Vilijam Randal Krimer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilijam Randal Krimer
Vilijam Randal Krimer
Datum rođenja(1828-03-18)18. mart 1828.
Mesto rođenjaFareham Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti22. jul 1908.(1908-07-22) (80 god.)
Mesto smrtiLondon Ujedinjeno Kraljevstvo

Vilijam Randal Krimer (engl. William Randal Cremer; Fareham, 18. mart 1828London, 22. jul 1908) bio je engleski liberalni narodni poslanik, pacifista i vodeći zagovornik međunarodne arbitraže. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1903. godine za rad sa međunarodnim arbitražnim pokretom.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 18. marta 1828. u Farehamu, u radničkoj porodici. Njegov otac je bio kočijaš, koji je napustio porodicu ubrzo nakon Randalovog rođenja. Majka ga je odgajala zajedno sa njegove dve sestre, osiguravajući mu obrazovanje u lokalnoj metodističkoj školi. Svoje znanje je uvećao pohađajući besplatna predavanja, bio je šegrt kao graditelj i postao vešt stolar.[2]

Preselivši se u London 1852. godine, aktivirao se kao sindikalni organizator, brzo postajući priznati vođa. Randal je izabran za sekretara Međunarodnog udruženja radnika 1865. godine, ali je podnelo ostavku dve godine kasnije 1867. godine, kada je organizacija odlučila da žene učini eligibilnijima.[3] Iako je bio umešan u kampanju za progresivne svrhe i poštovao ga je Karl Marks, Krimer se nije složio sa revolucijom vođenom od strane radnika.[4]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Još od svog prvog neuspešnog kandidovanja za parlament 1868. godine, Krimer se zalagao za širenje međunarodne arbitraže kao mirne alternative ratu za rešavanje sporova.[4]

Izabran je kao narodni poslanik za Hagerston u Šordiču, u londonskoj opštini Hekni od 1885. do 1895. godine, pa od 1900. do svoje smrti, od upale pluća 1908. godine.

Koristeći svoju platformu kao poslanik, Krimer je imao saveznike kako u kontinentalnoj Evropi, tako i preko Atlantika, uključujući Frederika Pasija, Vilijama Dženingsa Brajana i Endrua Karnegija. Koristeći svoju mrežu kontakata i svoj talent za organizaciju, Krimer je mnogo doprineo na stvaranju i širenju institucija za međunarodnu arbitražu, koje su tokom svog života bile uspešne u mirnom rešavanju brojnih međunarodnih sporova. Ovaj rad uključuje suosnivanje Interparlamentarne unije i Međunarodne arbitražne lige; stekavši prihvatanje ugovora Olnej-Paunkefote iz 1897. između Sjedinjenih Država i Britanije koje bi zahtevale arbitražu većih sporova kao teritorija Esekuibo (američki senat je ugovor odbacio i nikada nije stupio na snagu); i priprema terena za Haške konvencije 1899. i 1907. godine.[4]

Kao priznanje za svoj rad u arbitražnom pokretu, Krimer je dobio Nobelovu nagradu za mir, bio je prvi koji je to uspeo samostalno, 1903. godine. Od nagrade koja je iznosila 8000 funti, on je donirao 7000 kao zadužbinu za Međunarodnu arbitražnu ligu.[5]

Takođe je imenovan francuskim nacionalni ordenom Legije časti,[6] osvojio je norveški orden Svetog Olafa i proglašen je vitezom 1907.

U njegovu čast nazvana je osnovna škola Randal Krimer, u mestu Hagerston.[7]

Umro je 22. jula 1908. godine, ostavivši imanje u iznosu od 2241 funti.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Nobel Peace Prize 1903 Randal Cremer”. nobelprize.org. 
  2. ^  Lee, Sidney, ur. (1901). „Cremer, William Randal”. Rečnik nacionalne biografije (1st supplement). 1. London: Smith, Elder & Co. 
  3. ^ Views of Anti-Suffrage MP William Cremer, The Times, April 1906
  4. ^ a b v Mark Mazower (2012). „Chpt 3: The empire of Law”. Governing the world. Allen Lane. ISBN 9780-7-1399683-8. 
  5. ^ a b „Sir W. Cremer's Will”. The Cardiff Times. David Duncan and William Ward. 1908-10-24. hdl:10107/3434413. 
  6. ^ Among the world's peacemakers: an epitome of the Interparliamentary Union edited by Hayne Davis, 1908
  7. ^ „Randal Cremer Primary School”. Hackney Borough Council. Pristupljeno 2009-08-24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]