Bitka kod Remagena

Koordinate: 50° 34′ 45″ N 7° 14′ 39″ E / 50.57917° S; 7.24417° I / 50.57917; 7.24417
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Remagena
Deo Zapadnog fronta u Drugom svetskom ratu
Vreme7. mart25. mart 1945.
Mesto
50° 34′ 45″ N 7° 14′ 39″ E / 50.57917° S; 7.24417° I / 50.57917; 7.24417
Sukobljene strane
Sjedinjene Američke DržaveSAD
BelgijaBelgija
 Nemačka
Komandanti i vođe
Sjedinjene Američke DržaveKortni Hodžiz Nacistička NjemačkaErih Brandenberger
Žrtve i gubici
najmanje 990 žrtava
≥ 30 tenkova[1][2][3][4]
broj žrtava nepoznat
19.000 zarobljenih[5]

Bitka kod Remagena je bitka Drugog svetskog rata koja je trajala od 7. do 25. marta 1945. kao deo savezničke invazije na Nemačku. Dovela je do neočekivanog zauzimanja mosta Ludendorfa preko Rajne. Nakon savladavanja Zigfridove linije, 9. oklopna divizija 1. američke armije neočekivano je brzo napredovala prema Rajni. Bili su veoma iznenađeni kada su videli da jedan od poslednjih mostova preko Rajne još uvek stoji.

Bitka na mostu Ludendorfu[uredi | uredi izvor]

Nemci su most Ludendorf minirali s približno 2.800 kg eksploziva. Međutim, kada su pokušali da aktiviraju eksploziv, samo je deo njega eksplodirao. Američke snage zauzele su most i brzo proširile mostobran preko Rajne, dve nedelje pre detaljno planirane operacije pljačke feldmaršala Bernarda Montgomerija. To nije dozvolilo Nemcima da se pregrupišu istočno od Rajne i učvrste svoje položaje. Tokom bitke za kontrolu nad Ludendorfom, američke i nemačke snage koristile su se novim oružjem i taktikom. Narednih 10 dana nakon zauzimanja 7. marta 1945. godine, Nemci su se služili praktično svakim oružjem koje im je bilo na raspolaganju u pokušaju da unište most. Tu spadaju pešadija i oklopna vozila, haubice, minobacači, plutajuće mine, minirani čamci, šinski top i džinovski supertežak minobacač Karl-Herat od 600 mm. Nemci su napadali most upotrebljavajući novorazvijene turbomlazne bombardere Arado Ar 234B-2. Da bi zaštitili most od aviona, Amerikanci su postavili najveću koncentraciju protivavionskog oružja tokom Drugog svetskog rata, što dovodi do „najvećih protivavionskih artiljerijskih bitaka u američkoj istoriji”. Amerikanci su prebrojali 367 različitih nemačkih aviona Luftvafe koji su napali most tokom narednih 10 dana. Tvrdili su da su oborili gotovo 30% aviona poslatih protiv njih. Nemačka vazdušna ofanziva nije uspela.[6]

Most Ludendorf nakon zauzimanja

Adolf Hitler je 14. marta naredio SS-u generalu Hansu Kamleru da lansira V-2 rakete s ciljem da unište most. Ove rakete su prvi put upotrebljene protiv taktičke mete i ovo je jedini put da su ispaljene na nemačku metu. Iz 11 ispaljenih raketa ubijeno je šest Amerikanaca i izvestan broj Nemaca u obližnjim gradovima, ali nijedna nije pala bliže od oko 500 metara od mosta. Nemci šalju odred od sedam ronilaca mornaričkih sapera koristeći italijanski aparat za podvodno disanje, ali Amerikanci su bili spremni. Po prvi put u ovoj borbi upotrebili su strogo poverljive reflektore za odbranu postavljene na tenkove, koji su uspešno u mraku otkrivali nemačke ronioce, koji su lakše ubijani ili zarobljavani.[7]

Saveznici su uspeli da prebace pet divizija preko Rajne do Rura, industrijskog srca Nemačke. Most je srušen u 15 časova 17. marta, usmrtivši 33 američka inženjera i ranivši 63. Do tada su inženjeri američke vojske završili izgradnju čeličnog mosta i pontonskog mosta za teške terene, praćen mostom Bejli preko Rajne. Više od 25.000 vojnika prešlo je u Nemačku pre nego što su Amerikanci mogli da probiju odbrambenu liniju u blizini mostobrana 25. marta 1945. godine.

