Pređi na sadržaj

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1970.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu 1970.
Logo prvenstva
Detalji takmičenja
Država domaćin Meksiko
Datum31. maj21. jun 1970.
Timovi16
Konačan plasman
Šampion Brazil (3. titula)
Drugo mesto Italija
Treće mesto Zapadna Nemačka
Četvrto mesto Urugvaj
Statistike turnira
Odigrano utakmica32
Postignuto golova95 (2,97 po meču)
Ukupno gledalaca1.603.975 (50.124 po meču)
Najbolji strelacNjemačka Gerd Miler (10 golova)

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1970. je deveto po redu svetsko prvenstvo. Održano je u Meksiku od 31. maja do 21. juna. Odluka o domaćinstvu prvenstva je doneta u oktobru 1964. na sednici FIFE. Titulu šampiona je osvojila reprezentacija Brazila, koja je u finalu pobedila Italiju sa rezultatom 4:1. Ovo je Brazilu bila treća titula svetskog prvaka.

Brazil predvođen Peleom, kome je ovo bilo četvrto svetsko prvenstvo, Karlos Albertom, Klodoaldom, Žersonom, Žairzinjom, Rivelinjom i Tostaom, se smatrao najboljim napadačkim timom svih vremena. Posle teških i grubih utakmica na prethodna dva prvenstva ovo prvenstvo je najavilo povratak lepršavog i napadačkog fudbala i smatra se jednim od najlepših u istoriji svetskih prvenstava.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Na kvalifikacioni turnir se prijavilo 75 zemalja. Od zemalja koje nisu uspele da prođu kvalifikacije, a očekivalo se, izdvajaju se Francuska, Portugal, Argentina, Mađarska i Španija. Maroko je postao prva afrička nacija koja je stigla na finalni turnir od posle Drugog svetskog rata. Jedina Afrička reprezentacija koja je bila pre Maroka na završnici svetskog prvenstva je bila reprezentacija Egipta 1934. godine.

Finalisti Svetskog prvenstva 1970. godine

Završnica[uredi | uredi izvor]

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

Svetsko fudbalsko prvenstvo održanom u Meksiku je bilo prvo koje se prenosilo preko televizije u koloru. Da bi odgovarale evropskom delu gledališta neke utakmice su počinjale u podne, što je bilo dosta nepovoljno za igrače zbog visokih temperatura koje vladaju u Meksiku.

Telstar, zvanična lopta Svetskog kupa1970.

Format takmičenja je ostao isti kao i na prethodnom prvenstvu održanom 1966. godine u Engleskoj.

Šesnaest timova se kvalifikovalo za završnicu, koji su bili podeljeni u četiri grupe od po četiri tima. Nije bilo nosilaca grupe već su organizatori napravili podelu po geografskoj osnovi, čije se izvlačenje obavilo 10. januara 1970. u Meksiko Sitiju.[1]. Prva dva tima iz svake grupe su se kvalifikovala za dalje takmičenje, u četvrtfinale. Prvi put su se timovi koji su imali isti broj bodova automatski rangirali po gol razlici, a u slučaju istog skora, prelazilo sa na izvlačenje žrebom koji bi tim išao dalje.

U četvrtfinalu i polufinalu ako bi se utakmice završavale nerešenim rezultatom i posle produžetaka, sudija utakmice bi iz šešira izvlačio ime tima koje bi išlo u sledeći krug.

Prva i druga grupa[uredi | uredi izvor]

U prvoj grupi domaćin Meksiko i favorit grupe SSSR su međusobno odigrali nerešeno 0:0, i pobedili svoje protivnike Salvador i Belgiju i tako zauzeli prve dve pozicije koje su omogućavale prolaz u četvrtfinale .

U drugoj grupi je postignuto ukupno 6 golova u 6 utakmica. Vladajući šampion južne Amerike, reprezentacija Urugvaja i vladajući šampion Evrope, reprezentacija Italije su zauzeli prva dva mesta u grupi. Reprezentacije Švedske i iznenađenja kvalifikacija Izraela su morale da se vrate kućama.

