Dobrejšovo jevanđelje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dobrejšovo jevanđelje

Dobrejsko jevanđelje je ćirilični rukopis jevanđelja iz prve polovine 9. veka (1221?). Sačuvano je ukupno 127 stranica, a 79 od njih se čuvaju u Sofiji, NBKM br. 17 (307). Preostalih 48 listova spaljeni su 1941. godine tokom aprilskog rata u Beogradu (NBS br. 214), a dostupni su samo u Conevom izdanju.

Ime nosi po svešteniku Dobrejšu, verovatnom autoru jevanđelja, što se pominje u više zapisa. Nađen je u mastu Tulči. Čuvan je najpre u Jedrenu, a pre toga negde u Zapadnoj Makedoniji. Prepisan je u Severnoj Makedoniji sa arhaičnog staroslovenskog šablona od nekoliko slova sa različitim pravopisnim navikama.

Jevanđelje je bogato ukrašeno sa 87 inicijala i portreta jevanđelista. Pravopis je u osnovi dvoslovni, ali bez etimološkog razlikovanja epoha, a ima delova pisanih jednoslovnim pravopisom. Mešanje glasova nije u potpunosti sprovedeno, sreće se uglavnom u glagolskim oblicima, pre svega u aoristu. Česta je vokalizacija erosa (o, e), što je verovatno već bilo u predlošku, jat se koristi i posle šuštavih suglasnika, slično najstarijim glagoljskim tekstovima [1]..

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ B. Hristova, D. Karadžova, E. Uzunova. Beležki na bъlgarskite knižovnici H-HVIII vek. T.1. S., 2003, № 22 (6 — 7)