Pirotski ćilim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pirotsko ćilimarstvo
Ćilim sa šarom Rašićeva ploča u borduri
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionPirot, Jugoistočna Srbija
ZajednicaŽene sa područja Pirota
PredlagačTkalje u PP "Ćilimarska zadruga", tkalje u ĆZ "Damsko srce"
Datum upisa18.06.2012
Veb sajthttp://nkns.rs/cyr

Pirotski ćilim je tradicionalni proizvod tekstilnog zanata na području Stare planine, pretežno, pirotskog okruga. Glavna odlika je što pirotski ćilim nema naličje, već dva lica u potpunosti ista, što nigde drugde u svetu nije zabeležen slučaj. Kroz istoriju se ćilimarstvo u Pirotu razvilo i van grada po okolnim mestima poput Čiprovaca, Samokova, Loma, Berkovaca. U 19. veku neke tkalje iz Pirota su se udale u Knjaževcu i Dimitrovgradu gde su i takođe prenele svoje veštine tkanja pirotskog ćilima. Na osnovu toga se kasnije ćilimarstvo razvija i u Sjenici i u Novom Pazaru kao i u mnogim mestima u Bosni poput Gacka, Foče i Sarajeva. Od 2002. godine ćilim je zaštićen kao proizvod sa jasno određenim geografskim poreklom.[1] Ukupno 122 šara i 96 ornamenata su uknjiženi u katalog pirotskog ćilima. Pirotski ćilim je pobednik na međunarodnom festivalu zanata u Sibiru u Rusiji, održanog od 9. do 16. juna 2012, gde je dobio još jedno zvanično priznanje kao najbolji, narodni, zanatski i umetnički proizvod.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Pirotske ćilime su obično tkale siromašne žene zbog egzistencije i prenosile to znanje s kolena na koleno svojoj ženskoj deci. Međutim, samo mali broj ženskih osoba je uspevao da pronikne u samu srž tkanja pirotskog ćilima i da tu veštinu dovede do savršenstva i obično su to bile darovite devojke.

Publikacija "Album pirotskih ćilimova"

Tkanje ćilima je dug i veoma mukotrpan posao, a ćilimarstvo kao zanat počinje da se intenzivno razvija tek u 19. veku. Uoči oslobođenja od turaka 1887. godine, trećina celokupnog ženskog stanovništva se bavilo ćilimarstvom dok u periodu između dva svetska rata, ćilimarstvo postaje delatnost drugog reda.[3]

Na svetskoj izložbi u Parizu 1892. godine, pirotski ćilim je izazvao izuzetnu pažnju i veliko oduševljenje samo jer je imao dva lica. Od 1904. do 1940. godine pirotski ćilim je bio na 26 svetskih izložbi i sajmova od Turtoana, Londona, Brisela, Amsterdama i Napulja do Milana, Pariza, Berlina i Soluna. Drugim rečima, na svim značajnim izložbama pirotski ćilim je uvek bio pristuran. Najviše je bio tražen i prodavan u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Nemačkoj, Belgiji, Holandiji, Luksemburgu, Francuskoj, Švajcarskoj, Austriji, Italiji, Španiji, Južnoj Americi, Južnoj Africi itd. Godine 1902. prvi put je izrađen katalog „Album pirotskog ćilima“ kojeg je za štampu pripremao Mita Živković, tadašnji direktor Gimnazije u Pirotu. Štampan je u Austriji a finansirala ga je Kraljica Draga. Od 1912. do 1918. izrada ćilima je obustavljena i obnovljena je tek 1925. godine. Nakon nekoliko godina izdat je novi katalog u vidu džepnog izdanja za koji su korišćeni svi grafički prilozi iz prethodnog albuma. U to vreme kad je obnovljena proizvodnja ćilima osnovana je i Zanatska škola za tkanje ćilima koju su pohađale mnoge mlade žene. Škola je radila sve do Drugog svetskog rata kada je zatvorena zbog finansijskih problema.[4]

Nematerijalno kulturno nasleđe[uredi | uredi izvor]

Ćilim je od višefunkcionalnog predmeta koji se koristio za opremanje gradskih enterijera Pirota i drugih gradova Srbije, prerastao u vizuelni simbol grada Pirota, a vremenom i u srpski nacionalni simbol. Veština izrade ćilima je razvijena kao deo nasleđa ženskog dela stanovništva iz domena zanatskih znanja i veština na području Pirota u jugoistočnoj Srbiji. Zbog toga je 2012. godine pirotski ćilim uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[5]

