Vasilije Vujačić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vasilije vujačić
Lični podaci
Datum rođenja(1917-05-01)1. maj 1917.
Mesto rođenjaGrahovo, kod Nikšića, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti12. april 1943.(1943-04-12) (25 god.)
Mesto smrtiBlagaj, kod Mostara, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od21. decembra 1951.

Vasilije Vujačić Vajo (Grahovo, kod Nikšića, 1. maj 1917Blagaj, kod Mostara, 12. april 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. marta 1917. godine u Grahovu, kod Nikšića. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a pošto nije imao novca da dalje školovanje, bavio se zemljoradnjom i potom je učio stolarski zanat. Revolucionarnom pokretu pristupio je veoma rano, jer su članovi njegove uže porodice — dva brata i snaja bili članovi ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). U članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) primljen je 1939. godine, a član KPJ je postao 1941. godine. Kao skojevac aktivno je delovao među omladinom, a učestvovao je i u nizu političkiih akcija, koje je KPJ organizovala u Grahovu i Nikšiću.[1]

Učestvovao je u Aprilskom ratu, 1941. godine, a kapitulacija Jugoslovenske vojske ga je zatekla na frontu. Zajedno s grupom vojnika je izbegao zarobljavanje i vratio se u rodno mesto. Aktivno je učestvovao u pripremama oružanog ustanka, a pre svega prikljupljanju oružja i municije, a radio je i na političko-propagandnim poslovima. Učestvovao je u Trinaestojulskom ustanku, a posebno se istako u napadu na Grahovo. Bio je aktivan i u ponovnom oživljavanju ustanka, krajem leta i početkom jeseni 1941. godine. Istakao se u borbi protiv italijanskih okupatorskih snaga na Crkvinama, decembra 1941. godine. Tada je uspeo da sam zarobi i razoruža 17 italijanskih vojnika. Za ovaj podvig bio je javno pohvaljen od strane komandanta Nikšićkog partizanskog odreda Save Kovačevića.[1]

Početkom 1942. godine, učestvovao je u borbama koje je Grahovski partizanski bataljon vodio u Hercegovini. Isticao se kao hrabar borac, a u jednoj borbi je upao u neprijateljsku zasedu i bio zarobljen, ali je uspeo da pobegne i vrati se u svoju jedinicu. Početkom marta 1942. godine je bio ranjen.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 21. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]