Pojava belih krvnih zrnaca u mokraći
Pojava belih krvnih zrnaca u mokraći, leukociturija (lat. leukocyturia) ili piurija (lat. pyuria) patološka je pojava belih krvnih zrnaca ili leukocita u mokraći (urinu), odnosno u sedimentu mokraće.
Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]
Smatra se kao normalno stanje, da u sedimentu mokraće zdrave osobe može biti od 1 do 4 leukocita u vidnom polju mikroskopa (ako se posmatranje vrši na povećanju od 100 puta), što približno odgovara brojčanoj vrednosti koncentracije do 4 leukocita po mikrolitru mokraće.
Ako se u mokraći pojavi više od 4 leukocita u vidnom polju sedimenta mokraće smatra se da je nastupila patološka pojava belih krvnih zrnaca u mokraći, odnosno da se radi o patološkom nalazu, u kome se u jednoj minuti izluči mokraćom više od 1.000 leukocita.[1]
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Leukociti u mokraću mogu dospeti iz bilo kojeg dela urogenitalnog trakta nakon:
- Kamena u bubregu
- Tumorskih procesa
- Febrilnih stanja.
- Akutne i hronične upale mokraćnog sistema.[2]
- Težeg fizičkog napora
- Povreda mokraćnog sistema
- Asimptomatska leukociturija u trećine pacijenata kod kojih se sprovodi hemodijaliza.
- Jatrogeno izazvana leukociturija nakon uroloških pregleda ili plsiranja katetera.[3]
Obilna leukociturija se zove piurija i javlja se kod upale bubrežnih čašica, hidronefroze, tuberkuloze bubrega, urosepse i inficirane kalkuloze.[4]
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Najbrojniji leukociti u mokraći su neutrofili, a mogu se i naći i eozinofilni granulociti. Kada se sediment mokraće posmatra na mikroskopu, leukocite vidimo kao okrugle ćelije sa velikim centralno položenom jedrom i sjajnim zrncima u citoplazmi.[5]
Leukociturija se može dokazati na dva načina:
- Mikroskopski pregled mokraće
Ovo je prvi način dokazivanja leukociturije koji se zasniva na mikroskopskom pregledu sedimenta mokraće.
- Hemijska analiza mokraće
Drugi način je hemijska analiza. Hemijskom analizom sedimenta mokraće ne možemo tačno utvrditi vrstu leukocita, zato se koristi mikroskopske metode pregleda sedimenta.[6]
Kada se hemijski analizira sediment mokraće, koristi se semikvantitativno dokazivanje pomoću test trake. Test traka je impregnirana indolesterom i dijazonijevom soli koje reaguju sa leukocitima i daju obojenje trake.
Najtačnije reultate kod leukociturije dobijemo ako kombinujemo ove dve metode analziranja.[6]
Terapija[uredi | uredi izvor]
Lečenje pojava belih krvnih zrnaca u mokraći kao i proteinurije i hematurije zasniva se na lečenju njihovog primarnih uzroka.[3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Barišić Z, Babić-Erceg A, Borzić E, Zoranić V, Kaliterna V, Carev M. Urinary tract infections in South Croatia: Aetiology and antimicrobial resistance. Int J Antimicrob Agents. 2003;22 Suppl. 2:61-4.
- ^ Nicolle LE. (2003). „Urinary tract infection: traditional pharmacologic therapies.”. Dis Mon. 49: 111—28..
- ^ a b Trautner BW, Hull RA, Darouiche RO. (2005). „Prevention of catheter-associated urinary tract infection.”. Curr Opin Infect Dis. 18: 37—41. .
- ^ Hooton TM. Pathogenesis of urinary tract infections: an update. J Antimicrob Chemother. 2000 Sep;46 Suppl 1:1-7
- ^ Schulze BD, Urine diagnosis and leukocyturia, MMW Fortschr Med. . 146 (43). 2004-10-21: 39—41. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). - ^ a b Ljerka Išgum Vorgić, Medicinska biokemija, Medicinska naklada, treće izdanje, Zagreb, 2006. godina.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija |
---|
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |