Kolari

Koordinate: 44° 35′ 02″ S; 20° 54′ 03″ I / 44.584° S; 20.900833° I / 44.584; 20.900833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kolari
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
GradSmederevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1089
Geografske karakteristike
Koordinate44° 35′ 02″ S; 20° 54′ 03″ I / 44.584° S; 20.900833° I / 44.584; 20.900833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina94 m
Kolari na karti Srbije
Kolari
Kolari
Kolari na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11431
Pozivni broj026
Registarska oznakaSD

Kolari su naseljeno mesto grada Smedereva u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1089 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1155 stanovnika). Kroz Kolare prolazi pruga, a u naselju se nalazi železnička stanica. U selu se nalazi crkva Svetih apostola Petra i Pavla, osnovna škola „Ilija Milosavljević Kolarac“, dom kulture, mesna zajednica i policijsko odeljenje.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ova varošica je u dolini reke Ralje.

Posle pada Despotovine i pošto su njome zavladali, Turci su se ne samo počeli popravljati dosta dosta oronuo Carigradski drum, već su mu promenili i pravac. Od toga doba Carigradski drum je skretao od Grocke na jugoistok, i na njemu su Turci osnovali nekoloko stanica i odmarališta (palanki), među kojima i Kolare.

Ali Kolari su svakako starije naselje. Verovatno je i za rimske vlade na ovom mestu postojalo naselje; česmu koja je postojala u Kolarima zvali su je „Rimska Česma“, a u okolini se nalazi na tragove koji upućuju na vrlo stara naselja. Pouzdanih podataka o Kolarima nemamo sve do turskog doba. Kako u to vreme Carigradski drum prolazi kroz Grocku, Kolare, Azanju i Palanku, putnici koji su odlazili u Carigrad, prolazili su kroz Kolare i o njemu ostavili dosta podataka. Počev od 16. veka Kolari se stalno pominju. Gerlah pominje Kolare kao „malo, kukavno selo, u kojem stanuju sve sami Turci, u kojem nije bilo za dobiti kruha, ni mesa, ni vina, već smo morali slati jaščara u Smederevo po Hranu“. Švajger (1577) pominje varošicu „ Color, koja je naseljena od Srba i Turaka“. Godine 1621. prošao kroz Kolare francuski poslanik De He i o njima kaže: „… ɡuatre heures de chemin d'Ihcargis" (Grocka), nous truvasmes le burg de Cola (Колари) où il a plus de Turcs gue de'Chrestiens, Iz ovih podataka vidi se da su Kolari u 16. i 17. veku bili malo naselje, prolazna stanica na Carigradskom drumu, sa dosta turskih vojnika.

Za docnije vreme, sve do prvih desetina 18. veka, nema podataka o Kolarima. Za vreme austrijske vladavine (1718—1739) spominje se Kolari kao naseljeno mesto sa 28 kuća. Godine 1735. u Smederevskom distriktu spominje se „šanac Kolari sa crkvom, sveštenikom i sa 25 domova“. U toku austrijske vladavine i kasnije u Kolare je pridošlo novo stanovništvo, varošica je bila već i prostirala se zapadnije, duž Carigradskog druma, sve do Divača, gde je u to vreme postojala mala Divač, u kojoj su, po narodnom predanju, kuće i dućani bili „tako čisti“, da je „mačka mogla ići s ćepenka na ćepenak“. U drugoj polovini 18. veka u Kolarima je već bila porodica Gruića, od koje su poznati Vule Ilić Kolarac koji se u ratovima za oslobađanje pročuo kao junak, i Sava Grujić general. 1793. godine Osman Pazvanoglu je pokušao da stavi i Beograd pod svoju kontrolu ali su ga u bici kod Kolara, na čelu sa bimbašom Stankom Arambašićem, porazili srpski vojnici, prvi put organizovani u posebnu srpsku narodnu vojsku u službi Osmanskog carstva.

