Manjinski jezici u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ustav Republike Srpske u svom uvodnom dijelu definiše Republiku Srpsku kao jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet, zemlju konstitutivnih naroda i građana, u kojoj Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj. Položaj nacionalnih manjina u Republici Srpskoj, koji su u Ustavu kategorisani kao Ostali, uređuje i štiti Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjiina Republike Srpske Nacionalna manjina u smislu ovog zakona je dio stanovništva – državljana Republike Srpske koji ne pripadaju ni jednom od konstitutivnih naroda, a sačinjavaju je građani istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne istorijske prošlosti i drugih karakteristika.[a]

Republika Srpska štiti položaj i ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Crnogoraca, Čeha, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka i Ukrajinaca i drugih koji ispunjavaju uslove pripadnosti nacionalnim manjinama.[b]

Manjinski jezici[uredi | uredi izvor]

Republika Srpska priznaje i štiti pravo svakom pripadniku nacionalne manjine korištenje svog jezika slobodno i bez ometanja, privatno i javno, usmeno i pismeno. To podrazumjeva i pravo pripadniku nacionalne manjine da koristi svoje ime i prezime na jeziku manjine i da zahtjeva da kao takvo bude u javnoj upotrebi. U opštinama, gradovima i mjesnim zajednicama u kojima pripadnici nacionalne manjine čine apsolutnu ili relativnu većinu stanovništva, organi vlasti obezbjeđuju da se jezik manjine koristi između tih pripadnika i organa vlasti, da natpisi institucija budu ispisani na jeziku manjine, te da lokalni nazivi, imena ulica i drugih topografskih oznaka namijenjenih javnosti budu istaknuti i na jeziku manjine koja to zahtjeva. Opštine i gradovi mogu u svojim statutima utvrditi, da pripadnici nacionalne manjine i kada ne čine apsolutnu ili relativnu većinu stanovništva, već kada u gradu, opštini, mjesnoj zajednici ili naseljenom mjestu tradicionalno stanuje znatan broj lica pripadnika nacionalne manjine.[v] Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je izašlo u susret zahtjevu da se izučavanje jezika nacionalnih manjina uvede u škole i izučavanje ovih jezika uvedeno je u škole tamo gdje je bilo interesa.[1]

Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina koje je usvojio Savjet Evrope.

Albanski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je albanski jezik, maternji jezik. je iznosio 133 osoba.

Crnogorski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je crnogorski jezik, maternji jezik. je iznosio 99 osoba.

Češki jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je češki jezik, maternji jezik. je iznosio 56 osoba.

Češki jezik se u Republici Srpskoj izučava na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.[2]

Italijanski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je italijanski jezik, maternji jezik. je iznosio 153 osoba.

U osnovnoj školi „Petar Kočić” u Šibovskoj, djeca italijanske nacionalnosti uče italijanski jezik, kao maternji jezik.[1] Italijanski jezik se u Republici Srpskoj izučava na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. U Banjaluci, postoji Centar za italijanski jezik i kulturu, koji je nastao kao projekat mladih profesora italijanskog jezika i studenata koji vole italijanski jezik i kulturu. Cilj ovoga projekta je da se na jednom mjestu objedine sve potrebne informacije i resursi koji su potrebni da bi se uspješno naučio italijanski jezik, posjetila Italija, provelo određeno vrijeme tokom studija na praksi, te uspješno prešao cijeli put potreban za odlazak na usavršavanje ili školovanje u Italiji.[3]

Hebrejski jezk[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je hebrejski jezik, maternji jezik. je iznosio 0 osoba.

Mađarski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je mađarski jezik, maternji jezik. je iznosio 92 osoba.