Vrste sirovina i način izrade pirotskog ćilima[uredi | uredi izvor]

Pirotski ćilim se izrađuje isključivo od kvalitetne vune koja je bila u izobilju na Staroj planini u prošlim vremenima i ta vuna je bila nezamenljiva a i najpogodnija sirovina za izradu ćilima, i to samo zbog svojih fizičko-mehaničkih karakteristika. Pošto je u poslednje vreme stočni fond opao na Staroj planini, danas se vuna koristi sa različitih područja ali sa jakom selekcijom i nakon toga se izdvaja najbolji kvalitet vune i ta se koristi. Kao osnova je bila runska vuna, a tabačka vuna je eventualno korišćena kao dopunski element u mešavini. Runska vuna se striže jednom godišnje sa živih ovaca i to obično nekad pred početak leta, nekad u junu, pošto je tada ona relativno dugačka. Tabačka vuna se dobija specijalnim postupkom skidanja vune sa zaklanih ovaca, zbog čega ima i oštećenih, iskrzanih i mrtvih vlakana i ona je relativno kratka. Zbog lošeg kvaliteta ona se koristi samo u kombinaciji sa zdravom vunom i to u veoma malom procentu. Tradicionalni način predenja (ručni) je bio zastupljen u prošlosti dok se danas to radi indistrijskim putem, češljanim postupkom. Ovaj proces prerade podrazumeva:[6]

  • sortiranje,
  • pranje,
  • vlačenje - razvlačenje,
  • češljanje,
  • pretpredanje,
  • predanje,
  • doradu,

nakon čega se dobija jako kvalitetno predivo od koga se izrađuje pirotski ćilim. Ćilim se izrađuje na vertikalnom razboju koji čine dva vertikalna stuba, soje, i dve horizontalne oblice krosne, koji su međusobno povezani i učvršćeni. Niti vune koje se razapinju preko krosna čine samu osnovu ćilima, i ona je ravnomerno i veoma gusto raspoređena i jako zategnuta jer se na njoj tka. Nakon što se formira zev (kapistra) i postave obnitelnik i gornji prutac počinje se sa tkanjem tako što se provlače potke ispod i iznad žica osnove u jednom redu a u sledećem obrnuto. Pribijanje potki se vrši spravom od drveta sa gvozdenim zupcima koja se zove tupica. Ona ima 11 zubaca poređanih kao prsti na stopalu, dok je na suprotnom kraju kratka drška. Kada se napravi ćilim oko pola metra ili nešto više, onda se odrvnu zatezači horizontalnih oblica, tzv. Gvinte, pa se osnova olabavi, izvuče se prutac koji više nije potreban i celo tkanje zarotira nadole tako da ivica tkanja dođe neposredno iznad donjeg krosna (oblice). Završava se ćilim kao što je i započet, pređom osnove.[3]

Primena pirotskog ćilima[uredi | uredi izvor]

Pirotski ćilim u enterijeru (postavka u Etnografskom muzeju u Beogradu)

Pirotski ćilim može imati raznovrnu primenu pa tako se njime mogu pokrivati sve površine u jednoj sobi pa ih po nameni na osnovu toga delimo na:

  • Podne – za pokrivanje soba, hodnika, stepeništa i dr.
  • Zidne ili ukrasne,
  • Prekrivače za krevete i druge ležajeve, presvlake za fotelje, jastuke i sl,
  • Stolnjake i podstolnjake,
  • Draperi i zavese za prozore,
  • Šustikle za stolice i pod,
  • Torbice,
  • Tkanice za pojaseve i druge proizvode izvedene ručnim načinom tkanja.

