Dražen Dalipagić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dražen Dalipagić
Dražen Dalipagić 2007.
Lični podaci
Puno ime Dražen Dalipagić
Nadimak Praja
Datum rođenja (1951-11-27)27. novembar 1951.(72 god.)
Mesto rođenja Mostar, FNR Jugoslavija
Državljanstvo SFRJ
Visina 1,97 m
Informacije o karijeri
Pro karijera 1971—1991
Pozicija krilo
Seniorska karijera
Godine Klub
1971–1980
1980–1981
1981–1982
1982–1983
1983–1985
1985–1988
1988–1989
1990–1991
Partizan
Rejer Venecija
Partizan
Real Madrid
Amatori Udine
Rejer Venecija
Skaligera Verona
Crvena zvezda
Reprezentativna karijera
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija (243 utakmice)
Trenerska karijera
1992–1996
1997–1998
2001–2002
Gorica
MZT Skoplje
Astra Banka
Nagrade
Medalje

Dražen Dalipagić – Praja (Mostar, 27. novembar 1951) je bivši jugoslovenski košarkaš i srpski trener. Završio je Višu pedagošku školu u Beogradu.

U Partizan je stigao leta 1971. godine, i do 1982. odigrao deset sezona u crno-belom dresu. U tom periodu je za Partizan odigrao 305 utakmica i postigao 8,278 poena, uz prosečno 33,7 poena po utakmici, pa je i dan-danas, posle više od 30 godina, ostao najbolji strelac u bogatoj klupskoj istoriji. S Partizanom je osvojio dve titule prvaka države i dva Kupa Radivoja Koraća. Igrao je i u Realu, Udinama, Veneciji (protiv Virtus Bolonje postigao rekordnih 70 poena), Veroni, a karijeru je završio u dresu Crvene zvezde.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Košarku je počeo da igra tek sa 18 godina. Prilikom otvaranja nove sportske dvorane u Zvorniku je 1971. organizovan susret reprezentacija republika Bosne i Hercegovine i Srbije. Dalipagić je na toj utakmici igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, dominirao u skoku pod oba koša i postigao i najviše poena. Selektor reprezentacije Jugoslavije Ranko Žeravica, koji je tog leta postao trener Partizana, odlučio je da ga dovede u svoj tim. Za Dalipagića se interesovala i prvak Jugoplastika, koja je imala geografsku prednost jer je bila bliže Mostaru, pa je Dalipagić sporazum sklopio prvo s njima. Postavio je uslov Partizanu da će igrati za taj klub samo ako bude igrao prvu ligu. Partizan je na kraju sezone 1970/71 ispao iz Prve lige, ali kako se Druga liga igrala u letnjoj međusezoni, izborio je svoj povratak za sledeću sezonu 1971/72. Partizanov funkcioner Đorđe Čolović je bio preduzimljiviji, obećavao da Partizan gradi tim za budućnost i Dalipagić odlučio da dođe u Partizan. Kršenje sporazuma sa Jugoplastikom ga je koštalo šestomesečne suspenzije od strane Košarkaškog saveza BiH, pa je Dalipagić propustio početak sezone. Svoju prvu zvaničnu utakmicu za Partizan odigrao je protiv Zadra i postigao 6 poena. Pred domaćim navijačima debitovao je protiv zagrebačke Lokomotive i postigao 21 poen.[1]

U Partizan je za sezonu 1972/73. iz čačanskog Borca doveden reprezentativni bek Dragan Kićanović, koji će sa Dalipagićem činiti tandem u Partizanu i u reprezentaciji Jugoslavije. Žeravica je napustio Partizan 1975, a na mestu trenera nasledio ga je Borislav Ćorković. Dalipagić i Partizan su svoju prvu titulu prvaka jugoslavije osvojili u sezoni 1975/76. Do 1982. Praja je odigrao deset sezona u crno-belom dresu. U tom periodu je odigrao 305 utakmica i postigao 8,278 poena, uz prosečno 33,7 poena po utakmici, pa je i dan danas, posle više od 30 godina, ostao najbolji strelac u bogatoj klupskoj istoriji. Sa Partizanom je osvojio dve titule prvaka države i dva Kupa Radivoja Koraća.

Posle Partizana odlazi u Italiju, gde nastupa za Veneciju , Udine i Veronu. Bio je triput najbolji strelac italijanskog prvenstva sa prosecima 30,8, zatim 36,5 i konačno 36,3 poena po meču. Trojke je šutirao sa 47,1 odsto. A 25. januara 1987. igrajući za Veneciju protiv Virtusa postigao je neverovatnih 70 poena! Za Veneciju je igrao i kad je bila u Drugoj ligi, i te sezone mu je prosek bio – 42,9 poena!

