Лет изнад кукавичјег гнезда (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Let iznad kukavičjeg gnezda
Jugoslovenski poster
Izvorni naslovOne Flew Over the Cuckoo's Nest
Žanrdrama
RežijaMiloš Forman
ScenarioLorens Hauben
Bo Goldman
ProducentSol Zenc
Majkl Daglas
Temelji se naLet iznad kukavičjeg gnezda
(Ken Kizi)
Glavne ulogeDžek Nikolson
Luiza Flečer
Bred Dorif
Vilijam Redfild
Vil Sampson
Skatman Kraders
MuzikaDžek Niče
MontažaŠeldon Kan
Lindsi Klingman
Producentska
kuća
United Artists
Godina1975.
Trajanje133 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet3 miliona dolara[1]
Zarada163,3 miliona dolara[2]
IMDb veza

Let iznad kukavičjeg gnezda (eng. One Flew Over the Cuckoo's Nest) je američki psihološko-dramski film iz 1975. godine, u režiji Miloša Formana,[3] baziran na istoimenom romanu koji je napisao Ken Kizi. U glavnoj ulozi je Džek Nikolson kao Rendal Mekmarfi, novi pacijent u mentalnoj instituciji, dok su u ostalim ulogama Luiza Flečer, Vilijam Redfild, Vil Sampson, Sidni Lasik, Bred Durif, Deni Devito i Kristofer Lojd, u svom debitantskom filmu.

Snimanje je počelo u januaru 1975. i trajalo je tri meseca, a snimalo se u Sejlemu i okolnim mestima, među kojima je i obala Oregona. Producenti su odlučili da snime film u držanoj bolnici u Oregonu, stvarnoj mentalnoj bolnici, jer se tu ujedno odigravala i radnja romana.

Smatran jednim od najboljih filmova ikada snimljenih, Let iznad kukavičjeg gnezda je smešten na 33. mesto liste Američkog filmskog instituta, „100 godina AFI-ja... 100 filmova”. Uz filmove Dogodilo se jedne noći (1934) i Kad jaganjci utihnu (1991), ovo je jedini film koji je dobio Oskare u svih pet glavnih kategorija (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolja glavna glumica, najbolji režiser i najbolji scenario). Takođe je osvojio mnogobrojne nagrade Zlatni globus i BAFTA. Kongresna biblioteka je 1993. godine izabrala film za očuvanje u Nacionalnom registru filmova, kao „kulturno, istorijski ili estetski značajan”.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 1963. u Oregonu, recidivistički zločinac Rendal Patrik Mekmarfi, preseljen je u mentalnu ustanovu nakon što je na zatvorskoj farmi izdržao kratku kaznu zbog nekoliko optužbi za napad i silovanje 15-godišnjakinje. Iako zapravo nije mentalno bolestan, Mekmarfi se nada da će izbeći težak rad i da će izdržati ostatak kazne u opuštenom okruženju. Po dolasku u bolnicu, pronalazi odeljenje koje vodi medicinska sestra Mildred Račed, hladna, pasivno-agresivna žena tiranin, koja koristi svoja pravila i autoritet da zastraši svoje pacijente i dovede ih u restriktivno, radosno stanje.

Ostali pacijenti uključuju: anksioznog, mucajućeg Bilija Bibita; Čarlija Čezvika, sklonog dečjim napadima besa; zabludnog i nevinog Martinija; dobro obrazovanog, paranoičnog Dejla Hardinga; ratobornog i pogrdnog Maksa Tabera; epileptičnog Džima Sifelta i Brusa Fredriksona, od kojih prvi daje svoje lekove drugom; tihog, ali nasilnički raspoloženog „Poglavicu” Bromdena, veoma visokog i gluvonemog Indijanca, kao i nekolicinu drugih sa težim mentalnim stanjima. Račedova ubrzo vidi Mekmarfijevu živahnu, buntovnu prisutnost kao pretnju njenom autoritetu, pa ona oduzima pacijentima cigarete i ukida im privilegije za igranje karata. Tokom boravka u odeljenju, Mekmarfi ulazi u bitku volje sa Račedovom. On krade bolnički autobus, beži sa nekoliko pacijenata koje vodi na ribolov, gde podstiče prijatelje da otkriju sopstvene sposobnosti i pronađu samopouzdanje.