Zbog ovolike primene, pirotski ćilim čini kao proizvod apsolutno originalnim, unikatnim i univerzalnim. Tradicija izrade pirotskog ćilima je veoma duga, tačnije viševekovna. Pošto je Pirot oduvek bio stočarski kraj i uvek je bilo dosta vune od ovaca na pretek, što je bio bitan preduslov za razvoj ćilimarstva i tkačke delatnosti. Iz ovog razloga je pirotsko ćilimarstvo autohtono, postojalo je i srednjem veku, mada najveće unapređenje samog tkanja doživljava za vreme Turske dominacije na ovim prostorima. Trgovci koji su živeli u Pirotu doprineli su da se za pirotki ćilim čuje i na istoku i na zapadu. Pretpostavlja se da je pirotski ćilim u osnovi nastao od konjnskog prekrivača koji se stavljao ispod sedla jahača. U to vreme konjska oprema je bila veoma kitnjasta sa dosta ornamentike na sebi. Odavde se izvlači zaključak da je sadašnji ćilim ili sidžabe bio prvodibni konjski prekrivač iz koga su kasnije nastale i razne veličine koje se danas mogu sresti a to su pre svega: [7]

  • Šestak (6 aršina)
  • Smetenik
  • Batal
  • Merka...

Posebne osobine pirotskog ćilima[uredi | uredi izvor]

Pirotski ćilim je poznat širom sveta po svom kvalitetu i unikatnoj lepoti, tehnici tkanja, sirovini od koje se izrađuje i razboju na kome se izrađuje, stilizovanoj ornamentici, bogatstvu šara i boja, dugotrajnosti kao i po tome što imaju dva lica (šare su i sa jedne i sa druge strane istog oblika i boja). Za izradu pirotskog ćilima se koristi kvalitetna, prirodna sirova bela vuna za osnovu i višebojna vuna za potku, ondnosno za šare. Osnova je od višestrukog a potka od jednostrukog isključivo vunenog prediva. Tka se takozvanom tehnikom klečanja. Potka jedne boje pokriva osnovu u granicama određene šare i ovde nema vidljivih tragova gde se menja boja potke zahvaljujući pomenutoj tehnici tkanja pa se na osnovu ovoga uspeva postići da dva lica budu ista, drugim rečima naličje je kao preslikano lice u originalu, tj. ne postoji naličje.

Ako se ornament izvodi pravcem osnove, između pojedinih šara stvarju se šupljine ili rešme, što odgovara goblenskom dobu, pa su takvi ćilimovi vazdušastiji u odnosu na klasično istkane ćilimove, i oni obično predstavljaju one ukrasne ćilimove – zidne ćilimove, stolnjake, šustikle, torbice itd. Ukoliko se šara izvodi dijagonalno prema samoj osnovi ćilima onda nemamo šupljina među šarama i takvi ćilimi se rade za sam pod jer su dugovečni, i takvi ćilimi dobijaju mnogo veću vrednost ako su dodatno gaženi i postaju trajniji na taj način. Pirotski ćilim se radi isključivo na vertikalnim razboju, pa je tako širina ćilima neograničena u zavisnosti od veličine razboja koja se pravi u zavisnosti od same tkalje.

Najveće bogatstvo pirotskog ćilima su upravo šare i ornamentika koja se na njima utkaje. Poreklo šara je uglavnom autohtono, i neke od šara su:[8]

  • Gugutke,
  • Kornjače,
  • Sofre,
  • Kuke,
  • Čenđeli,
  • Perca...

Međutim, ornamenti su mahom preuzimani iz dosta udaljenih krajeva kao što su Persija, Anadolija, srednja Azija, Venecija i uklopljeni sa šarama dobijaju sasvim novi i originalni izgled. Šare na pirotskom ćilimu prema obliku su:

  • Vegetabilne,
  • Antropomorfne,
  • Zoomorfne,
  • Figuralne,
  • Arabeske.

Prema načinu prikazivanja pazlikuju se stilizovane (geometrijske) i naturalne šare. One se kombinuju po principu simetričnosti. Boje su postojane i jasne, dosta žive ili nekad prenaglašene a sama lepota ćilima se ogleda u njegovoj sladnosti i kombinaciji šara. [8]

Različite šare i ornamenti pirotskog ćilima

Veličine pirotskog ćilima[uredi | uredi izvor]

Pirotski ćilim je zbog svog načina tkanja dosta dugotrajan, pa ostaje čak nepromenjen i nakon svakodnevne u potrebe. Na ovaj način je omogućeno višegodišnje korišćenje ćilima samo sa jedne strane, dok druga strana ostaje netaknuta, i naravno očuvanih boja. Veličina ćilima se meri u tradicionalnim merama aršinima (0,68 x 0,68 m²) ili manjim merama od pola aršina (0,34 x 0,34 m²), čerek (0,17 0,17 m²), pola čerek (0,085 x 0,085 m²). Te se mere prevode u metar na metar kvadratni pa je tako 1 aršin =0,5 m². Prema veličini razlikuju se 34 vrste ćilima:[9]