U sezoni 1982/83. nosio je dres Reala iz Madrida, ali je igrao samo u Evroligi. Sa 39 godina je na nagovor svog prijatelja Moke Slavnića, obukao dres Crvene zvezde. U sezoni 1990/91, iako u četrdesetoj godini, postigao je 321 poen, šutirajući trojke 38 odsto.

Bio je jedan od prvih igrača iz Evrope za kojeg je interesovanje pokazao neki NBA tim. Bio je u kampu Boston seltiksa, i bio ubedljivo najbolji igrač. Praja je ipak odustao od igranja u najjačoj svetskoj ligi jer su tada NBA i FIBA bile nespojive. Nastup u NBA bi mu tada trajno uskratio pravo da igra za reprezentaciju.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. osvojio je, sa reprezentacijom Jugoslavije, srebrnu medalju, a na sledećoj Olimpijadi u Moskvi 1980. zlatnu. Na Svetskom prvenstvu u Portoriku 1974. reprezentacija SFRJ u kojoj je igrao bila je druga, a četiri godine kasnije na Svetskom prvenstvu u Manili bila je prva. Dalipagić je tada proglašen najboljim igračem prvenstva. Ista reprezentacija bila je treća na Svetskom prvenstvu u Kolumbiji 1982, a druga na Prvenstvu Evrope 1981.

Na otvaranju Olimpijskih igara 1984. u Los Anđelesu je nosio zastavu SFRJ i kasnije osvojio bronzanu medalju.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 246 utakmica, i postigao 3.700 poena. Najviše u istoriji. Ravno 400 više od drugog najefikasnijeg – Kićanovića, i 520 više od Kreše Ćosića.

Godine 1977. Dalipagić je poneo titulu najboljeg igrača u Evropi, a 1978. bio je najbolji sportista u Jugoslaviji.

Dalipagić (14) na LOI 1980.

Posle košarke[uredi | uredi izvor]

Po završetku košarkaške karijere bio je trener, i vodio je italijansku Goricu, MZT Skoplje i beogradski tim Astra Banku.

Januara 2005. u Springfildu postao je član košarkaške Kuće slavnih. To priznanje su sa prostora nekadašnje Jugoslavije dobili sekretar FIBE Borislav Stanković, „otac jugoslovenske košarke“ Aleksandar Nikolić, centar Krešimir Ćosić i Dražen Petrović posthumno.

Predsednik Srbije i Crne Gore, Svetozar Marović, odlikovao je Dalipagića, Ordenom Nemanje II stepena[2]

Na inicijativu Pedra Fernandeza, bivšeg trenera Reala, 1. marta 2007. otvorena je u Alkobendasu, (Španija) evropska košarkaška Kuća slavnih. Među onima koji su 12. septembra postali članovi Kuće slavnih nalaze se Ranko Žeravica, Borisav Stanković i Dražen Dalipagić.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Oženjen je ekonomistom Sonjom Požeg, bivšom teniserkom i imaju ćerku Sanju i sina Davorina koji je košarkaš. Davorin Dalipagić je igrao za beogradske klubove Partizan, Atlas i Astra Banku.

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

  • U jednoj reklami za pivo, Dražen Dalipagić i Vlade Divac su ubacivali kikiriki u praznu limenku piva i nakon što Divac izgubi, Dalipagić mu kaže “Mali, idi po pivo”. Reklama predstavlja omaž čuvenoj polufinalnoj utakmici između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza na Svetskom prvenstvu 1986. u Španiji. Nakon što su se Sovjeti vratili u utakmicu nakon dve Divčeve greške, a kasnije i pobedili u produžecima, Dalipagić je prišao utučenom Divcu i rekao mu: “Mali, nema veze… sledeći put su tvoji…”[3]
  • Prajin sportski početak je interesantan. Počeo je kao i svi klinci sa fudbalom u Veležu u rodnom Mostaru. Igrao je centarhalfa. Tu je i dobio nadimak koji i danas nosi – Praja. Iz fudbala je otišao u rukomet, a tek sa osamnaest godina je na nagovor starijeg brata počeo sa košarkom u mostarskoj Lokomotivi. Samo dve godine kasnije je zaigrao u Partizanu (1971), a već 1973. bio okićen svojom prvom medaljom na EP u Španiji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Drazen Dalipagic, the sky jumper - Vladimir Stankovic - Welcome to EUROLEAGUE BASKETBALL”. Pristupljeno 5. 10. 2014. 
  2. ^ Jevremović, J. (17. 07. 2005). „Imam orden, ne znači mi mnogo”. B92. Pristupljeno 29. 12. 2021. 
  3. ^ „Bascet-plus.com”. Arhivirano iz originala 06. 02. 2007. g. Pristupljeno 28. 01. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]