Imena Kine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Imena Kine uključuju mnoštvo savremenih i istorijskih naziva teritorije koju danas na srpskom jeziku nazivamo Kina. Ime zemlje „Kina” u većini evropskih jezika, izvedeno je iz portugalskog jezika tokom XVI vijeka, a naziv je postao opšteprihvaćen tek sredinom XIX vijeka.[1] Vjeruje se da je ime pozajmljeno od srednjoperzijskog, a neki istraživači idu još dalje tvrdeći da se ime javlja i u sanskrtu. Takođe, smatra se da je krajnji izvor imena Kina, izvedena od kineska rječi „Ćin“ (kin: 秦; pin: qín), što je bilo ime dinastije koja je ujedinila Kinu, mada je ona kao država postojala i mnogo vjekova ranije.

Kineska imena za Kinu, osim Džunguo (uproš: 中国; trad: 中國; pin: zhōngguó; dosl. 'srednje carstvo'), uključuju i: Džunghua (uproš: 中华; trad: 中華; pin: zhōnghuá; dosl. 'centralna ljepota'), Huasja (uproš: 华夏; trad: 華夏; pin: huáxià; dosl. 'prelijepa grandioznost'), Šendžou (kin: 神州; pin: shénzhōu; dosl. 'božanska država') i Đudžou (kin: 九州; pin: jiǔzhōu; dosl. 'devet država'). Han (uproš: 汉; trad: 漢; pin: hàn) i Tang (kin: 唐; pin: táng) su uobičajena imena za kinesku etničku pripadnost, uprkos tome što se kineska nacionalnost (džunghua minzu) ne odnosi na bilo koju posebnu etničku pripadnost.

Postoje i nazivi za Kinu koji se koriste širom svijeta, a koji potiču od jezika pojedinih etničkih grupa, kao na primjer: Kadaj, Kataj, Kitaj, Hitaj, Hataj itd.

Teritorija pod imenom Kina[uredi | uredi izvor]

Na ime „Kina” i na približno istu teritoriju prava polažu Narodna Republika Kina (danas poznatija samo kao Kina) i Republika Kina (danas poznatija kao Tajvan).

Naziv
 obuhvata teritoriju
 administrativne jedinice teritorije
Mandarinska Kina Teritorija Kine sa tradicionalno
dominantnim mandarinskim jezikom[2][3]		 Provincije: Gansu, Šensi, Henan, Hebej, Peking, Tjencin, Šandung, Đangsu, Anhuej, Hubej, Čungking, kao i veći dio Sečuana.
Unutrašnja Kina Teritorija Kine iz 1911. godine[4] Ili Kina osamnaest provincija[5] (državni gradski okruzi nisu ubrojani)
Osim Mandarinske Kine, uključuje i provincije: Šansi (na sjeveru), te cijeli Sečuan, Junan, Guejdžou, Hunan, Đangsi, Šangaj, Džeđang, Fuđen, Guangsi, Guangdung i ostrvsku provinciju Hajnan (na jugu).
Proširena Kina Teritorija proširene Unutrašnje Kine
nakon 1946. god. (bez autonomnih oblasti)[6]		 Teritorija Unutrašnje Kine, proširena sa provincijom Ćinghaj (na zapadu)
i tri provincije bivše Mandžurije: Ljaoning, Đilin, Hejlungđang.
Kopnena Kina Teritorija NR Kine 1946 — 1997. god.
(bez specijalnih oblasti)[7][8][9]		 Obuhvata tzv. proširenu Kinu sa njenim autonomnim oblastima, koje često nazivamo i Spoljna Kina:
Unutrašnja Mongolija, Ningsja, Sinkjang, Tibet i Guangsi.
Jedna Kina Zajednička teritorija
Narodne Republike Kine
i Republike Kine[10][11]		 Osim Kopnene Kine uključuje ostrvo Tajvan, Paracelska ostrva i Ostrva Spretli.
Velika Kina Neformalni naziv za zemlje sa značajnom kineskom populacijom,
ili za nacionalističke projekte unutar etničke grupe Han Kineza[12][13][14]		 Osim kopnene Kine, Tajvana i spornih ostrva, uključuje i sve druge sporne teritorije Kine,
ali ponekad i države Mongoliju, Singapur, dijelove Malezije, Filipina i Rusije.

Galerija[uredi | uredi izvor]

  • Rasprostranjenost mandarinskog jezika
    Rasprostranjenost mandarinskog jezika
  • Granice Republike Kine iz 1912. godine
    Granice Republike Kine iz 1912. godine
  • Kopnena Kina
    Kopnena Kina
  • Kineske pretenzije 1911—1916
    Kineske pretenzije 1911—1916

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilkinson 2015, str. 191.
  2. ^ Norman (1988), str. 183–190.
  3. ^ Ramsey (1987), str. 22.
  4. ^ William Winterbotham (1795). An Historical, Geographical, and Philosophical View of the Chinese Empire..., London: Printed for, and sold by the editor; J. Ridgway; and W. Button. (pp. 35–37: General Description of the Chinese Empire → China Proper→ 1. Origin of its Name, 2. Extent, Boundaries, &c.)
  5. ^ „Glossary – China. Library of Congress Country Studies”. Library of Congress. „Used broadly to mean China within the Great Wall, with its eighteen historic provinces. Divisible into two major, sharply contrasting regions, Northern China and Southern China. The dependencies on the north and west – Manchuria (now usually referred to as Northeast China), Mongolia, Xizang (Tibet), and Xinjiang or Chinese Turkestan – were known in the imperial era as Outer China.” 
  6. ^ „Constitution of the People's Republic of China” (PDF). Purdue University. Arhivirano (PDF) iz originala 23. 5. 2018. g. Pristupljeno 14. 11. 2019. 
  7. ^ „Hong Kong protest: What is mainland China hearing?”. BBC News (na jeziku: engleski). 2019-08-16. Pristupljeno 2021-01-10. „Hong Kong protest: What is mainland China hearing?[...] But on the Chinese mainland, it took a while for the story to be picked up” 
  8. ^ „China mainland”. Privacy - Government Information Requests (na jeziku: engleski). Apple Legal. Pristupljeno 2021-01-10. 
  9. ^ LegCo. "Legislative council HK." Mainland Judgments (Reciprocal Enforcement) Bill. Retrieved on 2008-03-10.
  10. ^ „The Taiwan Relations Act: The Next Twenty-Five Years”. commdocs.house.gov. 
  11. ^ „'One China' is Republic of China: MAC | Politics | FOCUS TAIWAN - CNA ENGLISH NEWS”. Pristupljeno 6. 12. 2017. 
  12. ^ „Pact row could harm Greater China economic integration: ANZ”. Focus Taiwan. 2. 4. 2014. Arhivirano iz originala 03. 08. 2017. g. Pristupljeno 6. 11. 2018. 
  13. ^ MTV Channels In Southeast Asia and Greater China To Exclusively Air The Youth Inaugural Ball Arhivirano 2009-05-22 na sajtu Wayback Machine - MTV Asia
  14. ^ June 1, 2008, Universal Music Group realigns presence in Greater China Arhivirano 2017-12-14 na sajtu Wayback Machine, Television Asia

Literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Имена_Кине&oldid=26890201”