Kločev glagoljaš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kločev glagoljaš ili Zbirka Kloca, Klocov kodeks, Klocova zbirka je staroslovenski glagljski rukopis, od oko 500 listova pergamenta od kojih je 14 sačuvano. Nastao je tokom 11. veka. [1][2] [3][4] [5] [6]

Do kraja 15. veka, rukopis je pripadao Ivanu VII iz porodice Frankopan, vladaru ostrva Krka u Dalmaciji; kasnije uglavnom grofu Parisu Klocu, po čijem imenu i nosi naziv. Zbirka je trenutno podeljena na dva dela: grof Kloc je zaveštao svojih 12 listova (umro 1856) gradskom muzeju u Trentu u Italiji, a dva lista su odneta u Inzbruk u Austriji, gde se čuvaju u Tirolskom nacionalnom muzeju, poznatom kao Ferdinandeum.

Od svih kanonskih tekstova, prema ovim kriterijumima, najsličnije je Marijinom jevanđelju, koje je takođe nastalo severozapadno od bugarsko-makedonskog područja.

Izdanja: E. Kopitar (1836, deo Trenta), F. Miklošik (1860, deo Inzbruk), I. I. Sreznevski (1866, celina), V. Vondrak (1893, ceo i sa paralelnim grčkim tekstom). Kompletno fototipsko izdanje sa ćirilskom i latinskom transliteracijom, grčki tekst, beleške, češki prevod i rečnik: Antonin Dostal, Staroslovenskы hlaholskы sbornik…, Prag, 1959.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Haburgaev G. A. Staroslavяnskiй яzыk|ssыlka Prosveщenie 1974 s.45
  2. ^ Ёlkina N. M. Staroslavяnskiй яzыk Gosudarstvennoe učebno-pedagogičeskoe izdatelьstvo Ministerstva prosveщeniя RSFS 1960, s. 29
  3. ^ Ivanova T. A. Staroslavяnskiй яzыk SPb Avalon — Azbuka-klassika 2005 s.18
  4. ^ Popov M. B. Vvedenie v staroslavяnskiй яzыk Izdatelьstvo Sankt-Peterburgskogo universiteta 1997 s.29 ISBN 5-288-01842- nevažeći ISBN1
  5. ^ Kamčatnov A. M. Staroslavяnskiй яzыk|ssыlka Flinta — Nauka 2000 s.22
  6. ^ Remnёva M. L. Staroslavяnskiй яzыk Akademičeskiй proekt 2004 s.59 ISBN 5-8291-0270-6

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]