Treća i četvrta grupa[uredi | uredi izvor]

U trećoj grupi je bila prva naznaka klasika ovog turnira je bila ponovljena utakmica iz finala svetskog prvenstva iz 1962. godine održanog u Čileu. Sastali su se Brazil i Čehoslovačka. Čehoslovaci su prvi poveli ali su se brazilci, predvođeni Peleom, uspešno oporavili i priveli kraju utakmicu sa sigurnih 4:1.

Sudar Šampiona je bio između vladajućeg svetskog prvaka Engleske iz 1966. i prethodnog svetskog prvaka iz 1962. godine. Brazila. Utakmica je bila prepuna uzbudljivih momenata. Jedan od takvih je bio promašaj Pelea, kada je iz blizine šutirao na gol golmana engleske reprezentacije Benksa. Benks je fantastično reagovao na Peleov šut i uspeo nekako da izbije loptu izvan vratnica svoga gola. Na kraju ipak je utakmicu odlučio jedan jedini gol, i to gol Žairzinja. Sledeća utakmica Brazila je bila dosta tesna. Protiv Rumunije su pobedili sa bliskih 3:2. Engleska se pridružila Brazilu u četvrtfinale pobedivši Rumuniju i Čehoslovačku identičnim rezultatom sa po 1:0.

U četvrtoj grupi zapadna Nemačka je sigurno sa tri pobede stala na čelo kvalifikacione grupe, dok je Peru sa svojim napadačkim stilom igre iznenadio fudbalski svet. Peru je pobedio favorite reprezentaciju Bugarske sa 3:2, iako je na poluvremenu gubio sa 2:0 i sigurnom igrom pobedio reprezentaciju Maroka sa 3:0, tako da se pridružio reprezentaciji zapadne Nemačke u četvrtfinalnu fazu takmičenja.

Drugi krug[uredi | uredi izvor]

Četvrtfinalne utakmice[uredi | uredi izvor]

U četvrtfinalu je Italija protiv Meksika gubila sa 1:0 ali je uspela da se povrati i pobedi sa 4:1, sa autogolom Gustave Penje, dva gola Luiđi Rive i golom Đani Rivere. Peru nije imao sreće i pored izvanrednog napadačkog fudbala koji su prikazali u četvrtfinalu je naišao na moćni i raspoloženi Brazil i izgubili su sa 4:2.

Utakmica između Urugvaja i Sovjetskog Saveza je bila bez golova sve do pet minuta pre kraja produžetaka, kada je Urugvajac Viktor Esparago postigao gol i uveo Urugvaj u polufinale.

Poslednja četvrtfinalna utakmica je bila rimeč finala prethodnog svetsk0g prvenstva. Sastale su se reprezentacije Engleske i Zapadne Nemačke. Engleska je bila oslabljena za golmana Gordona Benksa koji se razboleo i na gol je stao rezervni golman Piter Boneti. U početku je izgledalo da to i neće toliko uticati na konačan rezultat. Englezi su do ranog početka drugog poluvremena vodili sa 2:0, sve dok Bekenbauer u 68 minutu nije smanjio na 2:1. Stisnuti, Englezi su napravili taktičku izmenu i izveli jednog od svojih najboljih fudbalera Bobi Čarltona. Tada je nivo igre Engleza još više opao i posle nove greške engleskog golmana osam minuta pre kraja utakmice, Nemci su golom Uve Zelera izjednačili na 2:2. U produžecima Nemci su preko Gerd Milera obezbedili pobedu od 3:2 i plasman u polufinale.

Polufinalne utakmice[uredi | uredi izvor]

U polufinalnim utakmicama su se sastali četiri reprezentacije koje su sve prethodno osvajale titule svetskog šampiona: Brazil protiv Urugvaj i Italija protiv Zapadne Nemačke.

U južnoameričkom polufinalu Brazil je eliminisao Urugvaj, iako je u devetnaestom minutu Urugvaj poveo sa 1:0. Ipak ovaj napadački tim Brazila je bio suviše jak za Urugvaj i Brazil je golovima Klodoalda, Žairzinja i Rivelinja obezbedio sebi mesto u finalu svetskog prvenstva.