# Naziv vrste pirotskog ćilima Dimenzije pirotskog ćilima Opis namene pirotskog ćilima
1 Šustikla mala 50 x 50 cm za prekrivanje stolica
2 Šustikla veća 60 x 60 cm za prekrivanje stolica
3 Prostirka manja 60 x125 cm ima široku primenu
4 Prostirka veća 70 x 140 cm ima široku primenu
5 Jan – mali – staza 90 x 200 cm za pod
6 Jan – srednji 1 90 x 300 cm za pod
7 Jan – srednji 2 102 x 272 cm za pod
8 Jan – srednji 3 102 x 306 cm za pod
9 Jan – veliki 136 x 272 cm za pod
10 Jan – najveći 150 x 250 cm za pokrivanje minderluka
11 Sidžade 100 x 175 cm ima široku primenu
12 Šestak 136 x 204 cm za pokrivanje kreveta, za zid i pod
13 Smetenik mali 170 x 238 cm ukrasni ćilim za zid i pod
14 Smetenik srednji 1 175 x 280 cm ima široku primenu
15 Smetenik srednji 2 204 x 272 cm ima široku primenu
16 Smetenik veliki 204 x 306 cm ima široku primenu
17 Smetenik najveći 238 x 306 cm ima široku primenu
18 Dobatal 250 x 350 cm ima široku primenu
19 Dobatal veći 272 x 340 cm ima široku primenu
20 Batal 306 x 408 cm ima široku primenu
21 Merka mala 408 x 476 cm ima široku primenu
22 Merka velika 476 x 544 cm ima široku primenu
23 Stolnjak mali 90 x 90 cm ima široku primenu
24 Stolnjak srednji 136 x 136 cm ima široku primenu
25 Stolnjak veći 150 x 150 cm ima široku primenu
26 Draper 170 x 68 cm ima široku primenu
27 Zavesa 340 x 68 cm ima široku primenu
28 Tišlajfer 140 x 35 cm ima široku primenu
29 Tašna manja 30 x 35 cm ima široku primenu
30 Tašna veća 50 x 40 cm ima široku primenu
31 Jastuci mali 40 x 40 cm ima široku primenu
32 Jastuci veliki 108 x 56 cm ima široku primenu
33 Suveniri
34 Po meri

[9]

Način na koji pirotski ćilimi dobijaju imena[uredi | uredi izvor]

Ćilimi su svoja imena dobili po šarama u polju, a delovi ćilima su:

  1. Rese
  2. Spoljašnjni ćenar
  3. Ploča (bordura)
  4. Unutrašnji ćenar (čendra)
  5. Polje

Svaki od navedenih delova ćilima, razlikuje se svojom bojom od susednih delova ćilima, sa leve i desne strane, boja prvog i trećeg, prvog i četvrtog ili petog, drugog i četvrtog ili petog, trećeg i petog, može biti ista tako da što su usklađenije boje susednih delova, to je ćilim lepši.[10]

Rese[uredi | uredi izvor]

Kad se ćilim napravi, preseku se noseće niti i skine sa razboja, ostaci osnove se vezuju u nopove, obično nekih 8-10 niti zajedno u dva ili tri čvora, i tako se ostavljaju od 15 do 20 cm dužine i bivaju kao dodatna ukras na ćilimu. Naravno ova dužina resa se može skratiti po želji.[10]

Spoljašnji ćenar[uredi | uredi izvor]

Spoljšnji ćenar je ivica koja uokviruje celi ćilim. Na spoljnoj strani ćilima ta ivica je prava a sa unutrašnje je uvek izlomljenog oblika (obično cik-cak ili sastavljena od naizmenično vertikalnih i horizontalnih linija). Uzdužno, ta linija je šira, dok je poprečno odnosno sa kraće strane ćilima, je uža ta linija. Spoljašnji ćenar je obično širok od 3 do 5 metara i uvek se radi u jednoj boji i na njemu nema nikakvih šara.[10]

Ploča[uredi | uredi izvor]

