Savo Stanojević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
savo stanojević
Lični podaci
Datum rođenja(1916-01-11)11. januar 1916.
Mesto rođenjaMokra Njiva, kod Nikšića, Kraljevina Crna Gora
Datum smrtinovembar 1994.(1994-11-00) (78 god.)
Mesto smrtiSR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od6. decembra 1944.
lišen zvanja 1952.

Savo Stanojević (Mokra Njiva, kod Nikšića, 11. januar 1916novembar 1994), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Jedan je od ukupno dvojice lica koja su lišena zvanja narodnog heroja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. januara 1916. godine u selu Mokra Njiva, kod Nikšića.[1]

Bio je podoficir Jugoslovenske vojske.[1]

Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1941. godine.[1]

Od juna 1942. godine nalazio se u Petoj proleterskoj crnogorskoj udarnoj brigadi, gde se najpre nalazio na dužnosti komandanta Trećeg bataljona, a krajem rata i zamenika komandanta brigade.[1] Septembra 1944. godine unapređen je u čin majora NOVJ.[2]

Nakon rata je nastavio vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Početkom 1950-ih godina bio uhapšen jer se izjasnio za Rezoluciju Informbiroa i u zatvoru Goli otok je proveo sedam i po godina.

Umro je novembra 1994. godine.[1]

Ordenom narodnog heroja bio je odlikovan, među prvim borcima i rukovodiocima NOV i POJ, još u toku Narodnooslobodilačkog rata, 6. decembra 1944. godine.[3] Takođe, bio je i nosilac Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, ali je njih lišen odlukom Suda 1952. godine.

Maja 1945. godine, nakon završetka rata, Stanojević je bio jedan od ukupno 15 živih pripadnika NOV i POJ, koji su odlikovani Ordenom narodnog heroja. Takođe, jedan je od dvojice, uz Milovana Đilasa, kojima je ovo visoko odlikovanje za hrabrost oduzeto.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Kučan 1996, str. 527.
  2. ^ Zbornik NOR 1949, str. 468.
  3. ^ Zbornik NOR 1949, str. 534.

Literatura[uredi | uredi izvor]