Brodar (tvrđava)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brodar je srednjovjekovni grad u Republici Srpskoj podignut na brijegu, iznad desne obale Drine i Lima u Brodaru, opštini Višegrad. Grad je pripadao srpskoj plemićkoj porodici Pavlović. Spominje se 29. septembra 1442. godine u povelji Ivaniša Pavlovića. Iz Brodara se izvozila olovna ruda.[1]

Položaj i odlike[uredi | uredi izvor]

Gradska tvrđava se nalazi na ušću Lima u Drinu, gdje mu se i danas vide ostaci. Brodar je bio prema danas dostupnim podacima vrlo izduženog nepravilnog oblika, čiji su bedemi pratili tok terenskih slojnica. Dužina tvrđave u pravcu sjeverozapad-jugoistok iznosi nekih 80 metara i širine 12 metara. Na sjeverozapadnom kraju postoji kula. Obor utvrđenja je ispregrađivan, a u unutrašnjosti tvrđave se vide temelji nekoliko zgrada. Kraj grada se nalazila varoš na lokalitetu Varošišta. [2]

Tvrđava je smještena uzvodno od Višegrada, na kraškom grebenu na liticama kanjona rijeke Drine, na njenoj lijevoj strani, kod ušća Lima u Drinu u Republici Srpskoj, BiH. Na desnoj obali Drine i Lima je brdo Bujak. Brodar je osiguravao prijelaz preko Drine. U blizini je naselje Varošište koje asocira na njegovo podgrađe.[3] Brodar se spominje 1442. godine kao posjed vojvode Ivaniša Pavlovića, gde je sačinjena jedna njegova povelja (na planini na Bujaku, prema našem gradu Brodara).[4] Podgrađe Brodara spomenuto je 1449. godine (lat. sub locum dictum Brodar) u tužbi usmjerenoj protiv Vukića Muržića, službenika Ivaniša Pavlovića (lat. Vuchich Mursich officialem vauuode Iuanis Paulouich).[5]

Nahija Brodar se spominje od 1469. do 18. vijeka. U Brodaru je 1485. godine bio timar višegradskog kadije.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ševo 2004, str. 25.
  2. ^ Redžić 2009, str. 73.
  3. ^ Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953. godine, 11-12. str.; Pavle Anđelić, Brodar, Višegrad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muze Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988. godina, 92. str.; Marko Popović, Utvrđenja Zemlje Pavlovića, „Zemlja Pavlovića. Srednji vijek i period turske vladavine”, Zbornik radova sa naučnog skupa, Rogatica, 27-29. juna 2002. godina, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Naučni skupovi 5, Odjeljenje društvenih nauka 7, Banja Luka – Srpsko Sarajevo 2003. godina, 98. str.
  4. ^ „na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru“ (29. septembar 1442. godine), Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd-Sremski Karlovci, 1934. godina, 103. str.
  5. ^ Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978. godina, 101. str.; lat. „Ser Michael de Proculo et socii coram domino vicerectoris ser Marino Mich. de Bona sedente loco ser Damiani de Sorgo Rectoris non valentis sedere quia eset ipse unius ex sociis dicti ser Michaelis fecit lamentum supra Vuchich Mursich officialem vayuode Iuanis Paulouich, dicens quod istis diebus proximus de una garauana que eundo in Sclauoniam transibat sub locum dictum Brodar dictus Vuchich accepit unam salmam pannorum que dictus Vuchich accepit unam salmam pannorum que dicitur esse ser Paladini de Lucaris. [Testes:] Vuchaz Miobratouich, Pribio Tolilouich” (8. septembar 1449. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lamenta de foris, Svezak: XXII, Folija: 192. str.
  6. ^ Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk – Postanak i upravna pođela, Svjetlost, Sarajevo 1982. godina, 131. str.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Redžić, Husref (2009). Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Sarajevo-pablišing. ISBN 978-9958-21-511-7. 
  • Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine. 
  • Ševo, Ljiljana (2004). Kulturna baština Republike Srpske. Novi Sad: Pravoslavna reč. ISBN 978-86-7530-116-5. 
  • Pavle Anđelić, Brodar, Višegrad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muze Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988. godina, 92. str.
  • Atanasovski, Veljan (1979). Pad Hercegovine. Beograd: Istorijski institut. 
  • Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978. godina
  • Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953. godina, 11-12. str.
  • Marko Popović, Utvrđenja Zemlje Pavlovića, „Zemlja Pavlovića. Srednji vijek i period turske vladavine”, Zbornik radova sa naučnog skupa, Rogatica, 27-29. juna 2002. godina, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Naučni skupovi 5, Odjeljenje društvenih nauka 7, Banja Luka – Srpsko Sarajevo 2003. godina
  • Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd-Sremski Karlovci, 1934. godina
  • Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]