Ploča je bordura oko celog ćilima, širine obično od 10 do 60 cm u zavisnosti od veličine samog ćilima na kome se radi. Pored polja, ona predstavlja najvažniji deo ćilima i često ćilimu daje lepotu koju ima. Najčešće je jarko bele boje ili lukove (žućkaste), mada i bilo koja druga boja nije isključena. Veoma retko su na ploči dve glavne boje, a takva poloča se zove ploča sa dva lica. Kod izrade ćenara i ploča bitno je sledeće pravilo: boja detalja u istoj visini (simetrične šare sa leve i desne strane) mora biti ista. Krupnije šare na ploči imaju opasku (obrub), što čini ćilim lepšim. [11]

# Naziv ploče Opis izgleda ploče
1 Sofra šara je sastavljena od nazubljenih rombova u vidu zvezde koji predstavljaja sofru, oko sofre su obično četiri bubice
2 Vraška kolena Šara je čudotvorno vraški izvijena na kolena, oko nje su četiri šarice, u nekoliko nalik na veliku šaru
3 Stara vraška kolena sa porebrenicama to su prostije izrađena vraška kolena
4 Tiče ploča predstavlja tiče (pticu) u letu, obično sa strane ima šaru u obliku duplog trozubog češlja
5 Vildžan ploča (cveće ploča) ova šara pre liči na lišće i cveće nego na šoljice (Vildžan) pa zato se i susreće i drugi naziv
6 Kostenica – Lavlje šape šara predstavlja kosti životinjske noge (pripada grupi jako starih šara)
7 Stolica šara predstavlja starinsku stolicu
8 Kandal ploča predstavlja višekraki svećnjak i radi se u dve varijante sa tri ili pet držača za sveće
9 Atapot – Oktopod Šara asocira ne mekušca sa svojih 8 krakova
10 Vodena ploča izlomljene linije
11 Plamen ploča predstavlja jezičak plamena
12 Perce ploča predstavlja pero ptice
13 Čenđel ploča – Čenđeli stara autohtona šara koja predstavlja kuke pod nazivom čenđeli
14 Anadolska ploča Po ugledu šara donetih iz Anadolije
15 Ogledala predstavlja ogledalo sa kukama u gornjem delu i raznim ornamentima u sredini
16 Gušter ploča šara liči na guštera
17 Lale ploča na dijagonalnim granama predstavljene su lale
18 Kraljičin rukav šara je po prvi put urađena na zahtev Kraljice Natalije, slična šara postoji i na jednom ostatku persijskog ćilima
19 Kornjača veoma stara ploča koja predstavlja kornjaču sa četiri opružene noge ispod oklopa
20 Rašićeva ploča Nazvana po pukovniku M. Rašiću
21 Diploma (Svetosavska diploma) šara uzeta sa crteža Svetosavske diplome: to je šara sofre sa kukama i bubicama
22 Kaca ploča šara uprošćeno predstavlja kacu
23 Arslan ploča predstavlja lava po mišljinju jednih a cvetni grm po mišljenju drugih (jedna od najstarijih šara)
24 Čuriljnjak – Varjača predstavlja donji deo varjače kojom se nešto meša ili muti
25 Brdak – Bardak to je šara sa prugama u različitim pravcima
26 Tovarna ploča – Tovarena Ploča zove se tako jer izgleda kao sa du na jednom kraju kose površine naslagani tovari (teret)
27 Kuke ima više vrsta, rade se samo na pločama malih ćilima
28 Narovi predstavlja nar
29 Puževi uprošćeno predstavljeni puž
30 Persijska ploča – Opanak ploča preuzeta sa persijskog ćilima
31 Princeza ploča predstavlja dve povezane celine simetričnog oblika, čija je sredina u obliku nazubljenih rombova tzv. Čakre
32 Čipla ploča veoma kitnjasta raznobojna ploča, kao čipka na vezanom stolnjaku
33 Češalj radi se na zubere i podseća na dvostrane češljeve sa slovom N između
34 Zmaj ploča stilizacija zmaja u pokretu
35 Žaba ploča šara asocira na žabu
36 Leptir ploča stilizovani leptir
37 Ploče sa cvećem, voćem i drugim ornamentima ima više vrsta: karanfil ploča, trandafil ploča, ploča lale, ploča ruže, trešnjice, pečurke, lozice, saksije, metlice a verovatno i još neke vrste

[11]

Unutrašnji ćenar[uredi | uredi izvor]

