweiz.ch. Pristupljeno 2014-04-19. 
  66. ^ „Experts In Women'S Anti-Discrimination Committee Raise Questions Concerning Reports Of Switzerland On Compliance With Convention”. Un.org. Pristupljeno 2014-04-19. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]