Zahvaljujući Državnom sekretarijatu za nacionalnu politiku Vlade Mađarske i Udruženju Mađara Republike Srpske, u Banja Luci, se svake godine organizuje kurs mađarskog jezika, prvenstveno namijenjen pripadnicima mađarske nacionalne manjine u Republici Srpskoj. Udruženje Mađare Republike Srpske, izdaje dvojezičn časopis „Uj Doboš”, na mađarskom i srpskom jeziku u kome predstavljaju rad ovog udruženja Mađara u Republici Srpskoj.[4]

Makedonskii jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je makedonski jezik, maternji jezik. je iznosio 220 osoba.

Njemački jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je njemački jezik, maternji jezik. je iznosio 136 osoba.

Poljski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je poljski jezik, maternji jezik. je iznosio 51 osoba.

U Prnjavoru je u sjedištu Udruženja Poljaka „Boleslavec” pokrenuta škola poljskog jezika, koja će omogućiti potomcima Poljaka koji žive na prostoru opštine Prnjavor učenje poljskog jezika. Škola je sa radom počela 11. novembra 2017. godine na Dan nezavisnoti Republike Poljske. Knjige i materijal za školu poljskog jezika doniralo je Udruženje „Reemigranti iz Bosne” iz Boleslaveca.[5]

Romski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je romski jezik, maternji jezik. je iznosio 1.360 osoba.

Rumunski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je rumunski jezik, maternji jezik. je iznosio 224 osoba.

Ruski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je ruski jezik, maternji jezik. je iznosio 197 osoba.

Rusinski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je rusinski jezik, maternji jezik. je iznosio 12 osoba.

Slovački jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je slovački jezik, maternji jezik. je iznosio 52 osoba.

Slovenački jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je slovenački jezik, maternji jezik. je iznosio 238 osoba.

Turski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je turski jezik, maternji jezik. je iznosio 7 osoba.

Ukrajinski jezik[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je ukrajinski jezik, maternji jezik. je iznosio 987 osoba.

U Osnovnoj školi „Branko Ćopić” u Prnjavoru učenici ukrajinske nacionalnosti mogu učiti ukrajinski jezik.[1] U selu Devetina kod Laktaša, gdje živi veći broj Ukrajinaca, ukrajinski jezik je i danas sačuvan. Ukrajinci u Devetini, kada su samo Ukrajinci u društvu, govore svojim maternjim ukrajinskim jezikom.[6] Ukrajinsko udruženje "Zlatni klas" iz Prnjavora je tokom 2018. godine izdalo knjigu „Pjesmom sačuvati od zaborava”, pisanu na ukrajinskom i srpskom jeziku. U knjizi su navedene pjesme koje su preci prnjavorskih Ukrajinaca donijeli na ove prostore.[7]

Ostali jezici[uredi | uredi izvor]

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva u Republici Srpskoj 2013. godine broj stanovnika Republike Srpske kojima je neki drugi jezik, maternji jezik. je iznosio 13. 807 osoba.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ustav Republike Srpske
  2. ^ Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjiina Republike Srpske
  3. ^ Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjiina Republike Srpske

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Malešević: Izučavanje nacionalnih jezika od interesa za sve”. RTRS. Pristupljeno 28. 7. 2018. 
  2. ^ „Pavel Cihlar Lektor češkog jezika”. Filološki fakultet Banjaluka. Pristupljeno 28. 7. 2018. [mrtva veza]
  3. ^ „Centar za italijanski jezik”. Centar za italijanski jezik. Pristupljeno 28. 7. 2018. 
  4. ^ „Udruženje Mađara Republike Srpske ove godine obilježava 14 godina postojanja”. RTRS. Pristupljeno 28. 7. 2018. 
  5. ^ „Nakon 70 godina djeca poljskih potomaka u Prnjavoru mogu učiti poljski jezik”. Ambasada Republike Poljske u BiH. Pristupljeno 28. 7. 2018. 
  6. ^ „Selo Devetina, Ukrajina u malom”. Nezavisne novine. Pristupljeno 28. 7. 2018. 
  7. ^ „Predstavljena knjiga ukrajinskih pjesama”. RTRS. Pristupljeno 28. 7. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]