Unutrašnji ćenar – čendra – može biti širok kao spoljašnji ćenar, ali je obično nešto širi. Na nekim ćilimima ima više unutrašnjih ćenara, od kojih su neki dovoljno široki da se može reći da ćilim ima više ploča. Po dužini, ćenar je obično oivičen zupcima ili kukama, dok po širini može biti predstavljen pravom linijom. Svaki unutrašnji ćenar na malom ćilimu može biti ploča. Za unutrašnji ćenar koriste se sledeće šare:[12]

# Naziv šare # Naziv šare # Naziv šare # Naziv šare
1 Bedemčići 7 Gugutće (gugutke) 13 Nizamčići 19 Prsti (ručice)
2 Amajlije - Amajlike 8 Ševuljice 14 Vodeni ćenar 20 Kube (mali cvet)
3 Kuke 9 Ruže 15 Krstovi 21 Minđuše (šoljice)
4 Češljovi (češljevi) 10 Brdaci (bardaci) 16 Tiče (ptica) 22 Čuriljnjak (varjača)
5 Ibrici 11 Nemačke kutije 17 Kukla (lutka)
6 Lale 12 Atapoti 18 Kraljičin rukav

Polje[uredi | uredi izvor]

Polje je središnji i najlepši deo ćilima. Veličinu mu određuje sama veličina ćilima. Standardne šare u polju su uvek simetrično poređane tako da ne ostavljaju veće praznine ali nisu ni pretrpane. Od šara se ovde mogu javiti samo jedna ili jedna glavna u kombinaciji sa sporednim oko glavne šare i boje šara se neprestano menjaju što ćilimu daje veoma bogatu sadržinu i impresivnost. Samo četiri vrste ćilima imaju strogo određenu ploču i ćenar, uz šaru u polju:[12]

  1. Đulovi na sindžiri (đulovi na sindžirima) – sa bordurom brdak i ćanerom ružice sa krstovima
  2. Vrško koleno sa amajlijama (vraško koleno sa amajlijama) – sa persijskom pločom i četiri ćenara: kuke, lutke, atapot i ševuljice
  3. Narovi sa ćenarom: sofre, brdak, nemačke kutije
  4. Manastir Mara sa spoljašnjim ćenarom vaze, bordurom brdak i unutrašnjim ćenarom bedemi

Ćilim dobija svoj naziv na osnovu šara u samom polju:[13]

# Naziv ćilima # Naziv ćilima # Naziv ćilima # Naziv ćilima
1 Kostenice 25 Đulovi na sindžiri 49 Svekrvin jezik 73 Duborez
2 Ogledala 26 Đulovi sas soveljće 50 Narovi 74 Zorićeva šara
3 Ogledala sa sofre i kostenice 27 Grožđe 51 Karanfili u pregrade 75 Diplome – svetosavske diplome
4 Ogledala s drvo života i vrško koleno 28 Drvo života 52 Metlice 76 Bosanska šara
5 Venci 29 Kubeti na direci 53 Nemačke kutije na direci 77 Francuske bombone
6 Venci s bubice 30 Bombe 54 Persijska kruna 78 Lav
7 Venci sa sofre i bubice 31 Pregradene bombe 55 Srpska kruna 79 Rajska ptica
8 Venci s litije na direci 32 Stare saksije 56 Jugoslovenska kruna 80 Devojka sas sokola
9 Venci s vrško koleno 33 Kašmir 57 Ruske zvezde 81 Papagaj
10 Venci s cveće 34 Soveljća sas bibice 58 Prestolonaslednik 82 Devojka s krunu
11 Venci s bibice i vrško koleno 35 Soveljća sas amajlike 59 Štitovi 83 Manastirska šara
12 Venci s kubeta, vrško koleno i vodena ploča 36 Kuveri 60 Kecelje 84 Manastir Mara
13 Venci s kuke 37 Vrško koleno 61 Oltarska vrata 85 Manastir s bibice
14 Venci s ruže i pirotski opanak 38 Vrško koleno s amajlike 62 Poslužavnici 86 Manastir s krstovi
15 Gugutće na direci 39 Sofre 63 Ruski poslužavnik 87 Mirab
16 Gugutće na direci s bubice 40 Bibice 64 Vera, nada, ljubav 88 Litije na direci
17 Đulovi 41 Bibice s vrško koleno 65 Rašićeva šara 89 Ruže u ogledalo
18 Razbacani đulovi 42 Ptice s bibice 66 Devojačko srce 90 Ruže s amajlike
19 Razbacani stari đulovi 43 Krstovi u pregrade 67 Kondićeva šara 91 Karanfili
20 Đulovi s gugutće 44 Krstovi s vrško koleno 68 Beogradsko kolo 92 Žabe
21 Golemi đulovi 45 Krstovi s amajlike 69 Ruski spomenik 93 Đavolćetića (đavolčići)
22 Đulovi na direci 46 Razbacano sveće 70 Tišlajfer 94 Pirotsko sidžade
23 Đulovi na direci s gugutće na đulovi 47 Razbacano cveće s gugutće 71 Tišlajfer s borduru jagode 95 Filigran
24 Đulovi na đerdani 48 Ruže s merab 72 Jerusalimska šara

