Treoza

С Википедије, слободне енциклопедије
Treoza[1]

D-Treoza

L-Threose
Nazivi
IUPAC nazivs
(2S,3R)-2,3,4-Trihydroxybutanal (D)
(2R,3S)-2,3,4-Trihydroxybutanal (L)
Drugi nazivi
Threotetrose
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.002.199
  • (D): O=C[C@@H](O)[C@H](O)CO
  • (L): OC[C@H](O)[C@@H](O)C=O
Svojstva
C4H8O4
Molarna masa 120,10 g·mol−1
Agregatno stanje sirup
veoma rastvorna
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Treoza je monosaharid sa četiri ugljenika, ili ugljeni hidrat sa molekulskom formulom C4H8O4. Ona ima terminalnu aldehidnu grupu (umesto ketonske) u svom linearnom lancu, tako da se smatra delom aldozne familije monosaharida. Naziv treoza se može koristiti za D- i L-stereoizomere, i u širem smislu za racemske smeše (D/L-, jednaki delovi D- i L-) kao i generične treozne strukture (sa nespecificiranom apsolutnom stereohemijom).

Prefiks „treo“ koji je izveden iz treoza (i „eritro“ iz korespondirajućeg diastereoizomera eritroze) pruža mogućnost opisivanja generalnih organskih struktura sa susednim hiralnim centrima, gde "prefiksi ... dezigniraju relativnu konfiguraciju centera".[4] Kao što je prikazano u Fišerovoj projekciji D-treoze, susedni supstituenti koji imaju sin orijentaciju u izomeru nazivaju se „treo“, a anti su izomeri u „eritro“.

Fišerova projekcija prikazuje dva enantiomera treoze

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (11th изд.). Merck Publishing. 1989. стр. 9317. ISBN 091191028X.  </noinclude>
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Formulas Using Other Configurational Notations, W. Rausch, accessed 1 March 2011

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]