Slavoljub Muslin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavoljub Muslin
Slavoljub Muslin, 2008. godine
Lični podaci
Puno ime Slavoljub Muslin
Datum rođenja (1953-06-15)15. jun 1953.(70 god.)
Mesto rođenja Beograd, FNR Jugoslavija
Pozicija Odbrana
Juniorska karijera
1965—1971 OFK Beograd
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1971—1972
1972—1973
1973—1975
1975—1981
1981—1983
1983—1986
1986—1987
OFK Beograd
BASK
Rad
Crvena zvezda
Lil
Brest
Kaen
?
?
?
140
66
105
15
(0)
(0)
(0)
(3)
(11)
(5)
(1)
Trenerska karijera
1989—1991
1992—1995
1995—1996
1996—1997
1997—1998
1998—1999
1999—2001
2002—2003
2003—2004
2004—2005
2005
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2008—2009
2009—2010
2010—2013
2014
2015
2016—2017
2018—2019
Brest
Po
Bordo
Lans
Le Man
Vidad Kazablanka
Crvena zvezda
Levski Sofija
Crvena zvezda
Metalurg Donjeck
Lokeren
Lokomotiva Moskva
Lokeren
Himki
Dinamo Minsk
Anortozis
Krasnodar
Amkar Perm
Standard Lijež
Srbija
Al-Feiha
* Datum aktuelizovanja: 21. avgust 2019.
** Datum aktuelizovanja: 21. avgust 2019.

Slavoljub Muslin (Beograd, 15. jun 1953) je srpski fudbalski trener i bivši igrač. Trenersku karijeru je započeo 1989. godine i vodio je klubove iz Francuske, Maroka, Srbije i Crne Gore, Bugarske, Ukrajine, Belgije i Rusije. Bivši je selektor fudbalske reprezentacije Srbije.

Pored toga, Muslin je bio poznati igrač. Igrao je na poziciji odbrambenog igrača za nekoliko klubova, među najpoznatijima su Crvena zvezda i kasnije Lil.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Sin Dujeta Muslina iz Splita i majke Danice iz Kragujevca, Slavoljub Muslin je rođen u Beogradu gde je igrao za OFK Beograd, zatim BASK, i Rad pre nego što je potpisao za Crvenu zvezdu.

Muslin je bio oslonac Zvezdine odbrane tokom 70-ih. Kroz 6 godina provedenih na Marakani, igrao je sa najvećim zvezdama kluba kao što su između ostalih Dragan Džajić, Vladislav Bogićević, Jovan Aćimović, Vladimir Petrović, Dušan Savić. Osvojio je tri titule sa Crvenom zvezdom i bio je finalista UEFA kupa u sezoni 1978/79. izgubivši u finalu od Borusije Menhengladbah.

Godine 1981. prešao je u Lil, zatim je nastupao za Brest, da bi završio igračku karijeru u Kaenu.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Brest[uredi | uredi izvor]

Muslin je započeo svoju trenersku karijeru u klubu u kojem je završio igračku karijeru, u Brestu,[traži se izvor] gde je ostao do 1991.

Po i Bordo[uredi | uredi izvor]

Muslin je proveo tri sezone u Pou pre nego što je prešao u Bordo 1995. godine. Sa timom koji je imao veliki potencijal i igrače kao što su Biksente Lizarazu, Kristof Digari i buduća zvezda svetskog fudbala Zinedin Zidan, Muslin je postigao dobre rezultate u UEFA kupu sezone 1995/96. osiguravši mesto u 1/4 finalu. Međutim, dobio je otkaz proleća 1996. godine zbog loših rezultata u prvenstvu, što znači da nije vodio ekipu u 1/4 finalu, gde su Žirondinci izgubili od favorita Milana.

Lans[uredi | uredi izvor]

Muslin je preuzeo FK Lans leta 1996. godine. Vodio je tim u Prvoj ligi, sve dok nije dobio otkaz 11. marta 1997.

Le Man[uredi | uredi izvor]

Godine 1997, preuzeo je FK Le Man, ali posle svega nekoliko meseci dobio je otkaz novembra 1997.

Vidad[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1998/99, preuzeo je FK Vidad iz Kazablanke.

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Njegov bivši klub Crvena zvezda, pozvao ga je leta 1999. Muslin je preuzeo ekipu 20. septembra, koja se nalazila u teškoj situaciji posle otkaza Miloljuba Ostojića zbog lošeg starta u ligi i sramnog poraza „kod kuće“ rezultatom 0:1 (utakmica je odigrana u Sofiji zbog zabrane letova nad FR Jugoslavijom zbog NATO bombardovanja) od strane Monpeljea u sezoni 1999/00. Pored toga što nije uspeo da pobedi francuski tim i da se plasira u 2. kolo (njegova prva utakmica), Muslin je osvojio duplu krunu (ligu i kup) na impresivan način.

Osvojio je titulu i naredne sezone, ali je izgubio u finalu kupa od večitog rivala, Partizana.

Podneo je ostavku 30. septembra 2001. godine iz nepoznatih razloga.

Levski[uredi | uredi izvor]

Marta 2002. godine Levski iz Sofije otpustio je trenera usred sezone i ponudio Muslinu posao, a on je to na najbolji način iskoristio, osvojivši ligu i kup. Dobio je otkaz aprila 2003. zbog zaostatka Levskog od 8 bodova za vodećim timom. Tim je kasnije osvojio kup.

Crvena zvezda, po drugi put[uredi | uredi izvor]

U junu 2003. godine, Crvena zvezda ga je pozvala ponovo, posle odlaska Zorana Filipovića. Proleća 2004. godine, Muslin je osvojio novu duplu krunu. Razlaz sa Crvenom zvezdom je i ovaj put bio pun kontroverznih izjava. Posle osvajanja titule, Muslin je želeo da više učestvuje u dovođenju igrača, direktno insistirajući da mu se povećaju mogućnosti u radu kluba, kao što je to slučaj sa menadžerima u Engleskoj. Predsednik Crvene zvezde, Dragan Džajić, nije želeo ništa da čuje u vezi toga. U jednom trenutku, Džajić je izjavio medijima kako je Muslin „najgora osoba koju je ikad sreo“.[1]

Metalurg[uredi | uredi izvor]

Sledeći klub kojeg je preuzeo Muslim je bio ukrajinski Metalurg, kojeg je vodio osrednje uspešno u sezoni 2004/05. Dao je otkaz 8. marta 2005, a kao razlog je naveo ne saglasnost sa upravom u vezi budućnosti kluba. Njegov otkaz je došao posle 17. kola kada je Metalurg zauzeo treću poziciju u Premijer ligi.[2]

Lokeren[uredi | uredi izvor]

U maju 2005. preuzeo je Lokeren gde se zadržao do decembra iste godine.

Lokomotiva[uredi | uredi izvor]

Decembra 2005, Muslin je preuzeo Lokomotivu. Sa zvezdom kluba Dmitrijem Sičevim kao vođom tima, Lokomotiva je započela Premijer ligu u sezoni 2006. u velikom stilu, preuzevši prvo mesto od početka i ne izgubivši meč 18 uzastopnih utakmica. Prvi pratilac je bila ekipa CSKA Moskva, sve do sredine oktobra, kada je ekipa Lokomotive izgubila vodeću poziciju. Muslin je već bio pod pritiskom zbog rane eliminacije u UEFA kupu, a posle izgubljene vodeće pozicije dobio je otkaz oktobra 2006.

Lokeren, po drugi put[uredi | uredi izvor]

Dana 26. novembra 2006, Muslin se vratio u FK Lokeren. Stigao je usred loše forme ekipe koja je zauzimala 13. mesto. Međutim, Muslin nije uspeo da podigne formu ekipe ali je ipak na kraju izbegao ispadanje iz Prve lige završivši na poziciji 16. (od 18 timova). Leta 2007, Muslin je zamenjen.

Himki[uredi | uredi izvor]

Dana 7. septembra 2007, Muslin je predstavljen kao novi trener FK Himki. U vreme kada je došao, Himki je zauzimao 11. mesto u Premijer ligi, samo tri boda iznad zone ispadanja. Pod njegovim vođstvom, Himki je sezonu završio na 9. poziciji, pet bodova više od zone ispadanja. U sezoni 2008, posle 5. kola, Himki je zauzimao poslednju, 16. poziciju izgubivši od Rubina. 14. aprila 2008, Muslin je dobio otkaz.

Dinamo Minsk[uredi | uredi izvor]

Dana 17. septembra 2008. godine, Muslin je postavljen za novog trenera Dinama Minsk, ali samo deset meseci kasnije, 27. jula 2009. godine, Muslin je dobio otkaz u Beloruskom klubu.

Anortozis[uredi | uredi izvor]

Dana 7. avgusta 2009. potpisuje ugovor sa Anortozisom, jednim od najpopularnijih kiparskih klubova, timom koji je prethodne sezone imao fantastičan nastup u Ligi šampiona. Dobio je otkaz 2010, zbog eliminacije u 1/4 finalu nacionalnog kupa, iako je tim zauzimao drugu poziciju u prvenstvu.

Krasnodar[uredi | uredi izvor]

2011. potpisuje za ruski Krasnodar. Ovaj tim je trenirao do avgusta 2013 godine.

Amkar Perm[uredi | uredi izvor]

Dana 17. juna 2014. Muslin je imenovan za novog trenera Amkar Perma. Ali nakon završetka prvog dela sezone 2014/15, otpušten je zbog slabih rezultata.

Standard Lijež[uredi | uredi izvor]

Dana 5. juna 2015. postavljen je za novog trenera Standarda iz Liježa. Na klupi ovog kluba je bi svega nepuna tri meseca, tačnije do kraja avgusta.

Srbija[uredi | uredi izvor]

Početkom maja 2016. godine, postavljen je za novog selektora reprezentacije Srbije.[3] Tokom kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Rusiji beležio je dobre rezultate sa nacionalnim timom. Srbija je te kvalifikacije završila kao prvoplasirana u grupi, ispred Republike Irske. Uprkos tome, njegov mandat na mestu selektora Srbije okončan je krajem oktobra 2017. godine.[4]

Al-Feiha[uredi | uredi izvor]

Oktobra 2018. preuzeo je saudijski fudbalski klub Al-Feihu. Na klupi ovog tima se zadržao do februara 2019. godine.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Kao igrač[uredi | uredi izvor]

Kao trener[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Intervju sa Muslinom”. Pristupljeno 14. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)
  2. ^ „Muslin nije više trener Metalurga”. B92. 8. 3. 2005. 
  3. ^ „NOVI SELEKTOR Slavoljub Muslin preuzeo "orlove"!”. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  4. ^ „Sportski žurnal: Muslin više nije selektor Srbije!”. Pristupljeno 29. 10. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]