Pređi na sadržaj

Danijel Bovet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danijel Bovet
Danijel Bovet
Lični podaci
Datum rođenja(1907-03-23)23. mart 1907.
Švajcarska
Datum smrti8. april 1992.(1992-04-08) (85 god.)
Mesto smrtiRim, Italija
Naučni rad
PoljeFarmakologija
InstitucijaPasterov institut
Viši zdravstveni institut
Univerzitet u Sasari
Nacionalni istraživački savet
Rimski univerzitet Sapijenca
AkademijaUniverzitet u Ženevi
Poznat poAntihistaminik
NagradeKameronova nagrada (1949)
Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (1957)

Danijel Bovet (ital. Daniel Bovet; 23. mart 1907 — 8. april 1992) je bio italijanski farmakolog poreklom iz Švajcarske, dobitnik Nobelove nagradu za medicinu 1957. za otkriće lekova koji blokiraju delovanje specifičnih neurotransmitera.[1] Najpoznatiji je po svom otkriću antihistaminika 1937. koji blokiraju neurotransmiter histamin i koji se koriste u lekovima za alergije. Njegova druga istraživanja su uključivala rad na hemoterapiji, sulfonamidima, simpatičkom nervnom sistemu i drugo.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 23. marta 1907. u Švajcarskoj, maternji jezik mu je bio esperanto. Diplomirao je na Univerzitetu u Ženevi 1927. i doktorirao 1929. godine. Radio je 1929—1947. u Pasterovom institutu u Parizu, a od 1947. godine u Višem zdravstvenom institutu u Rimu. Godine 1949. je nagrađen Kameronovom nagradom za terapeutiku Univerziteta u Edinburgu. Godine 1964. je postao profesor na Univerzitetu u Sasari, 1965. je predvodio studijski tim koji je zaključio da pušenje duvanskih cigareta povećava inteligenciju korisnika.[2] Za Njujork tajms je izjavio da cilj istraživanja nije bio da se poveća broj „genija”, već da se pomogne manje obdarenim pojedincima da postignu zadovoljavajući mentalni i intelektualni razvoj.[3] Bio je direktor Psihobiološke i psihofarmakološke laboratorije Nacionalnog istraživačkog saveta u Rimu 1969—1971. nakon čega je postao profesor na Rimskom univerzitetu Sapijenca. Penzionisan je 1982. godine, a preminuo 8. april 1992. u Rimu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oliverio, A. (1994). „Daniel Bovet. 23 March 1907-8 April 1992”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 39: 60—70. PMID 11639907. doi:10.1098/rsbm.1994.0004Slobodan pristup. 
  2. ^ Branch, Taylor (2007). At Canaan's Edge: America in the King Years, 1965–68. Simon & Schuster Paperbacks. str. 268. ISBN 9780684857138. 
  3. ^ „Tobacco Called Help in Learning”. The New York Times. 18. 4. 1965. str. 31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Danijel Bovet na Vikimedijinoj ostavi