Druga utakmica, Evropsko polufinale se smatra jednim od najboljih utakmica svetskih prvenstava, Utakmica stoleća, Game of the Century u svetu, Partita del Secolo u Italiji i Jahrhundertspiel u Nemačkoj. Italija je u osmom minutu povela golom Boninsega sa 1:0. Ostatak utakmice je bio presing Nemaca na gol Albertozija. Pred sam sudijski zvižduk koji bi obeležio kraj utakmice i pobedu Italije, nemački centarhalf Karl Hajnc Šnelinger je postigao izjednačujući pogodak i odveo utakmicu u produžetke. U produžecima, u 94 minutu golom Gerd Milera Nemci su poveli sa 2:1. Burgnič u 98 minutu izjednačuje na 2:2. U 104 minutu Riva dovodi italijane ponovo u vođstvo sa 3:2. Radost nije dugo trajala, u 110 minutu Nemci golom Gerda Milera poravnavaju rezultat na 3:3. Minut kasnije Rivera postavlja konačan rezultat utakmice od 4:3 za Italiju i obezbeđuje mesto u finalu sa Brazilom.

Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]

U utakmici za treće mesto Nemci su golom Overata u 26 minuti pobedili Urugvaj 1:0 i osvojili treće mesto.

Finale[uredi | uredi izvor]

U finalnoj utakmici gde su se sastale reprezentacije Brazila i Italije, Brazil je već u osamnaestoj minuti došao u vođstvo golom Pelea na dodavanje Rivelinja. Boninsenja je izjednačio u 37 minutu posle greške brazilske odbrane. To je otprilike bilo sve što je Italija pokazala, posle ovog gola na terenu je postojao samo jedan tim, Brazil.

U 66 minutu Žerson je svojim golom otvorio katanaćo i Brazil je poveo sa 2:1. Pet minuta kasnije Žerson je otpočeo akciju, dodavanjem lopte Peleu koji je glavom spustio loptu na noge Žairzinju, koji nezadrživim udarcem povećava vođstvo Brazilaca na 3:1. Svoju izvanrednu igru Pele je krunisao akcijom iz koje je postignut četvrti gol za Brazil. Pele je primio loptu i odvukao skoro čitavu italijansku odbranu za sobom prema centru, u međuvremenu je primetio slobodnog Karlosa Alberta, dodao mu je loptu i ovome nije bilo teško da postavi konačan rezultat utakmice 4:1 za Brazil.

Ovaj gol Krlosa Alberta se smatra jednim od najlepših golova u istoriji svetskih prvenstava.

Pre postizavanja gola čak osam igrača Brazila je dotaklo i dodalo dalje loptu. Igrači koji su izgradili akciju da bi Karlos Alberto postigao gol su bili redom: Tostao, Brito, Klodoaldo, Pele, Žerson, pa opet Klodoaldo koji je predriblao četiri italijanska igrača na svojoj polovini pre nego što je dodao Rivelinju, koji je dugim pasom na krilo, dodao loptu Žairzinju. Žairzinjo je loptu produžio do šesnaesterca, gde je bio Pele koji je milimetarskom pasom pronašao Karlosa Alberta koji je uspešno završio ovu dugu akciju prelepim golom. jedini igrači koji nisu u ovoj akciji dodirnuli loptu su bili Everaldo i Piaza.

Prva jedanaestorka brazilskog tima na ovoj utakmici su bili:

  1. Feliks (golman)
  2. Brito
  3. Pjaca
  4. Karlos Alberto
  5. Klodoaldo
  6. Žairzinjo
  7. Žerson
  8. Tostao
  9. Pele
  10. Rivelinjo

16. Everaldo

Brazil je ovo svetsko prvenstvo osvojio postigavši 19 golova, sedam igrača je učestvovalo u postizavanju ovih jedanaest golova a takođe i u postizavanju četvrtog gola Karlosa Alberta na finalnoj utakmici.

U kvalifikacijama Brazil je igrao kvalifikacione utakmice protiv Kolumbije, Venecuele i Paragvaja. U šest kvalifikacionih utakmica Brazil je ostvario šest pobeda, postigao 23 gola a primio samo 2. Na poslednjoj kvalifikacionoj utakmici protiv Paragvaja, na Marakani se okupilo 183.341 gledalaca. U celokupnoj kampanji svetskog prvenstva, kvalifikacije i završnica u Meksiku, Brazil je odigrao 12 utakmica, ostvario 12 pobeda, postigao 42 gola i primio samo 8. Ovo je bila prva tripl kruna (tri-campeão) u istoriji svetskih šampionata.

Sa ovom trećom titulom svetskog šampiona Brazil je dobio u trajno vlasništvo trofej Žila Rimea. Trener Brazila Mario Zagalo je prvi fudbaler koji je osvojio titulu svetskog šampiona kao igrač 1958, 1962. i kao trener 1970. a Pele je postao jedini igrač sa tripl krunom 1958, 1962, 1970. A Žairzinjo je jedini igrač koji je postigao golove na svakoj od utakmica (6), koju je igrao na ovom svetskom prvenstvu.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

Grupa 1[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP GR Poena
 SSSR 3 2 1 0 6 1 +5 5
 Meksiko 3 2 1 0 5 0 +5 5
 Belgija 3 1 0 2 4 5 -1 2
 Salvador 3 0 0 3 0 9 -9 0

31. maj 1970.
12:00
 Meksiko 0 : 0  SSSR Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Čenčer (Zapadna Nemačka)
Gledalaca: 107.000
(Izveštaj)

3. jun 1970.
16:00
 Belgija 3 : 0  Salvador Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Radulesku (Rumunija)
Gledalaca: 92.000
Vilfred Van Mer Gol 12 Gol 54
Raol Lambert Gol 76 (pen)
(Izveštaj)

6. jun 1970.
16:00
 SSSR 4 : 1  Belgija Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Šerer (Švajcarska)
Gledalaca: 59.000
Anatolij Bišovec Gol 14 Gol 63
Kaki Asatijani Gol 57
Vitali Kmelnicki Gol 76
(Izveštaj) Raol Lambert Gol 86

7. jun 1970.
12:00
 Meksiko 4 : 0  Salvador Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Ali Kandil (Egipat)
Gledalaca: 103.000
Havijer Valdivija Gol 45 Gol 46
Havijer Fragoso Gol 58
Huan Ignacio Basaguren Gol 83
(Izveštaj)

10. jun 1970.
16:00
 SSSR 2 : 0  Salvador Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Hormazabal (Čile)
Gledalaca: 89.000
Anatolij Bišovec Gol 51 Gol 74 (Izveštaj)

11. jun 1970.
16:00
 Meksiko 1 : 0  Belgija Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Koreza (Argentina)
Gledalaca: 105.000
Gustavo Penja Gol 14 (pen) (Izveštaj)

Grupa 2[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP GR Poena
 Italija 3 1 2 0 1 0 +1 4
 Urugvaj 3 1 1 1 2 1 +1 3
 Švedska 3 1 1 1 2 2 0 3
 Izrael 3 0 2 1 1 3 -2 2

2. jun 1970.
16:00
 Urugvaj 2 : 0  Izrael Puebla Stadion Kuahtemok
Sudija: Davidson (Škotska)
Gledalaca: 20.000
Ildo Manero Gol 23
Huan Muhika Gol 50
(Izveštaj)

3. jun 1970.
16:00
 Italija 1 : 0  Švedska Toluka Stadion Nemesio Dijez
Sudija: Tejlor (Engleska)
Gledalaca: 14.000
Anđelo Domengini Gol 10 (Izveštaj)

6. jun 1970.
16:00
 Urugvaj 0 : 0  Italija Puebla Stadion Kuahtemok
Sudija: Glekner (Istočna Nemačka)
Gledalaca: 30.000
Ildo Manero Gol 23
Huan Muhika Gol 50
(Izveštaj)

7. jun 1970.
12:00
 Izrael 1 : 1  Švedska Toluka Stadion Nemesio Dijez
Sudija: Tarekegn (Etiopija)
Gledalaca: 10.000
Mordehaj Špigler Gol 56 (Izveštaj) Tom Tureson Gol 53

