Boril
Boril | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Boril Asen |
Datum rođenja | 12. vek |
Dinastija | Aseni |
Car Bugarske | |
Period | 1207. - 1218. |
Prethodnik | Kalojan |
Naslednik | Jovan Asen II |
Boril ili Borilo je bio bugarski car (1207 [1] - 1218 [2]) iz dinastije Asena .
Bio je sestrić bugarskog cara Kalojana [3] (Kalojovana [2] [4]).
Dolazak na presto[uredi | uredi izvor]
U jesen [5]. [6] oktobra [3] [6] 1207. godine [3] [6] [4] [7] [8], Kalojan je poginuo pri opsadi Soluna [3] [6] [4] [7], ubijen [7] od ruke jednog svog vojvode [6] [4] (bojara [8]). S njim je zastala i bugarska ofanziva i polet obnovljene bugarske države.
Posle smrti Kalojovanove nastadoše u Bugarskoj veliki meteži. Maloletni Jovan Asen, sin Asena I, morade da beži iz zemlje [6], a vlast ugrabi [4] sestrić Kalojanov [6], Boril [6] [4], vladar loših osobina [4]. Bojari su tada dograbili vlast u svoje ruke [8].
Borilovi neuspesi[uredi | uredi izvor]
Sukobi s Ugarima[uredi | uredi izvor]
Usled odmetanja i nepriznavanja njegove vlasti Boril je izgubio mnogo od tekovina svoga ujaka. Ugari mu oduzeše [4] [6] Beograd [6] i Braničevo [4] [6] i proširiše svoje granice sve do današnje Ćuprije u Srbiji [6], tj. do Ravnog, pokorivši celu moravsku dolinu [4].
Strez[uredi | uredi izvor]
Pred Borilom su morali da beže iz zemlje zakoniti, ali maloletni, naslednici Kalojanovi i drugi srodnici carske kuće, njegovi protivnici [4].
Jadan takav Kalojanov srodnik Strez [4] [6], vrlo ugledan vlastelin i čak pretendent na presto [6], dobeže srpskom velikom županu Stefanu Nemanjiću [4] [6]. On je, verovatno, podsetio Stefana na usluge, koje je njemu, u sličnoj prilici učinio Kalojan. I pored protesta Borilovih [9], Stefan ga je primio [4], zauzeo za njega [10], pobratio se s njim [4] [10] i pomogao ga vojnički da se dočepa tvrdog Proseka na Vardaru i da se tu učvrsti [4] [10]. Iz Proseka Strez je proširio svoju vlast sve do Ohrida i blizu Soluna [10]. Sam Stevan kazuje, da je oteo i predao njemu pola carstva bugarskoga [4] [10], ostavivši ga da vlada u Proseku pod njegovom zaštitom [10], gde ga je stalno štitio i podržavao [4]. Zbog ovog, Stefan Borilu nije bio prijatelj [10].
Neuspešni rat s Latinima[uredi | uredi izvor]
Boril nije u prvi mah mogao da sprečava sve te svoje protivnike [10], jer je bio nastavio borbe s Latinima i u njima pretrpeo težak poraz [4] [10] [8] 2. avgusta 1208. [10] u jednoj velikoj borbi [4] kod Filipopolja. Kad Latini, zauzeti u borbi s Grcima i zbog svojih međusobica, nisu do kraja iskoristili svoje pobede, Boril, dobivši oduške, počinje razračunavanja s protivnicima, koje je, s druge strane, njegov poraz bio ohrabrio [10].
Razlog ovog poraza bio je to što je jedan deo bojara težio da s Latinima postigne sporazum i istovremeno se sa svom svirepošću oborio na bogumile [8].
U Trnovu, 11. februara 1211, održan je državni sabor protiv bogumila, a u stvari protiv careve opozicije [10].
