Siniša Nikolajević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
siniša nikolajević
Siniša Nikolajević
Lični podaci
Datum rođenja(1914-12-11)11. decembar 1914.
Mesto rođenjaPirot, Kraljevina Srbija
Datum smrti12. jul 1943.(1943-07-12) (28 god.)
Mesto smrtiokolina Šekovića, ND Hrvatska
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Činpotpukovnik NOVJ
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Siniša Nikolajević (Pirot, 11. decembar 1914 — okolina Šekovića, 12. jul 1943) bio je intendantski poručnik Jugoslovenske vojske, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. decembra 1914. godine u Pirotu. Njegov otac, Stevan, bio je profesor nemačkog i latinskog jezika. Osnovnu školu i gimnaziju učio je raznim mestima u Srbiji. Maturirao je 1933. godine u Beogradu, u Trećoj muškoj gimnaziji. Posle mature primljen je u Vojnu akademiju, koju je završio 1. oktobra 1936. godine i unapređen je u čin intendantskog potporučnika. Polovinom 1939. godine, priključio se zavrešeničkoj grupi koju su obrazovana u 1. protivavinoskom puku Jugoslovenske vojske a vođe grupe činili su major Živan Knežević, poručnik Nikola Kosić i drugi.[1] Dana 8. oktobra iste godine, raspoređen je za intendanta 2. samostalnog artiljerijskog diviziona. 1. oktobra 1940. godine, unapređen je u čin intendantskog poručnika. Aprilski rat 1941. godine zatekao ga je na mestu intendentskog poručnika Trećeg artiljerijskog diviziona u Beogradu.

Pošto je izbegao zarobljavanje, posle kapitulacije, uključen je u vojne formacije, koje je formirala Vlada generala Milana Nedića. Kada je u leto 1941. godine, s grupom oficira upućen u Šabac, da potpomogne borbu protiv partizana, pobegao je prilikom puta i došao u Žarkovo, kod sestre. Preko zeta, inženjera Vasilija Ivanovića Cileta, sekretara Prvog rejonskog komiteta KPJ, stupio je u vezu sa partizanima i otišao u Posavski partizanski odred.

U Posavskom partizanskom odredu ubrzo mu je poverena dužnost komandira čete u Drugom bataljonu, a početkom novembra 1941. godine je primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Posle Prve neprijateljske ofanzive i povlačenja glavnine partizanskih snaga u Sandžak, stupio je, u Prvu proletersku udarnu brigadu, gde je postavljen za komandanta Treće čete u Šestom beogradskom bataljonu.

Istakao se u mnogim borbama, koje je vodila brigada, a prilikom zauzimanja Duvna, avgusta 1942. godine, Beogradski bataljon je pohvaljen od strane Vrhovnog štaba NOP i DVJ, a Siniša je postavljen za komandanta bataljona. Kasnije se istekao i u napadu na Teslić, 1. i 2. januara 1943. godine. Aprila 1943. postavljen je za zamenika komadnata Šeste krajiške udarne brigade, sa kojom je učestvovao u borbama tokom Pete neprijateljske ofanzive. Maja 1943. godine, kada su uvedeni činovi u NOVJ, dobio je čin potpukovnika.

Jula 1943. godine posavljen je za načelnika Štaba 17. istočnobosanske divizije i poveren mu je zadatak da iz Šekovića, uz pomoć Šeste proleterske istočnobosanske udarne brigade, prebaci veliki broj ranjenika na Majevicu. Kada je, brigada trebalo da krene s ranjenicima, 12. jula 1943. godine, naišla je nemačka „Vražja“ divizija, iz pravca Tuzla-Zvornik. Siniša je poginuo, od granate, u trenutku kada je sa članovima Štaba brigade razgledao sekciju terena, tražeći najpogodnij put za izvlačenje ranjenika.

Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda,[2] a Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašen je za narodnog heroja.[3]

Na opštini Vračar u Beogradu, postoji osnovna škola koja nosi njegovo ime.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]