Državni udar u Turskoj 1980.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Puč 12. septembra (tur. 12 Eylül Darbesi) je bio državni udar koji su u Turskoj izvele oružane snage prilikom čega je svrgnuta vlada premijera Sulejmana Demirela, a na vlast preuzeo Savet nacionalne bezbednosti, odnosno vojna hunta na čelu sa načelnikom Generalštaba Kenanom Evrenom. Povod za puč je bila eskalacija političkog nasilja, kako od strane radikalne levice, tako i radikalne desnice (Sivi vukovi), od kojih je potonja uživala prešutnu podršku Demirelove vlade.[1][2][3] Evrenov režim je, tvrdeći da nastoji zavesti red i mir, suspendovao dotadašnji Ustav, započeo s masovnim hapšenjima i dovođenjem zatvorenika pred vojne sudove, gde su optuženici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a nekoliko desetaka, pretežno levičara, osuđeno na smrt i pogubljeno. Brutalna represija je kratkoročno postigla cilj, te je Turska nakon mnogo godina dobila stabilnu vlast, te je pučistički režim, uprkos masovnim kršenjima ljudskih prava, uživao podršku SAD, NATO-a i drugih saveznika iz Zapadnog bloka, delom zabrinutih zbog nedavnog sloma prozapadnog i proameričkog režima u susednom Iranu. Za razliku od pučista koji su preuzeli vlast dvadeset godina ranije, Evren i njegova hunta su odlučili da malo duže ostanu na vlasti, te su, između ostalih, proveli niz ekonomskih reformi po preporukama MMF-a i uvođenja elemenata slobodnog tržišta i deregulacije u tursku ekonomiju. Godine 1982. je hunta donijela novi Ustav, koji je odobren na referendumu, a krajem 1983. je ponovno uspostavljena civilna vlast nakon parlamentarnih izbora gde su pobedile pristalice puča okupljene u Domovinsku stranku Turguta Ozala.[4]

U junu 2011. su turske vlasti protiv sudionika i vođa puča iz 1980. pokrenule krivični postupak zbog ubistava i kršenja ljudskih prava. Evren i zrakoplovni general Tahsin Šahinkaja, jedini tada živući član hunte, su 2014. osuđeni na doživotni zatvor.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zürcher, Erik J. (2004). Turkey A Modern History, Revised Edition. I.B.Tauris. str. 263. ISBN 978-1-85043-399-6. 
  2. ^ Ganser 2005, str. 235: Pukovnik Talat Turhan optužio je Sjedinjene Države da su podstakle brutalnost od koje je Turska patila 1970-ih osnivanjem Odeljenja za specijalne ratove, kontragerilske tajne vojske i MIT-a i obučavajući ih prema FM 30–31
  3. ^ Naylor, Robert T (2004). Hot Money and the Politics of Debt (3E izd.). McGill-Queen's Press. str. 94. ISBN 978-0-7735-2743-0. Pristupljeno 10. 6. 2010. „Činjenica da se činilo da milicije svih političkih tendencija kupuju svoje arsenale od istih izvora ukazuje na mogućnost namerne orkestracije nasilja – one vrste koju je P2 pokušao u Italiji nekoliko godina ranije – da pripremi psihološku klimu za Vojni puč. 
  4. ^ Amnesty International, Turkey: Human Rights Denied, London, November 1988, AI Index: EUR/44/65/88. ISBN 978-0-86210-156-5. str. 1..