Izmirenje sa Ugarima i s Latinima[uredi | uredi izvor]
Borilo je bio u opasnosti da izgubi svu vlast. U nevolji, on se obrati papi [4]. Papinim posredovanjem došlo je do izmirenja između Borila i oba susedna katolička vladara, sa Ugarima [4] [10] i sa latinskim carem Henrikom [4] [10] [7], koji mu čak postade saveznik i zet [4] [10], uzevši njegovu bratučedu [10], a Ugari su spasli njegovu vlast, poslavši mu pomoć da uguši jednu veliku pobunu u vidinskoj oblasti [10].
Rat s Srbima[uredi | uredi izvor]
Pohod na Srbiju[uredi | uredi izvor]
Pošto je sredio odnose s katoličkim vladarima i sa Henrikom čak sklopio i savez, odluči se Boril da napadne srpskog velikog župana Stefana Nemanjića [10], koga je Boril otada smatrao za glavnog protivnika i protiv koga je radio na sve strane [4]. Bugarska opozicija, kao i Strez, nalazila je kod Stefana skloništa i možda potpore [10]. Zajedno sa Henrikom krenuo je Boril na Srbe, po svoj prilici 1214. god. U blizini Niša, jednim noćnim prepadom, Srbi su saveznike pomutili [4] [10], odbili [4] i nagnali na povlačenje. Da se osvete za taj poraz, i da postignu sigurniji uspeh, saveznici počeše da se bolje spremaju.
Strezova smrt[uredi | uredi izvor]
Zbog obećanja, izgleda na neku dobit [10] i iz straha za svoj položaj [4] Strez je prešao na Borilovu stranu [4] [10] i digao se protiv Stefana [10], voljan da Borila i Henrika i aktivno pomaže [4]. Stefan je poslao prosečkom gospodaru svog umnog brata Savu, da ga odvrati od tog saveza, ali Savino nagovaranje osta bez uspeha. Tad se prišlo drugim sredstvima [4] [10]. Savini biografi pričaju, kako je Bog, na Savinu molbu, poslao anđela ljuta koji probode Streza [10] i Strez je naskoro bio umoran [4]. Posle njegove pogibije napad saveznika bi na izvesno vreme odložen [10]. Strezovu oblast zauzeše, međutim, delom Latini iz Soluna [4] [10] (sam Prosek i njegov kraj [10]), a delom Grci iz Epira, koji ovladaše Skopljem [4] [10] i severnom Makedonijom [10] (severnim delom Strezovog područja [4]).
Pad s vlasti[uredi | uredi izvor]
Dana 11. juna 1216. godine car Henrik je umro [4] [11]. Tad je Boril gubi svaki oslonac i biva potisnut s vlasti kad se 1217. pojavio zakoniti naslednik, izbegli Jovan Asen II, praćen ruskim četama [12]. Jovan Asen, možda uz pomoć bogumila [8], diže ustanak [4]. Borilo se držao jedno vreme u Trnovu, ali ga najposle izdade narod i plemstvo [12] i 1218. godine [4] otvori gradska vrata mladom caru. Borilo je tada izgubio presto i očinji vid [12].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ćorović 1941, str. 140.
- ^ a b Ćorović 1941, str. 143.
- ^ a b v g Istorija Vizantije 1959, str. 161.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až Istorija Jugoslavije 1933.
- ^ Istorija Jugoslavije 1933, str. 8.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Istorija Srba 1941, str. 140.
- ^ a b v g Istorija vizantijskog carstva 1933.
- ^ a b v g d đ Istorija srednjeg veka II 1959, str. 357.
- ^ Istorija Srba 1941, str. 140–141.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š Istorija Srba 1941, str. 141.
- ^ Istorija Srba 1941, str. 142.
- ^ a b v Istorija Srba 1941, str. 143.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Šarl Dil „Istorija vizantijskog carstva“, Beograd 1933.
- Vladimir Ćorović, „Istorija Srba“, Beograd 1941.
- Vladimir Ćorović, „Istorija Jugoslavije“, Beograd 1933.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd.