Gama-butirolakton

Из Википедије, слободне енциклопедије
gama-butirolakton[1]
IUPAC ime
Drugi nazivi GBL, butirolakton, 1,4-lakton, 4-butirolakton, lakton 4-hidroksibuterne kiseline, i lakton gama-hidroksibuterne kiselina
Identifikacija
CAS registarski broj 96-48-0 YesY
PubHem 7302
HemPauk 7029 YesY
KEGG C01770
RTECS LU3500000
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula C4H6O2
Molarna masa 86.089 g/mol
Agregatno stanje bezbojan uljasta tečnost
Gustina 1.1286 g/mL (15 °C)
Tačka topljenja

-43.53 °C, 230 K, -46 °F

Tačka ključanja

204 °C, 477 K, 399 °F

Rastvorljivost u vodi meša se
Rastvorljivost rastvoran u CCl4, acetonu, benzenu, metanolu, etil etru
pKa 4.5
Indeks refrakcije (nD) 1.435
Viskoznost 1.7 cp (25 °C)
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS - MSDS is not Valid
Opasnost u toku rada škodljiv
R-oznake R22 R36
S-oznake S26 S36
Tačka paljenja 98 °C (zatvorena posuda)
LD50 17.2 mL/kg (oralno, pacov)

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

gama-butirolakton (γ-butirolakton ili GBL) je higroskopna bezbojna uljasta tečnost sa slabim karakterističnim mirisom, rastvorana u vodi. GBL je uobičajeni rastvarač i reagens u hemiji.[2] On se koristi kao jedinjenje arome, kao sredstvo za uklanjanje mrlja, i superlepka, kao sredstvo za uklanjanje boje, i kao rastvarač u nekim mokrim aluminijumskim elektrolitičkim kondenzatorima. U telu čoveka on dejstvuje kao prolek za GHB, i koristi se kao rekreacioni intoksikant.

Садржај

Nalaženje [уреди]

GBL je nađen u ekstraktima iz uzoraka čistih vina.[3] Ovaj nalaz ukazuje da je GBL prirodna komponenta nekih vina, i da može da bude prisutan u sličnim proizvodima. Detektovane koncentracije su aproksimativno 5 μg/mL i lako se opažaju koristeći jednostavne ekstrakcione tehnike i GC/MS analizu.

Priprema [уреди]

GBL se može sintetisati iz gama-hidroksibuterne kiseline (GHB) odstranjivanjem vode ili destilacijom iz takve smeše. On se takođe može dobiti putem oksidacije tetrahidrofurana (THF). Jedan takva proces, sa GBL prinosom od 80%, koristi brom generisan in situ iz vodenog rastvora natrijum-bromata i kalijum-bisulfata.[4] Jedan drugi proces koristi komercijalno-dostupan kalcijum hipohlorit u prisustvu aktivirajuće sirćetne kiseline i odgovarajućeg rastvarača kao što je acetonitril.

Literatura [уреди]

  1. ^ Susan Budavari, ed. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th ed.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 
  2. ^ Katritzky A.R., Pozharskii A.F. (2000). Handbook of Heterocyclic Chemistry. Academic Press. ISBN 0080429882. 
  3. ^ Vose J, Tighe T, Schwartz M, Buel E (September 2001). „Detection of gamma-butyrolactone (GBL) as a natural component in wine“. Journal of Forensic Sciences 46 (5): 1164–7. PMID 11569560. 
  4. ^ Metsger, L.; Bittner, S. Autocatalytic Oxidation of Ethers with Sodium Bromate, Tetrahedron 2000, 56, 1905-1910

Spoljašnje veze [уреди]