Velika Kaniža
Velika Kaniža mađ. Nagykanizsa | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Zapadna prekodunavska regija |
Županija | Zala |
Srez | Nađkaniža |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 51.102 |
— gustina | 344,35 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 27′ 18″ S; 16° 59′ 31″ I / 46.45488° S; 16.99203° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 148,40 km2 |
Veb-sajt | |
www.nagykanizsa.hu |
Velika Kaniža (mađ. Nagykanizsa — Nađkaniža, nem. Großkirchen, Groß-Kanizsa; ili samo Kaniža, mađ. Kanizsa — Kaniža) je grad u županiji Zala u mađarskoj oblasti Zapadna prekodunavska regija, u oblasti jugozapadne Mađarske, blizu državne granice sa Hrvatskom (15 km) i Slovenijom (30 km).
Položaj[uredi | uredi izvor]
Velika Kaniža se smestila u zapadnom delu Panonske nizije, na rečici Kaniža, blizu ušća reke Mure u reku Dravu. Grad je nastao na valovitom području između ovih graničnih reka i jezera Balaton, koje se nalazi na putu ka Budimpešti.
Ime grada[uredi | uredi izvor]
Ime Kaniža je slovenskog porekla i izvedeno je od reči knez, odnosno „ono što pripada knezu, kneževina“.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvi pomen naselja sa današnjim imenom veže se za godinu 1245. Na ovom mestu je vlastelinska porodica Kanižai je izgradila zamak. Značaj grada posebno je narastao u toku prvih osmanskih osvajanja u Panonskoj niziji, kada je grad bio važno utvrđenje u južnom delu tadašnje Ugarske. 1571. godine Turci su osvojili utvrđenje i ovo mesto je ostalo pusto sve do 1690. godone, kada su Turci potisnuti na Balkan. U tom periodu ovde je bilo sedište Kanjiškog pašaluka.
Posle prelaska utvrđenja u ruke Habzburgovaca ovo već odavno pusto mesto se naseljava Nemcima, Hrvatima i Srbima. Po prestanku ratnih dejstava utvrđenje je uništeno 1702. godine, ali je naselje opstalo do danas.
Srpska pravoslavna crkvena opština u "Velikoj Kanjiži" je jedva postojala polovinom 19. veka. Godine 1857. se kaže da nju čine malobrojni Srbi - četiri porodice, koje su činili - četiri domaćina (gospodara), jedan udovac i četiri udovice. Ali te četiri porodice su 1853-1855. godine sazidale veliku i lepu "crkvenu kuću". Kuću su činila četiri dućana sa drugim prostorijama za izdavanje.[1]
18. vek je obeležen naglim razvojem grada, naročito otvaranjem školskih ustanova, na kojima su učili mnogi poznati ljudi tog doba. Druga faza naglog razvoja desila se 1860-ih godina dolaskom železnice. Ova železnička pruga imala je za tadašnju Ugarsku posebnu važnost, pošto je spajala prestonicu Budimpeštu sa državnom lukom, Rijekom. Ovo je podstaklo razvoj prve industrije i mnogih gradskih ustanova (npr. gradska bolnica).
Posle Prvog svetskog rata Velika Kaniža je postala pogranični grad, što je doprinelo njenom opadanju. Nekada važna pivarska industrija je tada propala. Na sreću, opadanje je sprečeno otkrićem nafte u okolini i početkom njene eksploatacije. Grad je postao središte naftne industrije u Mađarskoj.
Posle Drugog svetskog rata nastavljena je industrijalizacija grada, a naročito je bila važna 1965. godina, kada je osnovana fabrika za proizvodnju sijalica, danas jedna od najvećih u svetu. U ovo vreme došlo je i do širenja javnih prostora u gradu i obrazovanja novih trgova i velikog parka sa umetnim jezerom, koje je danas poznati rekreacioni centar u okolini.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Po proceni iz 2017. u gradu je živelo 47.349 stanovnika.
1990. | 2001. | 2011. | 2017. |
---|---|---|---|
54.052 | 52.106 | 49.026 | 47.349 |
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Velika Kaniža je važan saobraćajni čvor na u jugozapadnoj Mađarskoj. Tokom proteklih godina pored grada je izgrađen savremeni auto-put koji povezuje Budimpeštu sa Hrvatskom, Slovenijom i Italijom.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Jezero Ćonakazo
-
Trg Ferenca Deaka
-
Gvozdeni čovek
-
Spomenik 17. geografskoj dužini
-
Barokna kapela
-
Spomenik Velikoj Mađarskoj
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine