Pređi na sadržaj

Srpska pravoslavna crkva u Idvoru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpska pravoslavna crkva u Idvoru
Srpska pravoslavna crkva u Idvoru
Opšte informacije
MestoIdvor
OpštinaKovačica
Država Srbija
Vreme nastanka1803.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.zzskpancevo.org

Hram Blagovesti Presvete Bogorodice, odnosno Srpska pravoslavna crkva u Idvoru naseljenom mestu na teritoriji opštine Kovačica, podignuta je 1803. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rode su simbol Idvora. Njihova gnezda nalaze se na mnogim dimnjacima i električnim stubovima u selu
U porti crkve nalazi se Narodni dom koji je Idvoru poklonio Mihajlo Pupin

Sve do 1736. godine selo Idvor nalazilo se na lokaciji danas poznatoj kao Staro selo, pola kilometra severnije od današnjeg sela. Na današnju lokaciju selo je preseljeno 1736, posle poslednje epidemije kuge u Evropi. Danas se u Starom selu nalazi zidani krst, spomen-obeležje u znak sećanja na mesto gde se nalazila prva idvorska crkva. Ta prva crkva bila je drvena, a po mapama iz 1721. godine može se naslutiti njen izgled. Slična crkva sagrađena je na mestu sadašnjeg hrama, koji je svoj konačni izgled dobio 1803. godine.

Sadašnji Hram Blagovesti Presvete Bogorodice u Idvoru sazidan je 1803. Godine 1869. na tornju crkve podignuta je nova građa, 1838. postavljena su tri nova zvona, a 1852. na toranj je postavljen i sat od žutog mesinga. Ikonostas je podignut 1871, a od 1876. do 1879. na njemu su oslikane ikone. Ikonopisac je bio profesor Stevan Todorović, slikar iz Beograda. Antiminis je osvećen od strane Episkopa Mojsija Putnika 1799. Godine.[2]

Arhitektura crkve[uredi | uredi izvor]

Hram Blagovesti Presvete Bogorodice u Idvoru, posvećen je Blagovestima, sagrađen je kao jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, jednospratnim zvonikom i pravougaonim pevničkim ispustima, sa plitkim rizalitom na zapadnoj fasadi i plastičnom dekoracijom na svim fasadama, u obliku girlande, dentikula, astragala i kapitela sa uglastim volutama frontona na zvoniku i ornamentom u obliku draperije ispod prozora bočnih fasada. Celokupno rešenje svedoči o ostvarenju nastalom u vreme prelazne faze od postbaroknih elemenata ka nastupajućem klasicizmu u rustificiranoj varijanti.

Ikonostas u crkvi rad je slikara Steve Todorovića, istaknutog portretiste, slikara pejzaža i istorijskih događaja koji se nalaze i na ovom ikonostasu iz 1879. godine. Za svod ikonostasa vezan je zabatni venac ruža izveden u duborezu. U pevnicama se nalaze ikone Kapadokijskih svetih otaca, dok se u hramu na zidovima nalaze i četiri ikone na plehu na kojima su predstave srpskih srednjovekovnih vladara. Na Bogorodičinom tronu je ikona Bogorodice sa zapisom koji pominje episkopa Stefana Avakumovića, iz 1817. godine. Na arhijerejskom tronu je ikona sa likom svetog apostola Jakova brata Gospodnjeg, nesignirana. Ikona Raspeće Hristovo, rad nepoznatog autora, slikana uljem na drvetu, a oko Raspeća su stojeće figure ograničene elementom barokne linije. Ikona Bogorodice sa Hristom, kopija like ikone Bogorodica Bezdinska, rad ikonopisca orlovatskog paroha Petra Arsenijevića, slikana uljem na drvetu. Na donjem delu ikone je zapis sa kraja 18. veka, o ktitoru Nedeljkoviću. Na postolju putira od srebra su ukrasi od vinove loze i lišća, na čaši u obliku školjke, koji su liveni. Na desnoj strani postolja je zapis iz 1848. godine o ktitorki Ekaterini Pavković iz Zemuna. Putir od pozlaćenog srebra na postolju ima iskovane i urezane ukrase - simbole stradanja Hristovih, oivičene stilizovanim biljnim ornamentom. Na čaši su u kružnim površinama Arhanđel Mihailo, Raspeće sa spravama mučenja i Blagovesti. U zapisu iz 1772. godine pominje se Petar Mihailović.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Srpska pravoslavna crkva u Idvoru”. Zavod za zaštitu spomenika kulture u Pančevu. Arhivirano iz originala 17. 07. 2020. g. Pristupljeno 17. 7. 2020. 
  2. ^ „Idvor”. Zvanični veb-sajt. Eparhija banatska. Pristupljeno 21. 8. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]