10. jun 1970.
16:00
 Švedska 1 : 0  Urugvaj Puebla Stadion Kuahtemok
Sudija: Landauer (SAD)
Gledalaca: 18.000
Ove Gran Gol 90 (Izveštaj)

11. jun 1970.
16:00
 Italija 0 : 0  Izrael Toluka Stadion Nemesio Dijez
Sudija: Moraes (Brazil)
Gledalaca: 10.000
(Izveštaj)

Grupa 3[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP GR Poena
 Brazil 3 3 0 0 8 3 +5 6
 Engleska 3 2 0 1 2 1 +1 4
Rumunija 3 1 0 2 4 5 -1 2
 Čehoslovačka 3 0 0 3 2 7 -5 0

2. jun 1970.
16:00
 Engleska 1 : 0 Rumunija Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Loraks (Belgija)
Gledalaca: 50.560
Džef Harst Gol 65 (Izveštaj)

3. jun 1970.
16:00
 Brazil 4 : 1  Čehoslovačka Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Bareto (Urugvaj)
Gledalaca: 52.897
Roberto Rivelinjo Gol 24
Pele Gol 59
Žairzinjo Gol 61 Gol 81
(Izveštaj) Ladislav Petraš Gol 11

6. jun 1970.
16:00
Rumunija 2 : 1  Čehoslovačka Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: De Leo (Meksiko)
Gledalaca: 56.818
Aleksandru Nagu Gol 52
Florea Dumitrake Gol 75 (pen)
(Izveštaj) Ladislav Petraš Gol 5

7. jun 1970.
12:00
 Brazil 1 : 0  Engleska Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Klajn (Izrael)
Gledalaca: 66.834
Žairzinjo Gol 59 (Izveštaj)

10. jun 1970.
16:00
 Brazil 3 : 2 Rumunija Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Maršal (Austrija)
Gledalaca: 50.804
Pele Gol 19 Gol 67
Žairzinjo Gol 22
(Izveštaj) Florea Dumitrake Gol 34
Emerih Dembrovši' Gol 84

11. jun 1970.
16:00
 Engleska 1 : 0  Čehoslovačka Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Mašin (Francuska)
Gledalaca: 49.262
Alan Klark Gol 50 (pen) (Izveštaj)

Grupa 4[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP GR Poena
 Zapadna Nemačka 3 3 0 0 10 4 +6 6
 Peru 3 2 0 1 7 5 +2 4
 Bugarska 3 0 1 2 5 9 -4 1
 Maroko 3 0 1 2 2 6 -4 1

2. jun 1970.
16:00
 Peru 3 : 2  Bugarska Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Sbardela (Italija)
Gledalaca: 13.765
Alberto Haljardo Gol 50
Hektor Čumpitaz Gol 55
Teofilo Kubiljas Gol 73
(Izveštaj) Dinko Dermedžijev Gol 13
Hristo Bonev Gol 49

3. jun 1970.
16:00
 Zapadna Nemačka 2 : 1  Maroko Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Ravens (Holandija)
Gledalaca: 12.942
Uve Zeler Gol 56
Gerd Miler Gol 78
(Izveštaj) Mohamed Human Gol 21

6. jun 1970.
16:00
 Peru 3 : 0  Maroko Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Bakramov (SSSR)
Gledalaca: 13.537
Teofilo Kubiljas Gol 65 Gol 75
Roberto Čale Gol 67
(Izveštaj) Dinko Dermedžijev Gol 13
Hristo Bonev Gol 49

7. jun 1970.
12:00
 Zapadna Nemačka 5 : 2  Bugarska Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Mendibil (Španija)
Gledalaca: 12.710
Rajnhard Libuda Gol 20
Gerd Miler Gol 27 Gol 52 (pen) Gol 88
Uve Zeler Gol 67
(Izveštaj) Asparuh Nikodinov Gol 12
Todor Kolev Gol 89

10. jun 1970.
16:00
 Zapadna Nemačka 3 : 1  Peru Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Elizalde (Meksiko)
Gledalaca: 17.875
Gerd Miler Gol 19 Gol 26 Gol 39 (Izveštaj) Teofilo Kubiljas Gol 44

