Pređi na sadržaj

Dečanski letopis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dečanski letopis je rukopisna hronika na raškom pismu (raški jezik) napisana u drugoj polovini 15. veka u manastiru Visoki Dečani. Sačuvan u rukopisu iz 1595. godine.[1][2]

Godina kada je hronika sastavljena nije poznata, ali može se pretpostaviti da je to bila u vreme Mehmeda Osvajača i da je iz korpusa knjiga sa pričom o prestanku moštiju Jovana Rilskog u manastiru Rila („O prenosu moštiju Jovana Rilskog“), čiji je autor Vladislav Gramatik.[3]

Prepisac iz 1595. godine je ne samo da je jednostavno prepisao, već i interpretirao originalni tekst.[4] Zanimljiva je činjenica — Bukvar Save Inoka Dečanca objavljen je i štampan 20. maja 1597. godine u štampariji „Đulijano Rampaceti” u Veneciji. S početkom dugog rata. [5]

Dečanska hronika je jedini izvor niza činjenica, kao što su:

  1. Bitka na Rovinama[6]
  2. Đurađ Smederevac srušio je Đurađ Kastriot Skenderbeg na ulazu u Trajanovu kapiju 1444. godine[7];
  3. slovenskog imena ŠapcaZaslon[8].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kaimakamova, Miliana; Salamon, Maciej (2007). Byzantium, new peoples, new powers: the Byzantino-Slav contact zone, from the ninth to the fifteenth century. Towarzystwo Wydawnicze "Historia Iagellonica". str. 287. ISBN 978-83-88737-83-1. „It is worth noting the information from the so-called Decani chronicle written, as it appears, in the second half of the 15th century. 
  2. ^ Dečanski letopis (naslov originala "Dečanskaя Letopisь") je istorija srpskog naroda sastavljena iz brojnih izvora dostupnim priređivaču čiji se spisak nalazi na samom početku ovog dela. Nazvana je "dečanski" jer je u to vreme u manastiru Dečani živela ruska monaška obitelj sa Svete Gore, iz hilandarske kelije Svetog Jovana Zlatoustog, koji su i izdavači ove knjige. Izdanje je na ruskom jeziku, štampano u Petrogradu 1908. godine.
  3. ^ RAZKAZ ZA PRENASЯNE NA MOЩITE NA IVAN RILSKI V RILSKIЯ MANASTIR
  4. ^ Starinar. 1909. str. 134. „Kad je pak prešisivač Dečanskog letopisa sa starijeg rukopisa jednom napustio pravi zadatak prešisivačev , pa se latio tumačenja događaja , koji je ranije bio samo konstatovan , nije se zadržao na prostom dovođenju u vezu ... 
  5. ^ Skida se veo tajne sa „Prvog srpskog bukvara”
  6. ^ Đurić, Ivan (1984). Sumrak Vizantije: vreme Jovana VIII Paleologa (1392–1448). Narodna knjiga. str. 78. „U Dečanskom letopisu je, uz vest o boju na Rovinama, zabeleženo kako su tamo poginuli Marko Kraljević i Konstantin Dragaš. .
  7. ^ Tadeusz Stanisław Grabowski (1923). Polša, Bѫlgariя i slavяnstvoto. Pridvorna pečatnica. str. 41. „Naй-posle ima v srъbskite letopisi edno interesno izvestie, koeto predstavя otzvuk za učastieto na Georgя Brankovič v boя pred Momina-Klisura. V Dečanskiя letopis pod datata 1444 stoi: „I pobeže Skender-beg i razbi jego despotь kodь Momini Klisuri zavomi turski kьzь derbendь podle Tatar-Pazrdžika" .
  8. ^ Zbornik radova Geografskog instituta „Jovan Cvijić“ SANU 61(1) (83–103) Originalni naučni rad UDK: 911.3(−06), GENEZA GRADA I POREKLO IMENA ŠAPCA, vidi i Beogradska gora.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]