Andre Kurnand

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andre Kurnand
Andre Frederik Kurnand
Lični podaci
Datum rođenja(1895-09-24)24. septembar 1895.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti19. februar 1988.(1988-02-19) (92 god.)
Mesto smrtiGrejt BaringtonMasačusets, Sjedinjene Američke Države
PrebivališteSAD
Naučni rad
PoljeFiziologija
InstitucijaKoledž lekara i hirurga
Poznat poKateterizacija srca
Nagrade Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (1956)

Andre Frederik Kurnand (franc. André Frédéric Cournand; Pariz, 24. septembar 1895Grejt BaringtonMasačusets, 19. februar 1988) je bio američki lekar i fiziolog francuskog porekla, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu u 1956.[1]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Andre Frederik Kurnand je rođen u Parizu 24. septembra, 1895, kao drugo od četvoro dece, Žila Kurnanda, stomatologa, i njegove supruge Margarite Veber.[2] Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u školi Licej Kondorse, a fakultetsku diplomu na fakultetu umetnosti i nauke Univerziteta u Parizu 1913. i 1914, u oblasti fizike, hemije i biologije.[1]

Kao mladić, Kurnand je bio zaljubljenik u sport i od sportskih disciplina intenzivno je upražnjavao fudbal, tenis i alpsko planinarenje. Kurnand je bio i član Alpinističkog kluba Francske i član Američkog alpinističkog kluba.

Studije medicine, koje je započeo 1914, prekinuo je zbog volontiranja u Francuskoj vojsci u Prvom svetskom ratu. Od 1915. do 1918. Kurnand je bio dodeljen pešadijskom puku i bataljonu hirurga u kojima je dobio Ratni krst (Croix de Guerre) sa tri bronzane zvezdice.[1]

Nakon izlaska iz vojske krajem Prvog svetskog rata, Kurnand je nastavio studije medicine i postao lekar u Parizu, 1925. Tokom narednih nekoliko godina Kurnand je stekao veliko kliničko iskustvo: iz interne medicine kod profesora Masarija i Ašara, plućnih bolesti kod profesora Rista, pedijatrije kod profesora Debrea, i neurologije kod profesora Giljena. Doktorirao je sa tezom Akutna diseminovana skleroza, na Medicinskom fakultetu u Parizu maja 1930.[3]

Dalje školovanje Kurnand je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama, u Dispanzeru za plućne bolesti i tuberkulozu Univerziteta Kolumbija i bolnici u Njujorku. Kada je Kurnandu ponuđena mogućnost da postane stalni načelnika službe u dispanzeru, pod vođstvom Dikinson V. Ričardsa, i radi na istraživanjima iz fiziologije i fiziopatologije disanja, on je 1941. odlučio je da se nastani u SAD, i postao je američki državljanin.[3] Iz njegovog rada i saradnje sa Dikinson V. Ričardsom, koja je trajala više od četvrt veka, proistekla su brojna medicinska otkrića praćena međunarodnim priznanjima, među kojima je i dodela zajedničke Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu.[3]

Poslednjih meseci života, već ozbiljno narušenog zdravlja, Kurnand se povukao na farmu Berkšir u Masačusetsu. Njegovo srce je sve više popuštalo i slabilo i on je osetio da je došao do kraj njegovim dugim putovanjima po svetu. Preminuo je 19. februara 1988, u dubokoj starosti u 93. godini bogatog života, u kome je uspešno ispunio svoju misiju lekara i naučnika.[1]

Delo[uredi | uredi izvor]

O značaju Kurnandovog rada u oblasti kateterizacije srca najbolje govori deo izlaganja povodom dodele Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 11. decembra, 1956:
"Srčani kateter je bio ... ključ u bravi“... Okretanjem ovog ključa, Kurnand i njegove kolege doveli su nas u novu eru razumevanja poremećaja normalnih srčanih funkcija, i proširili ih novim horizontima nade da se pomogne bolesnom srcu... Mi uvek treba da zapamtimo da je prva operacija na otvorenom srcu koju je izveo Gibon (Gibbon) u februaru 1952, kod 15-to mesečne devojčice sa navodno ASD, završila smrću na operacionom stolu, jer nije imala ASD, već veliki patent duktus arteriozus. Najgora situacija sa kojom se može suočiti kardiohirurg u operacionoj sali je neočekivana, netačna ili nepotpuna dijagnoza bolesti. Srčana kateterizacija daje nam mapu puta koji treba da pratimo i da sigurno planiramo i nadamo se uspešno obavljenom poslu“.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Croix de Guerre, Francuske (1914—18)
  • Commandeur de la Légion d’Honneur, Francuske
  • Commandeur des Palmes Académiques, Francuske
  • 1946. Andreas Retzius Silver Medal, Internacionalnog Švedskog udruženja za medicinu (Swedish Society of Internal Medicine)
  • 1950. Laskerova nagrada, U.S. Public Health Service
  • 1956. Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (zajedno sa D. W.Richards-om i W. Forssmann)
Associé Etranger, Académie des Sciences de l’Institut de France
Associé Etranger, Nacionalne medicinske akademije (Académie Nationale de Médecine), Pariz
  • 1958. Zlatna medalja, Kraljevske medicinske akademije (Royal Academy of Medicine), Brisel
Member, National Academy of Sciences
Honorary Fellow, Royal Society of Medicine, London
  • 1959. President, Harvey Society, New York
  • 1962. John Phillips Memorial Award, American College of Physicians
  • 1966. Academy Medal, New York Academy of Medicine
  • 1969. Associé Etranger, Académie Royale de Médecine de Belgique
  • 1970. Jimenez Diaz Prize, Madrid
  • 1971. Trudeau Medal, American Thoracic Society
  • 1975. Fellow, American Academy of Arts and Sciences
Honorary Associate Member, Académie des Sciences, Belles-Lettres et Arts de Lyon

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Kenéz, J (1975). „A.F. Cournand, pioneer in respiratory function testing”. Orvosi hetilap. 116 (46): 2725—7. PMID 1105289. 
  • Riley, R L (1971). „The award of the Trudeau Medal for 1971 (Andre F. Cournand)”. Am. Rev. Respir. Dis. 104 (4): 615—7. PMID 4937533. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „André Frédéric Cournand • LITFL • Medical Eponym Library”. Life in the Fast Lane • LITFL • Medical Blog (na jeziku: engleski). 2020-10-18. Pristupljeno 2021-01-24. 
  2. ^ „The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1956”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-24. 
  3. ^ a b v „André F. Cournand | American physiologist”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]