Razlike između pirotskog, sjeničko-pešterskog i staparskog ćilima[uredi | uredi izvor]

Svaki od ovih ćilima prepoznatljiv je po šarama, a sjeničko-pešterski se ponekad teže razlikuje od pirotskog.

Glavne odlike pirotskog ćilima:

  • nema naličje, odnosno lice i naličje su identični,
  • izrađuje na vertikalnom razboju,
  • sirovina je najbolja vuna od ovaca sa Stare planine,
  • osnovna tehnika tkanja je klečanje, kojim se postiže isti izgled sa obe strane,
  • šare su uglavnom autentične, uvek simetrične, a najpoznatija je kornjača koja simbolizuje blagostanje i dug život.
  • ono što pirotski ćilim razlikuje pre svega od sjeničko-pešterskog jeste takozvani ćenar, odnosno ivica koja uokviruje ili ceo ćilim (spoljašnji ćenar) ili celine na ćilimu (unutrašnji ćenar ili čendra). Ćenara uglavnom nema na sjeničko-pešterskom, i nikad na staparskom ćilimu.

Glavne odlike sjeničko-pešterskog ćilima:

  • grublje je građe od ostalih,
  • šare su uglavnom geometrijske, ponekad slične onima na pirotskom,
  • nema ćenar, odnosno ivicu,
  • može biti s resama i bez njih, i grublje je pređe
  • Nekada se izrađivao na horizontalnom razboju, pa je morao da se sastavlja po sredini ili iz nekoliko delova. Danas se tka na vertikalnom razboju, iz jednog dela,
  • sirovina je vuna sjeničke autohtone ovce pramenke.

Glavne odlike staparskog ćilima:

  • najčešće šare su stilizovani floralni motivi
  • kao i sjeničko-pešterski, i ovaj ćilim se nekad spajao na sredini ili je rađen u nekoliko delova koje su posle sastavljali
  • sirovina za staparski ćilim je kombinacija kudelje i vune (više kudelje nego vune),
  • nikad nema rese.[14]

Milica Živadinović je napisala knjigu „Ornamenti Srbije - pirotski ćilim” na srpskom i na engleskom jeziku.[15][16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zaštita geografske oznake porekla: Pirotski ćilim, Ministarstvo za unutrašnje ekonomske odnose - zavod za intelektualnu svojinu, G-4/96/3, 2002, Beograd
  • Peter Bausback, Kelim. antike orientalische Flachgewebe. Klinkhardt & Biermann. . München. 1983. ISBN 978-3-7814-0206-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Marina Cvetković, Igra šarenih niti : kolekcija pirotskih ćilima Etnografskog muzeja u Beogradu (The Play of Varicolored filaments - collection of the Pirot Kilims in the Ethnographic Museum in Belgrade). Etnografski muzej u Beogradu. . 2008. ISBN 978-86-7891-039-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Alastair Hull & José Luczyc-Wyhowska, Kilim - the complete guide: History, pattern, technique, identification. Thames and Hundson. . London. 1993. ISBN 978-0-8118-0359-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Milica Petković i Radmila Vlatković, 1996: Pirotsi ćilim (Pirotski ćilim). Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd.
  • Yanni Petsopulos (1980). Der Kelim. München: Prestel Verlag. ISBN 978-3-7913-0474-8. 
  • Dobrila Stojanović, 1987: Pirotsi ćilimi (Pirotski ćilimi). Muzejske zbirke VIII, Museum of Applied Arts (Muzej primenjene umetnosti), Beograd.
  • Milena Vitković-Žikić, Les Kilims de Pirot. Musée des Arts Décoratifs, Belgrade. . 2001. ISBN 978-86-7415-068-9.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]