Nakon što je saznao da se sudske vremenske kazne ne odnose na bolnicu i da bi tamo mogao da ostane na neodređeno vreme, Mekmarfi planira bekstvo, ohrabrujući Poglavicu da baci konzolu za hidroterapiju kroz prozor. Takođe je otkriveno da su Mekmarfi, Poglavica i Taber jedini nehronični pacijenti osuđeni na boravak u ustanovi, jer su ostali samoinicijativni i mogu dobrovoljno da se odjave u bilo koje vreme, ali se previše plaše. Mekmarfi, Poglavica i Čezvik upadaju u svađu sa nadređenima, nakon što se Čezvik uznemiri zbog zaplenjenih cigareta. Račedova ih šalje u „šok sobu”, gde Mekmarfi otkriva da Poglavica u stvari može da govori i čuje, kao i da je osmislio svoju gluvonemost da ne bi stupio u vezu ni sa kim. Nakon što se podvrgnuo elektrokonvulzivnoj terapiji, Mekmarfi se vraća u odeljenje, pretvarajući se da ima oštećenje mozga, mada otkriva da ga je lečenje učinilo još odlučnijim. Mekmarfi i Poglavica planiraju da pobegnu, ali odlučuju da prvo prirede tajnu Božićnu zabavu za svoje prijatelje, nakon što Račedova ode preko noći.

Mekmarfi ušunja dve žene, Kendi i Rouz, u odeljenje, donoseći flaše alkohola i podmićuje noćnog stražara. Nakon večernje žurke, Mekmarfi i Poglavica se pripremaju za beg, pozivajući Bilija da pođe sa njima. Pošto nije spreman da napusti bolnicu, on to odbija. Bili traži „sastanak” sa Kendi, a Mekmarfi dogovara sa njom da ima seks sa njim. Račedova stiže ujutro i nalazi odeljenje u neredu, a većinu pacijenata pijane. Otkriva Bilija i Kendi zajedno i namerava da osramoti Bilija pred svima. Bili uspeva da prebrodi svoj mucanje i suprotstavlja se Račedovoj. Kada mu zapreti da će ovo ispričati njegovoj majci, Bilija savladava pritisak i vraća se svom mucanju. Račedova ga premešta u lekarsku ordinaciju, dok sačeka da doktor dođe. Trenutak kasnije, kada Mekmarfi pokušava da pobegne, Bili izvršava samoubistvo, prelazeći preko svog vrata razbijenim staklom. Mekmarfi u naletu besa hvata Račedovu za vrat i obara je na pod, gušeći je obema rukama, dok ga član obezbeđenja ne obori.

Nešto kasnije, Račedova se vraća sa okovratnikom i slabim glasom, izgubivši svoje najvažnije oružje u zastrašivanju pacijenata, a Harding sada vodi ponovo dozvoljenu igru karama. Proširile su se glasine da je Mekmarfi pobegao kako ne bi bio odveden na „gornji sprat”. Kasnije te noći, Poglavica vidi kako se Mekmarfi vraća u svoj krevet. Mekmarfi krajnje ne liči na sebe i fizički je mlitav, a Poglavica otkriva ožiljke lobotomije na njegovom čelu. U činu milosrđa, Poglavica guši Mekmarfija jastukom do smrti. Tada je konačno u stanju da podigne hidroterapijsku konzolu sa poda, baci je kroz prozor i pobegne u noć, što razveseljava Tabera.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Džek Nikolson Rendal Patrik Mekmarfi
Luiza Flečer Sestra Mildred Račed
Vilijam Redfild Dejl Harding
Din R. Bruks dr Džon Spajvi
Skatman Kraders Terkl
Deni Devito Martini
Vilijam Djuel Džim Sifelt
Bred Durif Bili Bibit
Kristofer Lojd Maks Taber
Vil Sampson Poglavica Bromden
Vinsent Skijaveli Brus Frederikson
Nejtan Džordž Stražar Vašington
Muako Kambuka Stražar Voren
Josip Elik Bančini
Lan Fendors Sestra Icu
Ken Keni Bins Garfild
Alonzo Braun Miler
Majkl Beriman Elis
Piter Broko Pukovnik Materson
Sidni Lasik Čarli Čezvik

Analiza[uredi | uredi izvor]

Roman Let iznad kukavičjeg gnezda je prvi put objavljen 1962. godine, kada je Kenu Kiziju bilo 27 godina. Ubrzo je priča o buntovnom Mekmarfiju, koji postaje štićenik mentalne bolnice i buni se protiv represivnog i bezosećajnog osoblja, adaptirana u film.

Ludnica, koja predstavlja metaforu modernog društva, i priča koja postavlja nezgodna i provokativna pitanja o normalnosti i nenormalnosti, stiče kultni status među svima onima koji su osećali otpor i bunt, žeđ za promenom i oslobađanjem od „stega lažnog morala”.[4]

U filmu se analizira da li su pacijenti mentalno poremećene osobe ili individue koje bolešću reaguju na nenormalno i bolesno društvo. Film takođe ispituje da li su pravi ludaci u ludnicama ili van njih, kao i da li je opšteprihvaćena „normalnost” u stvari najopasnija bolest. Ove teme su i danas aktuelne, možda i više nego u vreme kada je film snimljen.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Lokacija snimanja filma je Oregon, odnosno jedna od bolnica koja se nalazila u malom gradiću Sejlemu.
  • Ken Kizi, po čijem romanu je snimljen film, nikada nije pogledao isti zbog nesuglasica oko podele zarade filma. Izjavio je da mu je drago što je film snimljen ali da ga neće pogledati.
  • Luiza Flečer je deset puta došla na audiciju, tokom šest meseci, ali režiser bi joj svaki put govorio da ne pristupa ulozi pravilno, ali ju je i uporno zvao da se vraća na audiciju. Na kraju ona je ipak dobila ulogu glavne negativke.
  • Mel Lambert koji je igrao lučkog službenika, bio je u stvari lokalni biznismen a ne profesionalni glumac. Imao je jako dobre odnose s Indijancima koji su živeli u tom kraju i upravo je on bio taj koji je predložio Vila Samsona za ulogu Poglavice Bromdena.
  • Vil Samson koji je glumio Poglavicu Bromdena, bio je u stvari rendžer u obližnjem parku u čijoj se blizini film snimao. Izabran je za ulogu zato što je bio jedini Indijanac koji je bio toliko krupan.
  • Ovu priču Kin Kizi je zasnovao na svom ličnom iskustvu i na pričama koje je čuo i doživeo dok je radio u bolnici za ratne veterane u Pal Altu.
  • Scene ribarenja snimljene su u zalivu Depoe u Oregonu, najmanjoj luci na svetu.
  • Tokom snimanja član ekipe koji je prenosio kablove ostavio je prozor na drugom spratu otvorenim tako da je stvarni pacijent krenuo da izlazi kroz prozor, pao na zemlju i povredio se. Sledećeg dana lokalne novine izvestile su o nezgodi u članku s naslovom „Pad iz kukavičjeg gnezda”.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „One Flew Over the Cuckoo's Nest (1975)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 14. 7. 2019. g. Pristupljeno 1. 12. 2019. 
  2. ^ „Hi-Flying 'Cuckoo' At $163,250,000; Best Ever of UA”. Variety. 17. 11. 1976. str. 3. 
  3. ^ 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 590. 
  4. ^ „Let iznad kukavičjeg gnezda”. Moj Tv. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  5. ^ „Let iznad kukavičjeg gnezda-masterpis koji je osvojio pet Oskara”. Sinemanija. Pristupljeno 24. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]