Purin
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
9H-purin
| |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ChEBI | |
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.004.020 |
KEGG[1] | |
MeSH | Purine |
| |
| |
Svojstva | |
C5H4N4 | |
Molarna masa | 120,12 g·mol−1 |
Tačka topljenja | 214 °C (417 °F; 487 K) |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
Purin je heterociklično, aromatsko organsko jedinjenje, koje se sastoji od kondenzovanih prstena pirimidina i imidazola.
Generalni naziv „ purini” se odnosi na supstituisane purine i njihove tautomere. Dve baze u nukleinskim kiselinama, adenin (6-aminopurin) i guanin (2-amino-6-oksipurin), spadaju u purine (purinske baze). U DNK, ove baze formiraju vodonične veze sa svojim komplementarnim pirimidinskim bazama, timinom i citozinom. U RNK, komplementarno jedinjenje adeninu je uracil, umesto timina.
Adenin | Guanin |
Ostali značajni purini su ksantin (2,6'-dioksipurin), hipoksantin (6-oksipurin), teobromin (3,7-dimetilksantin), kofein (1,3,7-trimetilksantin) i mokraćna kiselina (2,6,8-trioksipurin).
Metilovani ksantini (teofilin, teobromin, kofein) se nalaze u raznim pićima spravljenim od biljaka - u kafi, (crnom) čaju, guarani, mateu.
Purini su biohemijski veoma značajna jedinjenja, pre svega kao komponente DNK i RNK, ali se takođe nalaze i u nizu drugih biohemijskih jedinjenja, kao što su ATP (adenozin trifosfat), GTP (guanozin trifosfat), ciklični AMP (ciklični adenozin monofosfat), NADH (nikotinamid adenin dinukleotid) i koenzim A.
Kod svih ovih jedinjenja važnu ulogu igraju njihove tautomerne strukture.
Takođe treba pomenuti i fenoksazin i fenotiazin, kao derivate purina, koji predstavljaju osnovne supstance iz kojih se izvode neke boje i lekovi. Od derivata fenotiazina poznato je metilensko plavo.
Nemački hemičar Emil Fišer (Emil Fischer) dao je ime purinima 1884. godine. On ih je 1898. godine sintetisao i pokazao da purini predstavljaju zasebnu grupu hemijskih jedinjenja.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H.
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.