11. jun 1970.
17:00
 Maroko 1 : 1  Bugarska Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Saldanja (Portugalija)
Gledalaca: 12.299
Maohub Gazoani Gol 61 (Izveštaj) Dobromir Žečev Gol 40

Nokaut faza[uredi | uredi izvor]

 
ČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
          
 
14. jun - Meksiko siti
 
 
 SSSR0
 
17. jun - Gvadalahara
 
 Urugvaj (pro)1
 
 Urugvaj1
 
14. jun - Gvadalahara
 
 Brazil3
 
 Brazil4
 
21. jun - Meksiko siti
 
 Peru2
 
 Brazil4
 
14. jun - Toluka
 
 Italija1
 
 Italija4
 
17. jun - Meksiko siti
 
 Meksiko1
 
 Italija (pro)4
 
14. jun - Leon
 
 Zapadna Nemačka3 Treće mesto
 
 Zapadna Nemačka (pro)3
 
20. jun - Meksiko siti
 
 Engleska2
 
 Urugvaj0
 
 
 Zapadna Nemačka1
 

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]


14. jun 1970.
12:00
 Zapadna Nemačka 3 : 2 (prod.)  Engleska Leon Stadion Nou Kamp
Sudija: Koreza (Argentina)
Gledalaca: 23.357
Franc Bekenbauer Gol 68
Uve Zeler Gol 76
Gerd Miler Gol 108
(Izveštaj) Alan Muleri Gol 31
Martin Piters Gol 49

14. jun 1970.
12:00
 Brazil 4 : 2  Peru Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Loro (Belgija)
Gledalaca: 54.270
Roberto Rivelinjo Gol 11
Tostao Gol 15 Gol 52
Žairzinjo Gol 75
(Izveštaj) Alberto Haljardo Gol 28
Teofilo Kubiljas Gol 70

14. jun 1970.
12:00
 Italija 4 : 1  Meksiko Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Šerer (Švajcarska)
Gledalaca: 26.851
Gustavi Penja Gol 25 (ag)
Luiđi Riva Gol 63 Gol 76
Đani Rivera Gol 70
(Izveštaj) Hose Luis Gonzalez Gol 13

14. jun 1970.
12:00
 Urugvaj 1 : 0 (prod.)  SSSR Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Ravens (Holandija)
Gledalaca: 24.550
Viktor Esparago Gol 116 (Izveštaj)

Polufinale[uredi | uredi izvor]


17. jun 1970.
16:00
 Brazil 3 : 1  Urugvaj Gvadalahara Stadion Halisko
Sudija: Mendibil (Španija)
Gledalaca: 51.261
Klodoaldo Gol 44
Žairzinjo Gol 76
Roberto Rivelinjo Gol 89
(Izveštaj) Luis Kubiljas Gol 19

17. jun 1970.
16:00
 Italija 4 : 3 (prod.)  Zapadna Nemačka Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Jamasaki (Peru)
Gledalaca: 102.444
Roberto Boninsenja Gol 8
Tarcisio Burgnič Gol 98
Luiđi Riva Gol 104
Đani Rivera Gol 111
(Izveštaj) Karl Hajnc Šnelinger Gol 90
Gerd Miler Gol 94 Gol 110

Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]


20. jun 1970.
16:00
 Zapadna Nemačka 1 : 0  Urugvaj Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Sbardela (Italija)
Gledalaca: 104.403
Volfgang Overat Gol 26 (Izveštaj)

Finale[uredi | uredi izvor]


21. jun 1970.
12:00
 Brazil 4 : 1  Italija Meksiko siti Stadion Asteka
Sudija: Glekner (Istočna Nemačka)
Gledalaca: 107.412
Pele Gol 18
Žerson Gol 66
Žairzinjo Gol 71
Karlos Alberto Tores Gol 86
(Izveštaj) Roberto Boninsenja Gol 37

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Pobednik Svetskog prvenstva 1970.
Brazil
Reprezentacija Brazila
Treća titula
Zlatna kopačka:
Njemačka Gerd Miler
(10 golova)

Strelci[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija žrebanja na svetskim prvenstvima Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jun 2010), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]