Vasilije Vujačić
vasilije vujačić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. maj 1917. |
Mesto rođenja | Grahovo, kod Nikšića, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | 12. april 1943.25 god.) ( |
Mesto smrti | Blagaj, kod Mostara, ND Hrvatska |
Profesija | radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 21. decembra 1951. |
Vasilije Vujačić Vajo (Grahovo, kod Nikšića, 1. maj 1917 — Blagaj, kod Mostara, 12. april 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1. marta 1917. godine u Grahovu, kod Nikšića. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a pošto nije imao novca da dalje školovanje, bavio se zemljoradnjom i potom je učio stolarski zanat. Revolucionarnom pokretu pristupio je veoma rano, jer su članovi njegove uže porodice — dva brata i snaja bili članovi ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). U članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) primljen je 1939. godine, a član KPJ je postao 1941. godine. Kao skojevac aktivno je delovao među omladinom, a učestvovao je i u nizu političkiih akcija, koje je KPJ organizovala u Grahovu i Nikšiću.[1]
Učestvovao je u Aprilskom ratu, 1941. godine, a kapitulacija Jugoslovenske vojske ga je zatekla na frontu. Zajedno s grupom vojnika je izbegao zarobljavanje i vratio se u rodno mesto. Aktivno je učestvovao u pripremama oružanog ustanka, a pre svega prikljupljanju oružja i municije, a radio je i na političko-propagandnim poslovima. Učestvovao je u Trinaestojulskom ustanku, a posebno se istako u napadu na Grahovo. Bio je aktivan i u ponovnom oživljavanju ustanka, krajem leta i početkom jeseni 1941. godine. Istakao se u borbi protiv italijanskih okupatorskih snaga na Crkvinama, decembra 1941. godine. Tada je uspeo da sam zarobi i razoruža 17 italijanskih vojnika. Za ovaj podvig bio je javno pohvaljen od strane komandanta Nikšićkog partizanskog odreda Save Kovačevića.[1]
Početkom 1942. godine, učestvovao je u borbama koje je Grahovski partizanski bataljon vodio u Hercegovini. Isticao se kao hrabar borac, a u jednoj borbi je upao u neprijateljsku zasedu i bio zarobljen, ali je uspeo da pobegne i vrati se u svoju jedinicu. Početkom marta 1942. godine je bio ranjen.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 21. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 339.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.