Mapa Operacije „Drvoseča”

Nemačka i američka vojska veruju da je zauzimanjem mosta skraćen rat, ali neki nemački generali to osporavaju. Most Ludendorf nije obnovljen nakon Drugog svetskog rata.[8]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Rimljani su prvobitno izgradili naselje u Remagenu u 1. veku nove ere. Tokom tog dugog vremenskog perioda, više puta je uništavano napadima na vojske iz nekoliko nacija. Grad je svaki put obnavljan. U martu 1945. u malom odmaralištu živelo je oko 5.000 ljudi. Rajna kod Remagena bila je široka oko 270 m (890 ft). Most Ludendorf su izgradili ruski ratni zarobljenici tokom Prvog svetskog rata da bi pomogli u transportu zaliha iz Nemačke u Francusku.

Izgradnja i projektovanje mostova[uredi | uredi izvor]

Most je povezao selo Erpel na istočnoj strani s Remagenom na zapadnoj obali. Ime je dobio po nemačkom generalu iz Prvog svetskog rata Erih Ludendorfu,[9] koji je bio ključni predlagač izgradnje ovog mosta. Prevozio je dve železničke pruge i pešačke piste s obe strane preko Rajne. Ukupna dužina bila je 400 metara, dok je glavna čelična konstrukcija bila dugačka 325 metara. Luk se prostirao na 156 metara, a na najvišem mestu je iznosio 28 metara iznad vode. Dve rešetke s obe strane centralnog luka bile su 85 metara. Povišeni nadvožnjak na svakom kraju raspona povezivao je prilaz mostu i omogućavao pruzi ili putevima da prolaze ispod, paralelno sa rekom. Most se obično nalazio na oko 15 metara iznad Rajne. S obzirom da je izgrađen u vojne svrhe, s obe strane šina na obe obale imao je čvrsto izgrađene kamene kule, opremljene borbenim puškarnicama i smeštajem za jedan bataljon trupa.[10]

Naknade za rušenje[uredi | uredi izvor]

Dizajneri su ugradili šupljine u molove na kojima bi se mogle postaviti naknade za rušenje, ali kada su Francuzi okupirali Rajnu nakon Prvog svetskog rata, ove šupljine su napunili betonom. Nakon što su Nemci ponovo stekli Rajnsku oblast i kontrolu nad mostom, 1938. godine su na nosače mosta pričvrstili 60 kutija obloženih cinkom. Svaka je mogla da sadrži 3,66 kilograma eksploziva. Sistem je dizajniran da detonira svih 60 punjenja odjednom, mada su do 7. marta 1945. punjenja uklonjena i čuvana u blizini. Stavili su dodatne naknade na dva stuba. Unutar inspekcijskog okna na zapadnom pristaništu Nemci su postavili 2.000 kilograma eksploziva, a na istočnom pristaništu pričvrstili su dva tereta od 300 kilograma na nosače koji su most povezivali sa pristaništem. Otprilike 2.800 kilograma eksploziva bilo je povezano na električni prekidač i povezano na upravljački krug smešten na ulazu u tunel ispod Erpeler Leja pomoću električnih kablova koji su prolazili kroz zaštitne čelične cevi. Kao rezervu, Nemci su na teret ispod istočnog mola pričvrstili fitilj, koji je mogao da se aktivira ručno.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Winters, Harold A. Battling the Elements: Weather and Terrain in the Conduct of War (na jeziku: engleski). JHU Press. ISBN 978-0-8018-6648-7. 
  2. ^ „V-2s on Remagen; Attacks On The Ludendorff Bridge”. www.v2rocket.com. Pristupljeno 14. 11. 2014. 
  3. ^ Ankerstjerne, Christian. „Jagdtiger”. panzerworld.com. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  4. ^ MacDonald, Charles B. „A Rhine Bridge at Remagen”. www.ibiblio.org. Pristupljeno 26. 4. 2015. 
  5. ^ Harding, Andrew S. Two General Apart: Patton and Eisenhower". www.historyonthenet.com. Pristupljeno 23. 3. 2016. 
  6. ^ Bridging the Rhine at Remagen
  7. ^ Hechler, Ken (2005). The bridge at Remagen. Novato, Calif.: Presidio. ISBN 978-0891418603. 
  8. ^ Bridge over the River Rhine
  9. ^ Ludendorff, Erich
  10. ^ Ludendorff
  11. ^ Historische Brückentürme

Literatura[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak sadrži tekst iz jedne ili više američkih vojnih publikacija koje su sada u javnom vlasništvu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]