Struške večeri poezije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Struške večeri poezije
Natpis na ulazu u direkciju Struških večeri
Osnovan1962.
Tipinternacionalni festival poezije
LokacijaStruga, Severna Makedonija Makedonija
Veb-sajt
svp.org.mk

Struške večeri poezije (SVP) je najstariji i jedan od najvažnijih pjesničkih susreta u nekadašnjoj Jugoslaviji koji se održava od 1962. godine, a od 1964. i kao internacionalni festival poezije u Strugi u Makedoniji.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Neposredna prilika za organizovanje Struških večeri kao nastavak vječne kulturne tradicije ovog grada bilo je književno čitanje grupe istaknutih makedonskih pisaca na svečanom dijelu jubileja, održanom u Strugi 15. jula 1961. povodom objavljivanja Zbornika braće Miladinovci. Prilikom tog događaja bilo je jasno da postoje svi uslovi za organizovanje tradicionalne manifestacije sa festivalskim karakterom koji će se održati u ovom gradu.

Ova ideja i inicijativa pozitivno su dočekane od Društva pisaca Makedonije, Vijeća kulture tadašnje Narodne Republike Makedonije i Nacionalnog odbora Opštine Struga.

Nacionalni savjet opštine je 1962. godine osnovao prvi festivalski odbor od 7 članova, sastavljen od predstavnika Društva pisaca Makedonije, kulturnih i socijalnopolitičkih radnika iz Republike te iz Struge, čiji je predsjednik bio istaknuti pjesnik Blaže Koneski. Festivalski odbor je pripremio program raspoređen na četiri večeri.

Iz godine u godinu povećava se broj učesnika u Struškim večerima. Godine 1964. festival je dobio opšti jugoslovenski karakter uz učešće pesnika iz svih republika bivše Jugoslavije. 1965. godine festival je prešao jugoslovenske granice i preuzeo karakter međunarodne poetske manifestacije sa eminentnim pjesnicima iz Bugarske, Italije, Poljske, Rumunije, bivšeg Sovjetskog Saveza i bivše Čehoslovačke. Povećan je broj zemalja učesnica. Poslije četiri godine, 1968. godine, na sastancima su nastupali pjesnici i esejisti iz 17 zemalja.

Struške večeri poezije su 1966. godine prerastale u instituciju koja je konstantno preoblikovala svoju fizionomiju, izgradivši jače kriterijume na kojima je program osmišljen. Vijeće Struških večeri poezije sa svojim posebnim stručnim komisijama: program, izbor, odbor za simpozijume, organizaciono-tehničke komisije za dodelu nagrada i drugi, programirali su svoju aktivnost, težeći ka boljoj i sveobuhvatnijoj koncepciji događaja. Broj članova Vijeća Struških večeri broji sada oko 25 članova, sa predsjednikom i dva potpredsjednika. Oni predstavljaju važan forum u kojem se svake godine vrednuje polifoničnost pjesničke riječi i njenih ljudskih poruka, te učesnicima pruža mogućnost da obogate iskustvo i da se okupe.

Struške večeri su postale značajan kulturni događaj u svijetu književnosti koji promoviše poeziju i njene vrijednosti.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Zlatni Vijenac — najvažnija nagrada na festivalu;
  • Braća Miladinovci — za najbolju knjigu poezije jednog makedonskog autora, objavljenog između dva festivala;
  • Mostovi Struge — najbolja zbirka poezije pjesnika iz svijeta odabrana na međunarodnom takmičenju;
  • Enhalon — osnovana 2012. godine kao nagrada za najbolju pjesmu mladog autora iz Makedonije koja je pročitana na festivalu;
  • Grigor Prličev — za najbolji prevod poezije stranog autora na makedonski jezik. Ova nagrada je 1978. dodjeljena Društvu književnih prevodilaca iz Makedonije;
  • Nagrada Radio-televizije Skoplje — za najbolju knjigu za djecu objavljenu između dva festivala;
  • Nagrada Nove Makedonije — za najbolju pjesmu koja je pročitana na Struškim večerima;
  • Nagrada za pjesmu — dodjeljivana je od 1963. do 1967. godine za najbolju pjesmu koja je pročitana na festivalu;
  • Specijalna priznanja.

Dobitnici nagrada[uredi | uredi izvor]

Godina Dobitnik Zemlja
1966. Robert Roždesvenski  SSSR
1967. Bulat Okudžava  SSSR
1968. Laslo Hag  Mađarska
1969. Mak Dizdar  SR Bosna i Hercegovina
1970. Miodrag Pavlović  SR Srbija
1971. Vistan Hju Oden  SAD
1972. Pablo Neruda  Čile
1973. Eudženio Montale  Italija
1974. Fazil Hisni Daglardža  Turska
1975. Leopold Sedar Sengor  Senegal
1976. Ežen Gilvik  Francuska
1977. Artur Lundkvist  Švedska
1978. Rafael Alberti  Španija
1979. Miroslav Krleža  SR Hrvatska
1980. Hans Magnus Encensberger  Nemačka
1981. Blaže Koneski  SR Makedonija
1982. Nikita Stanesku  Rumunija
1983. Sačidanand Hiranand Vatsjajn-Ajgej  Indija
1984. Andrej Voznesenski  SSSR
1985. Janis Ricos  Grčka
1986. Alen Ginsberg  SAD
1987. Tadeuš Ruževič  Poljska
1988. Desanka Maksimović  SR Srbija
1989. Tomas Šapkot  Australija
1990. Husto Horhe Padron  Španija
1991. Josif Brodski  SAD
1992. Ferenc Juhas  Mađarska
1993. Genadi Ajgi  Rusija
1994. Ted Hjuz  Velika Britanija
1995. Jehuda Amihaj  Izrael
1996. Makoto Ooka  Japan
1997. Adonis  Sirija
1998. Lu Juen  Kina
1999. Iv Bonfoa  Francuska
2000. Edoardo Sangvineti  Italija
2001. Šejmas Hini  Irska
2002. Slavko Mihalić  Hrvatska
2003. Tomas Transtromer  Švedska
2004. Vasko Grasa Moura  Portugalija
2005. Vilijam S. Mervin  SAD
2006. Nansi Morehon  Kuba
2007. Mahmud Darviš  Palestina
2008. Fatos Arapi  Albanija
2009. Tomaž Šalamun  Slovenija
2010. Ljubomir Levčev  Bugarska
2011. Mateja Matevski  Makedonija
2012. Mongane Vali Serote  JAR
2013. Hose Emilio Pačeko  Meksiko
2014. Ko Un  Južna Koreja
2015. Bej Dao  Kina
2016. Margaret Etvud  Kanada
2017. Čarls Simić  SAD
2018. Adam Zagajevski  Poljska
2019. Ana Blandijana  Rumunija

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]