Posle 1813. najveći broj kolarskih porodica prebegao je „preko“, i varošica je ostala gotovo ispražnjena. Pošto su prilike kasnije sređene, i Turci pozvali izbeglo stanovništvo da se vrati, neke se porodice vrate u Kolare, ali se mnogo ne zadrže tu, već odu i nasele se u sredini Suvodol. Zbog toga, a i zbog kasnijeg odlaska Turaka, u Kolarima je ostalo malo stanovništva. Godine 1818. u Kolarima nije bilo više od 38 kuća.

Posle drugog Ustanka u Kolare se doseljavaju porodice: Popovići, Đorđevići, Savići, Mladenovići, Markovići i dr. U međuvremenu od 1815—1860. Kolari napreduju i živo mesto, i kao takvo ostaju za sve vreme dok je Carigradski drum kroz njega prolazio. U Kolarima je u to vreme bila mehana i tu je deljena pošta za Smederevo, Požarevac, i Palanku. U ovom međuvremenu pridolaze u Kolare nove porodice iz raznih krajeva Srbije i iz Crne Gore
Ali kada Carigradski drum, za vlade knjaz Mihaila, počeo nova ići pored Dunava, Kolari su počeli opadati. U toku poslednjih pedeset-šezdeset godina u njega dolaze poglavito zanatlije i trgovci i to uglavnom iz okolnih sela. Kako nema uslova za intenzivniji rad i za napredak, u varošici se ne oseća veći priraštaj stanovništva. Po popisu iz 1921. Kolari su imali 117 kuća sa 508 stanovnika. (podaci datiraju od 1718-1925. g).[1] [2]

Ovde se nalazi Kuća Popovića u Kolarima.

Zbivanja[uredi | uredi izvor]

Kolari je dobilo ime po majstorima za kola, kojih je u selu bilo mnogo, jer se selo nalazilo na Rimskom putu. Kolari je poznato po 3 vašara: Petrovdanski (12.6.), na Preobraženje Gospodnje (19.8.) i Miholjdanski (12.10). Najveći je vašar povodom Preobraženja Gospodnjeg, na koji dođe ceo smederevski kraj.

U centru sela se nalazi crkva. U selu se nalazi takođe i osnovna škola „Ilija Milosavljević Kolarac“ koja nosi ime najvećeg srpskog dobrotvora i trgovca, rođenog u Kolarima sa velikim školskim dvorištem sa sportskim terenima za fudbal, košarku i odbojku, tzv. „Školsko“. Pored škole se nalazi i železnička stanica. Fudbalski klub „Kolarac“ ima svoj teren, kao i svoju kafanu „Pampur bar“, gde se igraju karte i domine i gledaju utakmice uz piće. U centru sela se nalazi „Rimska česma“, koja datira još iz doba Rimljana.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kolari živi 896 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,9 godina (40,6 kod muškaraca i 43,1 kod žena). U naselju ima 338 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Crkva[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Petra i Pavla u Kolarima je podignuta 1847. godine, na istom mestu na kojem je postojala crkva Blagoveštenja još 1724. godine, a podaci govore da je na tom mestu postojala još starija crkva brvnara. 1986. godine crkva je proglašena spomenikom kulture.


Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 799
1953. 825
1961. 926
1971. 988
1981. 1.118
1991. 1.155 1.131
2002. 1.196 1.266
2011. 1.089
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.150 96,15%
Makedonci
  
13 1,08%
Romi
  
6 0,50%
Hrvati
  
3 0,25%
Jugosloveni
  
3 0,25%
Bugari
  
2 0,16%
Bošnjaci
  
1 0,08%
nepoznato
  
14 1,17%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19. dr. B. M. Drobnjaković (1925)Smederevsko Podunavlje i Jasenica) i iz „Bratstvo“ knj. XIX dr. B. M. Drobnjaković:Kolari
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812–1935. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno (1927)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999).
  • Letopis period 1812–2009. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]