Oskar Poćorek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oskar Poćorek
General Oskar Poćorek
Lični podaci
Puno imeOskar Poćorek
Datum rođenja(1853-11-20)20. novembar 1853.
Mesto rođenjaBad Blajberg, Austrijsko carstvo
Datum smrti17. decembar 1933.(1933-12-17) (80 god.)
Mesto smrtiKlagenfurt, Austrija
ObrazovanjeKriegsschule
Vojna karijera
Služba1867–1915
Čingeneral artiljerije (Feldzeugmeister)
Politička karijera
10. maj 1911 — 22. decembar 1914.
MonarhFranc Jozef
PrethodnikMarijan Varešanin
NaslednikStjepan Sarkotić
Austrougarski vojnici vešaju srpske civile za vreme okupacije Srbije u Prvom svetskom ratu[1]

Oskar Poćorek (nem. Oskar Potiorek; Bad Blajberg, 20. novembar 1853Klagenfurt, 17. decembar 1933) je bio austrougarski general.

Oskar Poćorek je bio germanizovani Slovenac koji je iskazivao veliku netrpeljivost prema Srbima i govorio je da Austrougarska sve dotle neće imati mira dok Srbiju ne baci na kolena. U to vreme je važio za najboljeg vojnog stručnjaka.[2]

Od 1910. bio je armijski inspektor austrougarskih trupa u provinciji Bosni i Hercegovini, a od 1911. godine zemaljski namesnik i poglavar Zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini.

Poćorek je bio prisutan u automobilu u kojem je ubijen nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga vojvotkinja Sofija Hotek 28. juna 1914. godine u Sarajevu. Metak koji je bio namenjen njemu, prema iskazima Gavrila Principa, je usmrtio vojvotkinju.

Bio je jedan od zagovornika Velikog rata još 1913. godine.

U početku Prvog svetskog rata komandovao je austrougarskom balkanskom vojskom (petom, šestom i delovima druge armije) koja je preko Drine ušla u Srbiju, a u cerskoj bici 1224. avgusta 1914. poražena od srpske vojske i izbačena iz Srbije. U ponovljenoj ofanzivi komandovao je od 815. septembra sa 5. i 6. armijom koja je upala u severozapadnu Srbiju, gde su protivofanzivom srpske vojske zaustavljene, a potom su posle teške borbe na Mačkovom kamenu, obe strane prešle u odbranu.

Tokom bitke na Kolubari od 15. novembra do 16. decembra njegove snage su prodrle u unutrašnjost Srbije, ali su protivofanzivom srpske vojske od 3. do 15. decembra potučene i ponovo izbačene iz Srbije.

Zbog neuspeha u operacijama tokom 1914. penzionisan je 23. decembra 1914. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Honzík, Miroslav; Honzíková, Hana (1984). 1914/1918, Léta zkázy a naděje. Czech Republic: Panorama. 
  2. ^ Ćorović, Vladimir. Istorija srpskog naroda. Beograd. Pristupljeno 19. 3. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]